Prije 80 godina partizani strijeljali autora pjesme "Zdravo, Djevo, kraljice Hrvata"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 80 godina, 24. listopada 1944. partizani su strijeljali hrvatskog katoličkog svećenika, isusovca i pjesnika Petra Pericu.

Poznat je kao autor pjesme "Zdravo, Djevo" koja je nastala 1904. godine i postala vrlo popularna katolička pjesma.

Rodjen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini kraj Makarske. Osnovnu školu je pohadjao u Makarskoj, a poslie toga je 1895. godine nastavio naobrazbu u travničkom sjemeništu.

Nakon što je papa Lav XIII. zajedno sa svim biskupima iz cijeloga svijeta 1899. godine posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće 1900. godine bila započeta inicijativa posebne posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu.

Povodom toga je bila objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice "Do nebesa nek' se ori", koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. 

Pročitajte još

Tko je bio Petar Perica, autor pjesme "Zdravo djevo, kraljice Hrvata"?

Početkom srpnja 1900. godine, održano je hodočašće velikog broja hrvatskih katolika u Rim. Pri tomu su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII. veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160.000 potpisa mladih.

Postao je isusovac 1901. godine. Noviciat je obavio u Velehradu, pa je nastavio naobrazbu u Austriji i Bratislavi.

Kao redovnik je boravio u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

U listopadu 1944. godine, partizani su zauzeli Dubrovnik i bez sudjenja su na otočiću Daksi strieljali 53 ugledna dubrovačka gradjana, medju kojima je bio i Petar Perica. 

Ivo Gugić, kotorski biskup, došao je do detaljnijih podataka o pogubljenju karizmatičnog svećenika Petra Perice.

"Nakon hapšenja, u noći od 23. na 24. listopada skupa s ostalim žrtvama, sproveden je iz zatvora i o. Perica i prevezen na otočić Daksu. Od njegova sprovodnika čuo sam ove pojedinosti: Iz stare samostanske zgrade na otočiću vodili su jednog po jednog tobože na šetnju, dok ne dođe lađa kojom će se nastaviti putovanje na Vis.

U okolišu samostanske crkve neki su zatočenici već ranije iskopali nekoliko jama. Tako je bio izveden i o. Perica. Skinuli su mu haljine, za koje se otimao. Onako gola potezali su ga za bradu i dobacivali mu podrugljive riječi i neosnovane optužbe. On je zazivao Boga u pomoć, molio se da izdrži u mukama, a obraćao se i svojim mučiteljima s riječima: 'Djeco, nemojte me mučiti, radije me ubijte!'

Bačen je u jamu i ustrijeljen nekom puškom na pritisak zraka. Tako je svršio Božji mučenik i svetac. Njegov brevijar i redovničko odi­jelo bilo je preneseno u prostorije izvršnih vlasti, u zgradu današnje na­rodne banke na Pilama. Odatle je ta roba nestala bez traga.

Kad su vjernici na službenom javnom oglasu strijeljanih uz ostala ime­na pročitali i ime o. Perice, svi su ga šapatom sažalijevali, a mnogi i javno zaplakali. Govorili su: 'Umro je svetac kao mučenik. On će za nas moliti, a mi njemu!'

Otac Perica se preselio u blaženu vječnost slave nakon što je izvršio dužnost sveta svećenika i vrsna rodoljuba. Njegov se život ne bi smio bro­jati po godinama, nego po radu. A taj je neizbrojiv. Izbrojit će ga sam Gospodin Bog i dostojno nagraditi", navodi između ostaloga biskup Gugić.

Nakon iskapanja tijela ubijenih, DNK analizom su otkriveni posmrtni ostatci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.

Opširnije OVDJE