Sve što ste željeli znati o ozloglašenoj sovjetskoj službi sigurnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od svog nastanka pa do raspada Sovjetskog Saveza KGB je bio važna politička snaga u sovjetskoj politici i društvu. Njegove majstorski izvedene obavještajne operacije i sabotaže na stranom terenu osiguravale su Sovjetskom Savezu status supersile, dok je njegov nemilosrdni progon sovjetskih disidenata značajno narušio ugled organizacije unutar SSSR-a.

Mač i štit

Povijest KGB-a počinje 1954. godine kada je lider Sovjetskog Saveza Nikita Hruščov želio da NKVD (Narodni komesarijat unutarnjih poslova), koji je funkcionirao za vrijeme Josifa Staljina, omogućavajući mu da provodi svoju moć i kasnih 30-ih provodi čistke, zamijeni novom institucijom. Piše russia beyond.

Novonastali KGB – skraćeno od Komitet državne sigurnosti (Komitet gosudarstvennoj bezopasnosti) – odgovarao je direktno sovjetskom političkom rukovodstvu, premda je formalno bio pod nadležnošću Savjeta ministara, vlade SSSR-a, koja je de facto imala manju moć od Centralnog komiteta komunističke partije (CKKP).

Proklamirani službeni zadatak KGB-a bio je "da socijalističku državu zaštiti od napada vanjskih i unutarnjih neprijatelja i da štiti državne granice SSSR-a".

U praksi je novoformirana služba sigurnosti postala mač i štit Centralnog komiteta KP-a, stvarnog političkog rukovodstva zemlje. Njezini zadaci bili su zaštita Centralnog komiteta, osiguravanje stabilnosti sovjetskog političkog sustava, suzbijanje opozicije i disidenata, prikupljanje informacija, praćenje kontraobavještajne aktivnosti u SSSR-u, provođenje tajnih operacija u inozemstvu i zaštita sovjetskih granica, da navedemo samo neke od njih.

Uprave i odjeljenja

Što se tiče strukture, KGB je bio organiziran u deset glavnih uprava, pet specijalnih odjeljenja i nekoliko administrativnih službi koje su podržavale njihov rad. Svaka glavna uprava imala je svoju usku specijalnost. Različite uprave bavile su se naizgled nepovezanim sigurnosnim pitanjima koja su u zajedničkom sklopu činila kompleksan pristup sigurnosti unutar i izvan SSSR-a.

Na primjer, sedma glavna uprava obavljala je obavještajne zadatke. Agenti uprave pratili su strane diplomate, obične goste i visokopozicionirane strane dužnosnike gdje god su se kretali po Sovjetskom Savezu. Ukratko, sedma je uprava bila oči i uši KGB-a unutar SSSR-a.

KGB je bio poznat po vrlo kreativnim metodama prisluškivanja osoblja američkog veleposlanstva u Moskvi. Jednom su prilikom sovjetski agenti to postigli modificirajući pisaće strojeve korištene u veleposlanstvu.

"U pisaćem stroju nalazio se dio od aluminija koji se pružao od jednog do drugog kraja stroja. Ono što su Sovjeti uradili preko kanala za isporuku je, suštinski, da su rastavili pisaći stroj i ovaj dio zamijenili drugim koji je izgledao isto, ali je bio 'obrađen'. Fina elektronika ugrađena je unutar aluminijske šipke, koja je izvana izgledala kao da je izlivena iz jednog komada, ali je zapravo bila šuplja. Elektronika je podatke o svakoj pritisnutoj tipki čuvala je u maloj memoriji unutar šipke, a kada bi se ova memorija napunila, sadržaj se prenosio putem radiosignala obližnjem sovjetskom prijamniku", rekao je Jim Gosler, bivši direktor ureda za tajne informacijske tehnologije u CIA-ji (u mirovini) za dokumentarni film Netflixa.

Za američke diplomate nadzirani pisaći strojevi bili su samo vrh ledenog brijega. Čitava zgrada bila je prepuna uređaja za prisluškivanje.

Kada su Rusi krajem 70-ih sagradili novo američko veleposlanstvo u Moskvi, KGB ga je još u fazi izgradnje prepunio prisluškivačima.

"Jedini način da zgrada bude sigurna s obavještajne točke gledišta bio je da se skinu jedno tri gornja kata zgrade i ponovo sagrade koristeći američku radnu snagu i američki materijal donesen iz SAD-a", rekao je Ray Parrack, bivši stariji tehnički obavještajni službenik u CIA-ji (u mirovini) u spomenutom dokumentarcu.

Druge uprave bavile su se kontraobavještajnim radom (druga glavna uprava), šifriranjem i dešifriranjem (osma glavna uprava), sigurnošću partijskih lidera (deveta glavna uprava) i političkom stabilnošću sovjetske države (četvrta glavna uprava).

Međutim, u prvim redovima sovjetske borbe sa Zapadom u hladnom ratu bila je prva glavna uprava, poznata po špijunskim mrežama i tajnim visokorizičnim operacijama u inozemstvu.

U prvim redovima

Prvi direktor CIA-je Allen Dulles jednom je opisao KGB kao "više od tajne policijske organizacije, više od obavještajne i kontraobavještajne službe. To je instrument za subverziju, manipulaciju i nasilje, za tajno miješanje u unutarnja pitanja drugih zemalja".

Zaista, agenti KGB-a napravili su nekoliko senzacionalnih poteza u inozemstvu i utjecali na tok hladnog rata. Agent KGB-a Bogdan Stašinski poznat je po tome što je ubio dvojicu antisovjetskih ukrajinskih nacionalista koji su se skrivali u Zapadnoj Njemačkoj s posebno osmišljenim pištoljem za ispaljivanje otrovne pare, koji na žrtvama nije ostavljao tragove prisilne smrti. Spekuliralo se da je KGB pomogao bugarskoj tajnoj policiji u likvidaciji disidentskog pisca Georgija Markova koji je po pobjegao iz Bugarske 1978. s otrovnim oružjem maskiranim u kišobran.

KGB je također bio uključen u velike operacije u inozemstvu, uključujući tajnu operaciju organiziranog napada na dobro osigurani dvorac Tajbeg u Kabulu i ubojstvo afganistanskog lidera Hafizullaha Amina, kako bi se izazvala smjena režima u zemlji 1979. godine. Prije toga je služba sudjelovala u gušenju mađarske revolucije 1956. godine, uhapsivši nekoliko njezinih vođa.

Na vrhuncu hladnog rata KGB je vodio špijunske prstenove i mreže agenata u različitim kutovima svijeta. Agencija je intenzivno operirala na teritoriju SAD-a i regrutirala američke vojne časnike i obavještajne agente kao što su američki mornarički časnik John Anthony Walker Jr.i agent CIA-je Aldrich Amess ciljem pribavljanja američkih vojnih tajni. Premda je nemoguće utvrditi njihov točan broj, neki istraživači smatraju da je za vrijeme hladnog rata za KGB radilo više milijuna doušnika.

FBI

Epoha KGB-a završena je 1991. godine raspadom SSSR-a i okončanjem hladnog rata. Ozloglašena sigurnosna služba koja je tijekom 37 godina štitila interese Komunističke partije u SSSR-u i inozemstvu raspuštena je. Na njezinom se mjestu pojavila moderna Federalna služba sigurnosti (FSB), naslijedivši mnoge zadatke KGB-a u suvremenoj Rusiji.