Ovo su ponašanja ljudi koji u svoje veze nose rane iz djetinjstva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mnogi stručnjaci za veze su proveli jako puno vremena istražujući utjecaj naše prošlosti na naše sadašnje živote.

Jedna stvar koja im je postala jasna je da rane iz djetinjstva mogu prodrijeti u naše odnose u odrasloj dobi na načine kojih možda nismo u potpunosti svjesni.

Stvar u vezi s tim ranama je da se one često očituju u suptilnim ponašanjima - ponašanjima koja su tako neznatna da ih možda ni sami ne primijetimo, prenosi Hack Spirit. Ali vjerujte, one su tu i utječu na vaše odnose.

U ovom ćemo članku navesti 7 suptilnih ponašanja koja često pokazuju oni koji u svoje veze nose rane iz djetinjstva.

1. Prekomjerna briga

Uobičajeni znak da netko nosi rane iz djetinjstva u svoje odnose je sklonost prekomjernoj brizi. Ove osobe često osjećaju potrebu brinuti se za svoje partnere, ponekad do te mjere da zanemaruju vlastite potrebe.

Ovo ponašanje obično ima korijene u nezadovoljenim potrebama iz vlastitog djetinjstva. Možda su se osjećali zapostavljeno ili necijenjeno, pa se svjesno trude osigurati da se njihovi partneri nikad ne osjećaju isto. To može dovesti do nezdrave ravnoteže u vezi, pri čemu jedna osoba preuzima previše odgovornosti i brige.

2. Borba s povjerenjem

Još jedno suptilno ponašanje koje smo primijetili kod ljudi koji nose rane iz djetinjstva je borba s povjerenjem. Dozvolite mi da vam ispričam svoju priču. Naime, u svojim sam se vezama stalno nalazila na rubu, očekujući da će me partner iznevjeriti.

Čak i kad nije bilo dokaza koji bi upućivali na takvu izdaju, ta mučna sumnja ostala je u pozadini mog uma. Shvatila sam da to proizlazi iz prošlih razočaranja i izdaja u mom djetinjstvu.

Moja je podsvijest radila prekovremeno kako bi me zaštitila od ponovnog doživljavanja te iste boli, tako što je neprestano bila na visokoj pripravnosti zbog znakova izdaje.

U konačnici, učenje ponovnog povjerenja uključivalo je priznavanje mojih rana iz prošlosti i rad na njima. Nije bilo lako, ali je bilo neophodno za izgradnju zdravih odnosa.

3. Strah od ranjivosti

Treće ponašanje koje često pokazuju oni koji nose rane iz djetinjstva je strah od ranjivosti. Pomisao na otvaranje i otkrivanje vlastitog ja može biti apsolutno zastrašujuća.

Ljudima s nezaliječenim ranama iz djetinjstva može biti posebno teško da budu ranjivi jer se boje da će ponovno biti odbačeni ili povrijeđeni ako pokažu svoje pravo ja. No, važno je upamtiti da prava povezanost proizlazi iz istinske otvorenosti i autentičnosti.

4. Preosjetljivost na kritiku

Pojedinci koji nose rane iz djetinjstva često pokazuju povećanu osjetljivost na kritiku. Ovo ponašanje proizlazi iz njihovih podsvjesnih nastojanja da izbjegnu proživljavanje boli prošlih iskustava, gdje je kritika bila nepravedna.

Iz psihološke perspektive, ova preosjetljivost bi mogla biti oblik samozaštite. Međutim, konstruktivna kritika je normalan i zdrav dio svake veze. Objema stranama omogućuje rast i poboljšanje.

Ovdje je ključno napraviti razliku između konstruktivne povratne informacije i oštre kritike i shvatiti da nije svaka kritika osobni napad.

5. Težnja za savršenstvom

Ljudi koji nose rane iz djetinjstva često pokazuju neumornu težnju za savršenstvom. Nastoje biti besprijekorni u svim dijelovima svog života, uključujući i odnose.

Razlog ovakvog ponašanja često je podsvjesna želja da dokažu svoju vrijednost. U djetinjstvu su se možda osjećali nedostojnima ljubavi, pa vjeruju da postizanjem savršenstva konačno zaslužuju ljubav i prihvaćanje.

Međutim, ta potraga za savršenstvom nije samo iscrpljujuća nego i nedostižna. To može staviti nepotreban pritisak na njih same i njihove odnose.

Pročitajte još

Ove stvari iz djetinjstva djeca pamte cijeloga života

6. Poteškoće u izražavanju emocija

Ljudi s ranama iz djetinjstva često imaju poteškoća u izražavanju svojih emocija. Možda su kao djeca naučili potiskivati svoje osjećaje kako bi se nosili s kaotičnom ili zanemarivanom okolinom.

U odrasloj dobi ovo se ponašanje pretvara u nemogućnost učinkovitog komuniciranja sa svojim partnerima.

To može dovesti do nesporazuma i sukoba, budući da se njihovi partneri teško trude razumjeti što osjećaju ili što im je potrebno. Za održavanje jakih i zdravih odnosa potrebno je naučiti izražavati osjećaje na pravi način. 

7. Izbjegavanje sukoba

Nešto što se često opaža kod pojedinaca  koji nose rane iz djetinjstva je izbjegavanje sukoba. Sama pomisao na neslaganja ili svađe može izazvati reakciju straha, ukorijenjenu u nestabilnim situacijama koje su možda iskusili kao djeca.

Ovo ponašanje može dovesti do potiskivanja osjećaja što može rezultirati neriješenim problemima i stvaranjem ljutnje tijekom vremena. Važno je razumjeti da je sukob, kada se s njim ispravno postupa, normalan i zdrav dio svake veze.

Omogućuje rast, razumijevanje i kompromis. Radi se o rješavanju sukoba i nesuglasica, a ne o njihovom izbjegavanju. Tek tada odnosi mogu istinski rasti i napredovati.