Santorini: Mjesto plavih i bijelih krovova i najljepšeg zalaska sunca na svijetu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ljepota je u oku promatrača'' reći će mnogi kada se govori o tome koje je mjesto raj na zemlji, pa bi tako za svakoga različito mjesto moglo biti njegov raj na zemlji. Ipak, mnogi će se složiti kako je grčki otok Santorini pravi raj na zemlji.

Santorini (grč: Σαντορίνη) je smješten u južnom Egejskom moru, 200 kilometara jugoistočno od grčkog kopna i pripada skupini Ciklada, i slovi za jedan od najljepših grčkih otoka.

Bijele kuće, plavi krovovi, mediteranska klima, najljepši zalazak sunca na svijetu...samo su neke od stvari koje ovaj otok stavljaju na listu mjesta koja morate posjetiti barem jednom u životu.

Odmah po dolasku u zračnu luku osjetit ćete da ste na grčkom otoku - mediteranski topli zrak počet će ''igrati'' oko vas od trenutka kada izađete iz zrakoplova, a dugi nizovi vinograda između kojih vrluda seoska cesta prvi su prizor koji ćete vidjeti ako pogled bacite preko omalene zgrade zračne luke.

Također, odmah u zračnoj luci uvjerit ćete se u tipičnu grčku sporost po pitanju administracije - sve ide polako, bez ikakve žurbe. Primjerice, jedan službenik pregledavao je dokumente 180 putnika koji su upravo sletjeli u zračnu luku. Bez ikakve žurbe, jednog po jednog, dok su putnici, što osobno prvi put vidim u nekoj zračnoj luci, formirali red čekanja stojeći vani, odnosno skoro na pisti. Da, da, po izlasku iz zrakoplova ostat ćete vani, poredani uz zgradu zračne luke, dok službenik ne odradi svoj posao.

Da je Santorini zaista pitoreskno mjesto primijetit ćete odmah kad sjednete u autobus koji od zračne luke vozi do hotela. Stanovnike sela na otoku koji nisu tik uz obalu sresti ćete kako teret prevoze na magarcima, kako rade u vinogradu, bave se svakodnevicom...

Dok tako gledamo prizore iz svakodnevnice, ne možemo ne primijetiti spretnost vozača. Uskim i strmim ulicama voze autobus ''bez po muke''. Čak štoviše, naš vozač pjevuši neku grčku pjesmu dok se u uličici mimoliazi sa zapregom koju vuče magarac, potom kamionom sa prikolicom koja vuče mješalicu, turistima koji voze buggije... U jednom trenutku staje, spušta prozor i nekom mlađem kolegi u kombiju u ulici koja se križa sa našom daje upute. ''Da se ja pitam, ja bi protjerao autobus ovuda'', odmah mi je pala napamet ta scena iz filma ''Ko to tamo peva'', jer je zaista tako i izgledalo.

U trenutku kada dođete do hotela - tu sva priča prestaje! Čovjeku zastaje dah kada vidi pogled sa razglednica! Preslikan uživo, kao da je trenutak nestvaran - hotel koji je napravljen na kaskadama, svaka soba ima svoju terasu i balkon, vulkansko kamenje posloženo oko bazena, sa nevjerojatnim pogledom na Egejsko more i vulkanski otok nasuprot hotela, dok se preko puta nalazi jedno od najljepših sela na svijetu -  Oia.

Mi smo bili smješteni u mjestu Imerovigli, koje je se nalazi na pet minuta hoda od sljedećeg mjesta Firostefanija, nakon kojega za još pet minuta hoda stižete do mjesta Firá, glavnog grada Santorinija. Jedino mjesto do kojega smo morali putovati motornim vozilom jeste Oia, što ujedno preporučujemo onima koji odluče posjetiti Santorini.

Šetnjom od Imeroviglia preko Firostefanija do glavnog grada Fire možete vidjeti ono po čemu je Santorini poznat - kuće sa bijelim i plavim krovovima, bazeni ispred svake kuće, pogled na otvoreno more... Svako malo nailazimo na caffe barove, koji su mahom puni turista. Radi se ponajviše o Amerikancima i Japancima, ali susreli smo i dosta turista iz Francuske, Italije, Bugarske...

Šetajući prema Firi, glavnom gradu, susrećemo u dvorištu pravoslavne crkve svećenika kako igra nogomet sa djecom. Mnogobrojni turisti izvadili su DSLR-ove kako bi zabilježili ovaj trenutak, dok mnogi pljeskom daju podršku svećeniku kojeg nazivaju između sebe ''football priest''.

Otac Dionisis kaže nam da tako privlači mlade. 

''Crkva mora doći čovjeku. Posebno mladima. I posebno danas, kada su zaokupljeni tehnologijom. Zato se trudim raditi ono što je njima najzanimljivije - igrati nogomet, a kada se pojavi čovjek u crnoj haljni, njima je to zanimljivo i svi me žele nadmudriti. No cilj igre, odnosno našeg druženja, je da vide kako je crkva bliska njima, kako smo i mi svećenici obični ljudi'', govori nam ''football priest'' dok hakla na betonskom terenu pokraj crkvice.

Kad ste već u glavnom gradu, posjetite lučicu u Firi spuštajući se niz 587 stepenica. Natrag možete na dva načina - uspinjačom ili na magarcu. Mi smo odabrali ovo drugo i zaista doživjeli jedno nezaboravno iskustvo, poistovjećujući se sa svakodnevicom Grka koji ovdje žive i na ovaj način ''putuju'' obavljajući poslove u polju.

Osoblje u caffe barovima i restoranima na cijelom otoku je iznimno ljubazno, veoma rado će sa vama popričati o svemu što ih pitate, a nakon što vas usluže ponudit će se da vas fotografiraju - u čemu su zaista jako dobri.

Što kušati dok ste na Santoriniju i gdje jesti? Naša preporuka - lokalne taverne koje ćete naći na svakom koraku! Tu ćete definitivno osjetiti pravi duh grčke kuhinje, a hrana koju ovdje pojedete ostat će vam u trajnom sjećanju. Osim souvlakija i gyrosa, svakako probajte i Santorini salatu, koja je slična klasičnoj grčkoj salati, ali s tipičnim povrćem uzgojenim na Santoriniju, kao što su sušene krastavci, rajčice, kapari s inćunima i komadićima domaćeg tvrdog sira.  Nemojte zaobići ni saganaki (prženi sir u tijestu preliven medom), spanikopitu (pita od špinata) i uštipke od rajčica (kefthedes).  Obrok  morate završiti čašom vina upravo sa ovog otoka! Vina sa Santorinija smatraju se najboljim vinima u cijeloj Grčkoj, zahvaljujući jedinstvenom okusu.

Međutim, morate biti spremni na visoke cijene u ugostiteljskim objektima. Primjerice, bijelu kavu platit ćete 6 eura, coca-colu (0,25 litara) platit ćete 10 eura, pivo se kreće od 12 eura pa naviše, dok su cijene vina od 8 eura po decilitru pa naviše. Hrana - također relativno skupa. Porciju tradicionalne grčke musake platit ćete 14 eura, za souvlaki ćete izdvojiti 15 eura, su riblji specijaliteti skuplji - lignje su oko 18 eura, hobotnica 22...

Kad smo već kod cijena; magnete i suvenire pronaći ćete na svakom koraku. Zanimljive ili manje zanimljive, to je sad pitanje ukusa, ali je činjenica kako su isti magneti izvan središta grada duplo jeftiniji nego oni koje ćete naći u žiži. Primjerice, za magnet izvan grada izdvojit ćete 3 eura, dok ćete isti u središtu grada platiti 6 eura.

Otok je mjesto jedne od najvećih zabilježenih erupcija u ljudskoj povijesti, tzv. minojske erupcije. Ta se erupcija dogodila približno 1600. prije Krista kada je na Kreti cvjetala minojska civilizacija. Druge legende pak govore da je na području današnjeg Santorinija bila možda čak i drevna (ali nikad dokazana) Atlantida. Kako opisuje starogrčki filozof Platon, Atlantida je uništena i potopljena, te neki vjeruju kako je Atlantidu izbrisala upravo ova vulkanska erupcija.

Gdje god se nalazili na Santoriniju, u bilo kojem mjestu, u vidokrugu ćete cijelo vrijeme imati vulkanski otok, na koji voze mnogobrojne brodske ture tijekom cijelog dana, a kruzeri iz cijelog svijeta staju u blizini ovog vulkanskog otočića kako bi njihovi gosti mogli posjetili otok nastao vulkanskom erupcijom.

Santoriniju su ime dali u 13.  stoljeću po crkvi svete Irene. Prije toga otok je bio poznat pod imenima Kallístē (najljepši), Strongýlē (okrugli) i Thera. Crkava ima pregršt, i sve su, pogađate - bijele sa plavim krovovima, i kombinacijom od pet zvona - tri, na koja se nastavljaju dva, pa jedno na vrhu.

Na otoku, točnije u mjestu Fira, na samim liticama sa nevjerojatnim pogledom na more, pronašli smo i jednu katoličku crkvu - crkvu svetog Stylianosa. Crkva se prvi put spominje u popisu crkvi na Santoriniju iz 1757. godine koji je sastavio katolički nadbiskup Naxos Pietro Martire de Stefani. Lokalni svećenik govori nam kako su u prošlosti fasade i toranj bili ukrašeni baroknim motivima.

''Vlasnik crkve bila je obitelj Delendas ili Krinos. Crkvu je obitelj kasnije poklonila katoličkoj žuti Thera, točnije 1929. godine, a u crkvi se nalazi i grobnica spomenute obitelji. Potres je 1956. godine oštetio crkvu, ali ju nije uništio, a crkva je renovirana 1988. godine. Patron župe ovdje slavimo 26. studenog'', govori nam svećenik.

Za mjesto Oia trebate definitivno ostaviti jedan cijeli dan. Ovo mjesto popularno zovu ''najljepše selo na svijetu'', što zaista i jeste. Ako ste ikada jeli grčki jogurt sjetit ćete se prizora sa poklopca - crkva sa tri plave kupole i bijelim križevima na njima, sa pogledom na morsku pučinu. E taj prizor je upravo iz Oie!

U Oiu se autobusom stiže za nekih 20 minuta vožnje od Imeroviglia. Autobusi staju u svakom mjestu, karta se kupuje kod vozača po cijeni od samo 1,60 eura u jednom smjeru (ovo je nešto najjeftinije što smo platili na otoku), a autobusi koji vrše prijevoz su veliki, udobni, klimatizirani i stižu na vrijeme. Ako biste istu rutu, primjerice, htjeli odraditi taksijem, morali biste iz džepa izvaditi 20 eura za vožnju u jednom smjeru.

Tko je barem jednom u životu tražio fotografije Santorinija po internetu ili enciklopedijama, morao je vidjeti fotografije iz mjesta Oia. Kako već napisah, poznata crkva sa tri kupole i pogledom na more, kuće boje krede, potom vjetrenjače na samim liticama, uske šarene ulice sa mnoštvom ćupova punih cvijeća raznih boja...

Oia je i mjesto sa najljepšim zalaskom sunca na svijetu, jer sunce zalazi daleko iza pučine, bacajući zrake na more, vjetrenjače, selo... Međutim, morate biti spremni na jednu stvar - stotine i stotine turista u isto će vrijeme fotografirati i snimati upravo taj trenutak zalaska sunca. I to će pokvariti sav užitak. Svi se guraju, penju na litice, gaze vas po nogama, škljocaju aparatima, guraju vam selfie štapove pod nos, u oči, upadaju u kadar... I nemaju nimalo obzira prema drugima!

Po čemu je još Oia poznata? Po vjetrenjačama. Njih ćete se također sjetiti sa razglednica, a kad jednom stignete u ovo mjesta, nema šanse da nećete vidjeti dvije vjetrenjače na litici i da upravo na taj prizor nećete ''ispucati'' najviše memorije vašeg fotoaparata ili mobitela. Pored toga, nećete se pokajati ukoliko posjetite ''Kapetanovu kuću'' izgrađenu 1800 godine, jedinstvenu po svojoj arhitekturi i lokaciji, kao ni pomorsko-povijesni muzej u kojemu možete vidjeti cijelu povijest mjesta.

Posjetite i galerije u Oiai, kao što je Galerija Mnemossyne, koju turisti najviše vole, jer tu možete kupiti ručno izrađeni nakit. Ipak, nema pravila o tome što biste trebali posjetiti u Oiai, važno je da se šetate i istražite Oiau na svoju ruku.

Oni koji posjete Oiu sigurno će napraviti fotografije od kojih će zastajati dah i koje će definitivno krasiti albume i društvene mreže, jer u mjestu poput ovoga, sa toliko šarenih boja i malih ulica, grčkih taverni sa pogledom, zanimljivih suvenira, ne možete prestati fotkati i snimati.