Prije 700 godina preminuo je čuveni istraživač i putopisac Marko Polo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 700 godina, 8. siječnja 1324. u Veneciji je umro istraživač i putopisac Marko Polo.

Rođen je 15. rujna 1254., a oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja, vezano uz to je li rođen u Veneciji (kako se slaže većina povjesničara) ili u gradiću Korčuli (teoriju koja zasniva se na jednom dokumentu iz 15. stoljeća stoljeća po kojem je obitelj Polo podrijetlom iz Dalmacije.

Markov otac Niccolò i stric Matteo, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. put do Kine, priključivši se izaslanstvu koje je perzijski kan Hulagu slao mongolskomu velikom Kublaj-kanu, koji je tada imao svoju prijestolnicu u Khanbaliqu (Peking).

Iz Kine su se vratili kao Kublaj-kanovi izaslanici papi, s pismom u kojem kan moli da mu se pošalju učeni ljudi, koji bi poučavali u njegovu carstvu. Kada su 1271. krenuli na svoje drugo putovanje s papinim odgovorom, prateći dva dominikanca u Kinu, priključio im se i Marko.

Morem su putovali do sirijske obale (İskenderunski zaljev), kopnenim putem do Hormuza, preko Kermana do Balka, pa uz gornji tok Amu-Darje do Pamirske visoravni. Nastavili su između Tibeta i Lop Nura, prešli Gobi i 1275. stigli kanu Kublaju.

Marko je postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi 17 godina, proputovavši mnoge krajeve Dalekog istoka (sve do Mjanmara i Vijetnama), upoznavši jezike i običaje različitih naroda.

Godine 1292. pružila se putnicima prilika za povratak, kada je izaslanstvo pratilo mongolsku princezu kao nevjestu perzijskom kanu Arghunu. Venecijanci su krenuli morem uz obalu Indokine, Sumatre, Nikobara, Ceylona i zapadne Indije do Hormuza, a zatim, otprativši princezu do Tabriza, preko Trabzona i Carigrada stigli potkraj 1295. u Veneciju.

Godine 1298. Polo je sudjelovao u sukobu između mletačkih i genoveških brodova kraj Korčule, gdje je bio zarobljen.

U zarobljeništvu je ispričao svoje doživljaje s putovanja prijatelju Rustichellu iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u djelu Knjiga svjetskih čudesa (Livre des merveilles du monde), poslije poznatom pod nazivom Milijun (tal. Milione).

Treća je to najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije i Kurana. 

Od XIV. stoljeća Polov putopis poslužio je kao podloga za geografske karte Azije (Laurentinski portulan iz 1375), a bogatstvo i egzotičnost opisanoga svijeta poticali su pustolove pomorskih zemalja i gradova (Portugala, Španjolske, Genove) da traže pomorske putove u zemlje Dalekog istoka.

Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo "čudesa" u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.

Marko Polo je kroz svoje priče upoznao Europljane sa mnogim stvarima iz Kine koje su danas sastavni dio zapadnog načina života, poput sladoleda, pizze, tjestenine, naočala, harmonike, zmaj (letjelica), štapovi za žongliranje .

Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.

U kolovozu godine 1299. pušten je Marko Polo iz zatvora i vratio se u Veneciju, gdje je s ujakom i ocem radio u trgovačkoj tvrtki i ubrzo postao bogati trgovac.

Godine 1300. oženio je Donatu Badoer, kćer trgovca Vitale Badoera. Imali su tri kćeri Fantinu, Bellelu i Moretu.

Godine 1323. zbog bolesti Marko Polo bio je prikovan za krevet. Dana 8. siječnja 1324. g. unatoč naporima liječnika preminuo je u svojoj postelji. (Izvor: Wikipedia)