Veliki poduhvat
Američka i Europska NASA planiraju naseliti koloniju ljudi na Mjesecu do 2026.
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nacionalna svemirska agencija, NASA, u sljedećih će godina uspostaviti stalnu ljudsku bazu na Mjesecu, jedinom Zemljinom satelitu. Projekt kojim će se to ostvariti već je započeo. Naziva se Artemis, a ime je dobio po grčkom bogu lova i divljine. Prva faza nedavno je okončana.
NASA je uspješno započela projekt Artemis 16. studenog 2022. godine iz lansirnog kompleksa 39B u svemirskom centru Kennedy na Floridi.
Preciznije rečeno, NASA-ina raketa Space Launch System (SLS) prenijela je sustav za istraživanje dubokog svemira bez posade — svemirsku letjelicu Orion — oko Mjeseca i natrag postavljajući temelje za naredne misije unutar programa Artemis. Kapsula Orion potopljena je u Tihi ocean u blizini obale donje Kalifornije 11. prosinca.
Let od 2,3 milijuna kilometara
Uspješan završetak NASA-ine povijesne misije novog istraživanja Mjeseca, nakon leta od 2,3 milijuna kilometara, vijest je koja se čekala pedeset godina. Naime, astronaut Apolla 17 Eugene Cernan ostavio posljednje je otiske na Mjesecu 1972. godine. Od tada se puno toga promijenilo u svijetu tehnologije i računalstva. Danas u džepovima nosimo više računalne snage od one koja je sigurno vodila astronaute Apolla do Mjeseca i natrag. Projekt Artemis će u narednim godinama umnogostručiti broj ljudi koji su boravili na Zemljinu satelitu, a bilo je dvadesetak.
Planirano je da do 2025. godine još jednom vidimo astronaute kako hodaju po mjesečevoj prašini. Sa sobom će donijeti mnogo više materijala za istraživanje nego oni prije njih, kao i znatno savršenije snimke od onih koje su prvi astronauti izradili prerađenim fotoaparatom marke Hasselblad. Da bi se to ostvarilo, NASA je započela pripreme koje obuhvaćaju novi sustav lansiranja SLS raketom. Nakon prazne kapsule Orion, bude li sve išlo po planu, misija Artemis 2 uslijedit će 2024. godine; i ona će poslati astronaute oko Mjeseca i natrag.
Naredna faza bit će Artemis 3. Ona će spustiti astronaute na Mjesec, blizu lunarnog južnog pola uz pomoć SpaceX-ovog vozila Starship. Ova značajna misija planirana je za 2025. ili 2026. Uz tvrtku SpaceX vlasnika Elona Muska, u projekt je uključena i Europska svemirska agencija. Ona se u projekt Artemis uključila već pri izradi kapsule Orion koju je pokretao servisni modul koji je izgradila Europska svemirska agencija (ESA).
"Servisni modul također će osigurati potrošni materijal za buduću posadu, uključujući vodu i kisik", rekao je Philippe Berthe, ESA-in menadžer za koordinaciju projekta za modul koji se ne bitno ne razlikuje od onog korištenog još za projekt Apollo. "Pogon je uglavnom isti; vrlo je usporediv s erom Apolla", rekao je Berthe. Ipak, pola stoljeća tehnološkog napretka donijelo je druge korake naprijed. "Došlo je do velikih poboljšanja u solarnim ćelijama. Računalna snaga još je jedno veliko poboljšanje", kaže Berthe.
Poznato je da su astronauti Apolla letjeli na Mjesec s manjom računalnom snagom nego u iPhoneu. To je značilo puno ručnih zadataka za posadu. Ovaj put moćna računala svemirske letjelice mogu obaviti većinu teških poslova. "Sada možemo programirati puno složenije operacije. Posada ne treba izravno intervenirati u svaki najsitniji detalj", rekao je Berthe.
Mjerenje radijacije
Iako ljudi nisu letjeli s Artemisom 1, misija se ipak mogla pohvaliti impresivnom posadom. Zapovjedničko mjesto zauzeo je Moonikin Campos odjeven u Orion Crew Survival System, posebno odijelo dizajnirano za zaštitu od radijacije. Dva senzora radijacije pratila su razinu radijacije tijekom leta. Moonkin Campos nazvan je po inženjeru elektrotehnike Arturu Campusu, koji je bio ključni igrač u sigurnom vraćanju misije Apollo 13 na Zemlju.
Camposu su se pridružile dvije simulirane astronautkinje koje su zauzele druga Orionova sjedala, zahvaljujući istraživanju Njemačke svemirske agencije (DLR). Jedna od lutki, Zohar, nosila je prsluk za zaštitu od zračenja nazvan StemRad. Druga, Helga, otišla je bez zaštite. Modeli su bili privezani, ali bestežinsko okruženje također je trebalo testirati. Tako je NASA letjela s "indikatorom nulte gravitacije" u obliku igračke Snoopy odjevene u kultni narančasti NASA-in kombinezon. Lik iz stripa dugo je povezan s istraživanjem Mjeseca - posada Apolla 10 svom je lunarnom modulu dala nadimak Snoopy.
Posadi Artemisa 1 pridružila se i omiljena ovca Shaun. Pametno janje iz Shropshirea — u obliku plišane lutke — poletjelo je svemirskom letjelicom Orion na Mjesec zahvaljujući dogovoru Europske svemirske agencije i NASA-e. "Jako smo sretni što je on odabran za misiju i razumijemo da, iako bi to mogao biti mali korak za čovjeka, to je ogroman skok za janjetinu", rekao je David Parker, direktor za ljudska i robotska istraživanja u ESA-i
Posadu Artemisa 1 zaokružile su četiri Lego minifigure Kate, Kyle, Julia i Sebastian. Let igračke bio je dio suradnje s NASA-om na "Build to Launch: serija istraživanja STEAM-a koja uključuje deset tjedana digitalnog sadržaja o svemiru i srodnim temama u STEAM-u.
Administracije američkih predsjednika Georga W. Busha, Baracka Obame, Donalda Trumpa i Josepha Bidena uključile su se u nacionalni program ljudskih svemirskih letova, pomjerajući NASA-in fokus s Mjeseca na asteroid, a zatim ponovno na Mjesec tijekom godina. Predsjednik Trump ciljao je za 2024. godinu prvo slijetanje na Mjesec s posadom, ali to je će se dogoditi godinu ili dvije kasnije. Projekt je usporila i pandemija korone, zbog teškoća u putovanjima stručnjaka.
Naravno, dosta je i sumnjičavaca u pogledu projekta Artemis koji smatraju da je slanje ljudi natrag na Mjesec gubitak vremena, novca i resursa. Već smo to učinili, kažu takvi ljudi, pa zašto se vraćati, pogotovo jer je čovječanstvo već poslalo armadu robotskih svemirskih letjelica da skeniraju Mjesec iz orbite i voze po površini Mjeseca. Philipe Berthe nudi odgovor na to pitanje. "Astronaut će za šest sati mjesečevom šetnjom učiniti ono što robot može za šest mjeseci. Skuplji je, ali je učinkovitiji." U konačnici se planira ostanak čovjeka na Mjesecu. "Želimo trajno ostati i izgraditi nešto dugoročno održivo", rekao je NASA-in stručnjak.
Odskočna daska za Mars
Artemis ima za cilj uspostaviti održivu ljudsku prisutnost na Mjesecu i oko njega do kraja 2020-ih, rekli su dužnosnici NASA-e, naglašavajući da će program poslužiti i kao odskočna daska prema Marsu, kamo agencija želi poslati astronaute već 2030-ih godina. Treba napomenuti da se projekt Artemis ne odnosi samo na površinu Mjeseca. Ispostava koja kruži oko Mjeseca pod nazivom Gateway veliki je dio programa i može se zamisliti kao Međunarodna svemirska postaja, ali u orbiti oko Mjeseca.
Gateway bi mogao biti spreman već u studenom 2024., a predviđeno je da traje 15 godina. Dok su na Gatewayu, astronauti će boraviti u Habitation and Logistics Outpostu (HALO) – boravišnoj stanici. Postoje i dodatne pristanišne luke za teretne brodove koji dolaze i odlaze sa zalihama. Astronauti bi se potom prebacili na Starship Human Landing System (HLS), lunarni uređaj za slijetanje temeljen na postojećem SpaceX-ovom Starshipu.
U početku će boravci biti kratki, ali u konačnici NASA želi da astronauti žive na površini Mjeseca, u baznom kampu Artemis najmanje mjesec dana. U rujnu 2021. agencija je objavila poziv tvrtkama da dostave svoje prijedloge za sljedeću generaciju svemirskih odijela koja će Artemisovi astronauti nositi tijekom svojih mjesečevih šetnji.
Za nekoliko godina prostor između Zemlje i Mjeseca mogao bi biti prepun svemirskih letjelica koje prevoze robu i astronaute. Jeff Bezos, osnivač Amazona i tvrtke za svemirske letove Blue Origin, sugerirao je da bi Mjesec mogao biti mjesto gdje ćemo smjestiti našu tešku industriju. Time bismo oslobodili životni prostor na Zemlji i premjestili našu infrastrukturu koja zagađuje atmosferu negdje gdje čak nema atmosfere.
Uz to, Mjesec je idealna polazna točka za dublja istraživanja Sunčevog sustava, kažu stručnjaci. Veličina i opseg SLS-a pokazuju koliko se moramo potruditi da pobjegnemo iz Zemljinih gravitacijskih kandži. Od Mjesečeve gravitacije, koja je šest puta slabija od naše, znatno je lakše pobjeći. Na Mjesecu također postoje ogromne količine vode, što znači i obilnu opskrbu kisikom. Samo gornji sloj Mjeseca ima dovoljno kisika za život osam milijardi ljudi tijekom 100.000 godina, izračunali su stručnjaci. Tekući kisik također je raketno gorivo pa bi rudarenje na Mjesecu moglo dovesti do stvaranja "benzinskih crpki" izvan Zemlje na kojima bi svemirski brodovi mogli napuniti svoje spremnike.
Znači li to da bi svih osam milijardi stanovnika Zemlje mogli do kraja 21. stoljeća postati Mjesečari? Vjerojatno ne, ali očito je da ugroženo čovječanstvo ima gdje pobjeći.
