Edward Jenner, liječnik koji je pronašao cjepivo protiv velikih boginja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 275 godina, 17. svibnja 1749. rođen je slavni Edward Jenner, otac imunologije, koji je proširio praksu cijepljenja ljudi protiv zaraznih bolesti, što je do danas spasilo milijune života.

Rođen u engleskom gradu Berkleyu, Jenner je bio sin lokalnog anglikanskog župnika i primio je solidnu naobrazbu. Počeo je učiti medicinu u gradiću Chipping Sodbury, kod kirurga Daniela Ludlowa, u dobi od 14 godina.

Ovdje se je zadržao sljedećih osam godina, te je 1770. otišao studirati kirurgiju i anatomiju kod Johna Huntera i ostalih u londonsku bolnicu St George's Hospital.

Postao je liječnikom i bio je otvoren prema novim saznanjima proizašlim iz iskustva. Jenner je bio i pažljivi promatrač prirode, i prvi koji je zapazio kako mladunci kukavice guraju jaja ptice čije je gnijezdo, da bi samo oni uzimali hranu od lažnih roditelja.

Zbog ovog zapažanja izabran je za člana kraljevskog društva 1789. Jenner je sa suradnicima osnovao medicinski društvo u Rodboroughu, u Gloucestershire, te je doprinio medicini svojim radovima o angini.

Epidemije velikih boginja (variole)

U to je doba (18. stoljeće) u Europi vrlo velik broj ljudi umirao od velikih boginja (variole). Žrtve su pripadale svim slojevima stanovništva pa ni kraljevi nisu bili imuni na tu zaraznu bolest. Čak pet vladajućih monarha umrlo je u tom stoljeću od velikih boginja, uključivši moćnog francuskog kralja Luja XV.

Ako bi tko i preživio velike boginje ostao bi ili slijep ili bi bio trajno unakažen (navodno je velika upotreba šminke u to doba bila posljedica potrebe da se sakriju ožiljci). 

Važna stvar koju je Jenner uočio bila je činjenica da žene koje su se bavile mužnjom krava obično nisu obolijevale od velikih boginja. Zaključio je da su te žene bile u dodiru s kravljim boginjama, sličnom virusu, ali mnogo manje opasnom za čovjeka.

Počeo je skupljati izlučevine koje su se nalazile na žuljevima ruku mljekarica, a koje su sadržavale virus kravljih boginja. Tim je virusom cijepio zdrave ljude. Kad je dokazao da takvo cijepljenje štiti od velikih boginja, praksa se ubrzo proširila po Engleskoj i Europi.

Novi su postupak nazvali vakcinacija, po latinskoj riječi vacca za kravu.

Virus velikih boginja postoji još samo u laboratorijima. Budući da se danas cijepljenje protiv njega više ne provodi, te zalihe u laboratorijima predstavljaju izuzetno opasno biološko oružje.

Treba napomenuti da je nakon 1770. godine postojalo najmanje šest osoba (Sevel, Jensen, Jesty 1774., Rendell, Plett 1791.) u Engleskoj i Njemačkoj koji su uspješno ispitali mogućnost korištenja cjepiva kravljih boginja za imunizaciju boginja kod ljudi.

Takav primjer je farmer iz Dorseta Benjamin Jesty, koji je uspješno cjepio i inducirao imunost svoje žene i dvoje djece tijekom epidemije velikih boginja 1774.g. Smatra se da ovaj podatak nije bio opće poznat, te da Jenner nije bio svjestan Jestyevog uspjeha, te da je do svoga otkrića došao neovisno.

Globalno istrebljenje bolesti

Usavršavanje postupka vakcinacije sve više je Jennera sprječavalo u radu u općoj praksi, te je uz pomoć potpore svojih kolega i Kralja dobio od britanskog Parlamenta prvotno £10,000 za nastavka rada na vakcinaciji, zatim 1806.g. još £20,000 za nastavak rada.

Tijekom 1811. zabilježio je značajan broj pojave velikih boginja kod vakciniranih osoba, ali je i primijetio da je kod tih osoba prethodna vakcinacija znatno ublažila tijek bolesti.

Jenner je uvidio dugosežne implikacije cijepljenja, i znao je da će doći dan kada velike boginje neće predstavljati opasnost; njegov san se i ostvario globalnim istrebljenjem ove bolesti kasnih 70-tih 20. stoljeća.

Svjetska zdravstvena organizacija je 1979.g. objavila da više u prirodi nema virusa velikih boginja, te se više na provodi ciepljnje protiv velikih boginja. Tako su u čitavom svijetu pomoću cijepljenja potpuno iskorijenjene velike boginje.

To je do danas jedan od samo dva virusa koji su iskorijenjeni (niti jedan od preko 7 milijardi stanovnika planete trenutno ne boluje od velikih boginja).

Važnost Jennerovog otkrića nije samo eradikacija velikih boginja nego i razvoj ideje cjepljenja kao zaštite od zaraznih bolesti. Za ovaj pionirski rad na polju cijepljenja, Jenner se smatra ocem imunizacije.