VIDEO I Prvak je Šibenka, prvak je Bosna!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krcati Baldekin, gledatelji skoro u terenu, najveći sudački brk na prostoru bivše Jugoslavije Ilija Matijević i sporna završnica treće utakmice finala play offa odigrana na današnji dan prije 40 godina. Prostor bivše države pamti mnoge velike sportske priče, tragedije, ali ono što se dešavalo tog devetog travnja i danima koji će doći poslije, to je nešto što je obilježilo povijest sporta na ovim prostorima.

Đurović napravio čudo 

Sezonu ranije, Šibenka je završila na za njih odličnom petom mjestu. Momčad koja je 1979. godine ušla u prvu ligu i koja je nastojala pod svaku cijenu dokazati kako se tu ne radi o nekom projektu za jednu ili dvije sezone. U tom periodu odrastanja jedne ozbiljne momčadi, ona nešto mlađa kadetska se okitila naslovom prvaka Hrvatske, ali i vice prvaka Jugoslavije. Danas to možda ne znači ništa, ali u to vrijeme je svaki rezultat i mlađim kategorijama imao svoju težinu.  Onda je uprava kluba odlučila dovesti Vladu Đurovića, trenera koji je još u avionu iz Beograda prema Šibeniku, nekom zlataru koji je sjedio pored njega u šali kaže kako bi Šibenka mogla biti prva. Na klupi je naslijedio Faruka Kulenovića, pa je zasukao rukave.

Šišija starijeg Šarića je tjerao na šuterske treninge od jutra do sutra. Polako je slagao momčad u kojoj su bili Žurić, Ljubojević, Petani, Đurić, Damjanić, Macura, Marelja, Jarić, Milan Zečević je došao iz Solina, posebno zanimljivo je bilo to što je velike ovlasti dobio mladi Dražen Petrović.

Istovremeno u domaćem prvenstvu je došlo do smjene generacije, pa pod domaćim koševima više nisu igrali Kićanović, Dalipagić, Slavnić, Delibašić, Jerkov, Jelovac. Prije početka sezone špekulirali se o tome tko bi mogao biti prvak. U uskom krugu kandidata bili su Cibona kao aktualni prvak oslabljena odlaskom Nakića, Bečića i Ušića u JNA. Bosna bez Mirze, ali s povratnicima Radovanovićem i Varajićem. Zadar je imao svoje adute, poput Popovića, Petrovića i Sunare, dok je Žeravici slagao momčad Zvezde u kojoj su bili Zufer Avdija, Zoka Radović, Boban Janković, ali i provjereni igrači poput Žižića, Bogosavljeva, Nikolića.

Šibenka je ozbiljna 

Da bi stvari mogle ići u nekom drugom pravcu pokazalo je već prvo kolo u kojem je Šibenka sredila Cibonu. Ta tvrđava će do kraja sezone ostati neosvojiva. Uvijek krcata dvorana, navijači skoro samo što nisu na terenu. Pa kad Dražen poentira nastaje ludnica. Koja je mnogima smetala. Nekima je smetao i Dražen, točnije njegovo ponašanje na parketu.

"Cijela tribina kapaciteta 980 mjesta bila je prodana u pretplati. Sa strane su bile dvije teleskopske tribine koje su primale svaka 400 ljudi. Onda smo počeli dodavati stolce i klupe, pa dodatne tribine u kutovima. Tako je optimalno moglo stati 2200-2300 ljudi, međutim na utakmicama ih je znalo biti više od 3000. Što sam radio? Radili smo dodatne karte koje nismo prodavali, jer za njih nije bilo mjesta. Ljudi su sjedili na stepenicama, stajali sa strane, iza zapisničkog stola, pa smo uveli još 2-3 reda" pričao je Joško Šupe, tajnik i prvi operativac kluba tih godina.

Iz utakmice u utakmicu Šibenka je igrala sve bolje. Baš kao i Dražen koji je Zvezdi i Partizanu u dvije utakmice u Beogradu utrpao po 36 poena. Na kraju regularnog dijela sezone, Šibenka je bila prva s omjerom 16-6, Partizan je bio drugi, Bosna treća, Zvezda četvrta. Zanimljive su bile utakmice play offa.

Eliminirani Partizan, Zvezda, Cibona

U tom prvom krugu Zvezda je pomela Cibonu 2:0, dok je Šibenka
bila bolja od Jugoplastike 2:1. Na drugoj strani do polufinala su se probili Bosna i Partizan. Partizan preko Olimpije, dok je Bosna eliminirala Zadar koji je dobio prvu utakmicu kao gost. I dok je Bosna u dvije utakmice relativno lako dobila Partizan, Šibenka je koristila svoj vrući parket za ukupnih 2:1.

I onda je došla finalna serija. Šibenčani su znali kako mogu do titule. Moraju maksimalno koristiti domaći teren. U prvoj utakmici je Šibenka slavila 103:98, ali je Dražen ubacio samo 17 poena. Na krilima publike povukli su oni najiskusniji. Predrag Šarić (otac Darija Šarića) i Macura s 20 poena, i Srećko Jarić s 19 . Bosna je uzvratila lako u Sarajevu, pa je došla treća finalna. U onom kultnom terminu od 17 sati. 9. travnja. Utakmica koja je u nekim prošlim vremenima mogla biti odigrana u takvim uvjetima.

Gledajući prvo poluvrijeme činilo se kako Bosna tu utakmicu jednostavno ne može izgubiti. Njena prednost u tom periodu igre je uglavnom bila dvocifrena. Na poluvremenu je Šibenka kasnila 39:50. Ali te sezone slaviti na Baldekinu je bilo prosto nemoguće. Tek je Jugoplastika u regularnom dijelu sezone uspjela ostvariti pobjedu.

Što je pokazao sudac Matijević?

Malo, po malo se topila prednost Bosne i onda je došla završnica. U kojoj je opet Bosna bliže pobjedi. Čak ni Petrović nije pogodio ono što je obično pogađao, pa su ostale dvije sekunde kod rezultata 81:82. Vladimir Anzulović je publike uz male ekrane podsjećao na ono što se dogodilo na Olimpijadi u Münchenu kao da je znao da će se situacija zakomplicirati. Dražen jeste uspio za dvije sekunde šutirati, ali ne i pogoditi. Matijević je tri puta pokazao kako je utakmica gotova a onda prišao zapisničkom stolu i situacija se promijenila. Dosuđen je prekršaj Sabita Hadžića na Draženu Petroviću. Godinama kasnije će sam Matijević kao i mnogi tvrditi kako je ustvari on svirao taj prekršaj prije isteka vremena.

"Ponovit ću po 100 puta, u tim zadnjim sekundama utakmice u Šibeniku nisam napravio niti jednu jedinu pogrešku. Nijednu. A predbacivali su mi svašta. I da nije bio prekršaj, pa kad su priznali da je bio, govorili su da je bio nakon isteka vremena.... Na sreću, snimka je pokazala da je sve bilo potpuno regularno. Savjest mi je bila mirna i onda i sada, mirno sam spavao zbog utakmice, ali nisam mirno spavao zbog silnih prijetnji i prozivanja. Govorili su mi da sam ustaša, ''pavelićevac'', da će ubiti i mene i moju obitelj... Pazite, to je bila 1983. godina, dobro se zna što su tada u Jugoslaviji mogli napraviti KOS (kontraobavještajna služba) i UDBA (Uprava državne sigurnosti). Kasnije sam saznao da sam zajedno s obitelji bio na "listi za odstrjel. Mogao je moj kolega Rade Petrović (drugi sudac) suditi prekršaj Mutapčića na Petroviću, ali nije. Sudio je aut, nakon koga su uslijedili te famozne dvije sekunde u kojima je Dražen Petrović fauliran", govorio je Ilija.

Usvojena žalba Bosne

Bosna se žalila, dan poslije je potvrđeno kako je utakmica poništena zbog materijalne povrede pravila i greške suca Matijevića. Takmičarska komisija KSJ oglasila se saopćenjem u 8 točaka, kroz koje je objavljeno da je na osnovu izvještaja delegata Oberkneževića i suca Petrovića (sudac Matijević nije dostavio izvještaj), kao i ličnog utiska dvojice članova TK, ustanovljeno da "…se jasno vidi da Petrović nije bio fauliran ni u momentu prijema lopte, ni u momentu driblinga ni u momentu upućivanja lopte ka košu…".Još je navedeno da sudac Matijević nije dao nikakav znak za prekid sve dok se lopta nakon šuta Petrovića nije odbila od obruča i pala na pod.

"Najtužniji dan u čitavoj mojoj karijeri. Jedini sam trener u povijesti koji je samo desetak sati bio prvak. Dali su nam pehar, medalje, a onda su tražili da ih vratimo i da igramo majstoricu u Novom Sadu. Moja je odluka bila da ne igramo ponovljenu utakmicu. Bosna se pametno žalila na to da je isteklo vrijeme. To je materijalna povreda pravila. Žalili su se, prihvatili su im žalbu i to je to. Prije nego li je Dražen šutirao, prišao sam mu i da ga ohrabrim, rekao sam:

"Majstore, dovoljno je jedno da ubaciš, u produžecima su naši." Pogledao me, rekao mi da će ubaciti oba i to je napravio. Nakon toga slavlje, potoci vina Kalelargom i ostalim ulicama u Šibeniku", pričao je godinama poslije Vlado Đurović.

Ponovljena se ipak trebala odigrati?

Bilo je u danima koji će doći poslije toga svega i svačega. Cijeli Šibenik je bio na nogama i bilo je jasno kako treća utakmica neće biti odigrana. Vodio se pravi mali rat na relaciji KSH - KSJ iako i danas neki tvrdi kako jaka Šibenka nije kvarila planove samo Zvezdi, Partizanu, Bosni, Olimpiji, već i Jugoplastici, Zadru, pa i Ciboni koja je već planirala dovesti Dražena. Oni koji su tada bolje pratili sva dešavanja pronašli su podatak kako je nakon prve utakmice Natjecateljska komisija Košarkaškog saveza Jugoslavije raspravlja o žalbama, ne Zvezde ili Partizana, nego Zadra i Jugoplastike na šibensku publiku i na uvjete na Baldekinu!

Šibenčani su protestirali izašli na ulice, prijetili da će pehar i medalje baciti u more, pokušavali dokazati kako su oni prvaci, ali su jednako tako ostali čvrsti u namjeri da u Novi Sad ne putuju. Zvanično je Bosna bila prvaka. Pričalo se o politici, o tome kako je politika odlučila prvaka, kako je morala Bosna biti prvak itd, ali ono što je ostalo jeste dileme što bi se dogodilo da je kojim slučajem Dražen recimo promašio jedno bacanja. Da se odigrala ta sporna utakmica?

Praznina će uvijek ostati. I priče o tome što se dogodilo tog 9. travnja prije 40 godina u Šibeniku. Kako je titulu prvaka osvojila Šibenka, ali je prvak bila Bosna.