Kondorova farsa na Maracani

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rivalstvo klubova ali i reprezentacija u Južnoj Americi je ogromno. Rivalstvo koje zna nekada prijeći granice sportskog, normalnog. Uostalom, ne mali broj puta smo bili svjedoci kako se ne biraju sredstva za pobjedu svog kluba, reprezentacije. Za ispunjenje cilja. A svoj cilj su imali i Čileanci sada već davne 1989. godine. Cilj je bio plasman na Svjetsko prvenstvo u Italiju, prvi put nakon osam godina.

Imali su kvalitetu

Svoj optimizam su gradili na drugom mjestu koje su osvojili dvije godine ranije na Copi. Na Monumentalu je Urugvaj bio bolji, Bengoechea je presudio selekciji koju je predvodio golman Roberto Rojas, popularni Kondor. I baš će Kondor te 1989. godine izrežirati jedan od najvećih nogometnih skandala, ne samo u Južnoj Americi. Kraj kvalifikacija za SP u Italiji se igrom slučaja poklopio s posljednjom godinom vladavine diktatora Augusta Pinocheta, situacija u ovoj zemlji je bila sve samo ne idealna, pa ono što se dešavalo u samoj reprezentaciji nije predstavljalo iznenađenje.

Argentinci su bili kao svjetski prvaci "oslobođeni" kvalifikacija, dok je preostalih devet reprezentacija bilo raspoređeno u tri skupine po tri. Pobjednici dvije skupine su direktno putovali u Italiju, treći najslabiji je morao u play off. Čile je u gostima savladao Venezuelu, pa je onda remizirao s Brazilom. Navijači su pravili nerede pa je sljedeću domaću utakmicu ova repretentacija igrala u Argentini.

Prije posljednje utakmice na legendarnoj Maracani, Čileancima je igrala samo pobjeda, jer su Brazilci imali bolju gol razliku. I sjajan sastav s Carecom, Brancom, Romariom, Bebetom. Tog 3. rujna na Maracani (tada još uvijek staroj) se okupilo više od 140.000 gledatelja, utakmicu je vodio argentinski sudac Juan Carlos Loustau, također važna ličnost u ovoj priči.

Dobro pripremljeno, loše izvedeno

Brazil je utakmicu imao pod kontrolom, Careca je zabio svoj peti gol u kvalifikacijama i stvari su se razvijale onako kako je većina očekivala. A onda je stigla 67. minuta. Kamera se vratila na golmana Rojasa koji je samo desetak sekundi ranije ispucao jednu loptu prema polovini Brazila. Kondor je ležao na terenu, u njegovoj blizini je gorjela je baklja.

"Bio sam poprilično udaljen od Rojasa. Kada sam krenuo prema njemu, već je bio okružen svojim suigračima. Jednostavno su napravili neki obruč, ja nisam mogao vidjeti što se dogodilo. Tek sam primijetio neku crvenu mrlju na njegovom dresu", vratio je film Loustau.

Nakon što je Rojas iznesen s terena, Loustau je pozvao igrače Čilea da se vrate, što su oni odbili. Kapetan Fernando Astenga je igrače odveo u svlačionicu. Argentinski sudac je u takvoj situaciji odlučio prekinuti utakmicu.

"Što možemo u tom trenutku misliti. Da nema ništa od nastupa na Svjetskom prvenstvu, slijedi kazna", rekao je tadašnji brazilski kapetan Ricardo Gomes.

Brazilce spasio Argentinac

I onda se klupko počelo odmotavati. Čileanci su dočekani kao heroji, brazilska ambasada u čileanskom glavnom gradu bila je pod opsadom gnjevnih navijača, a situacija je prerasla u pravu diplomatsku krizu. Istraga je pokrenuta, a posao Brazilcima je olakšao jedan novinar i to kao kuriozitet, Argentinac. Ricardo Alfieri, fotograf koji je uspio napraviti par slika spornog trenutka. Problem je ležao u činjenici da Ricardo radi za Japance, a oni nisu dopuštali kako se to tada radilo razvijati film u Brazilu već kući u Japanu. Važnu ulogu u tim kritičnim trenucima je odigrao  predsjednik Ricardo Teixeira inače zet tada prvog čovjeka FIFA-e Joaoa Havelangea.

Uspjeli su Brazilci zaustaviti odlazak Alfierija u Japan, snimci su razvijeni i sve je bilo jasno. Baklja je pala skoro dva metra od Rojasa, koji je u dogovoru sa suigračima sakrio žilet kojim se povrijedio. Karta na koju su igrali Čileanci bio je prekid utakmice, pobjeda za zelenim stolom ili ponavljanje utakmice na neutralnom terenu. Na kraju je Rojas doživotno suspendiran, dok je Čile izbačen iz kvalifikacija za SP 1994. godine, Brazilu je upisana pobjeda 2:0.

Kapetan navodno ništa nije znao

Istraga je utvrdila kako je djevojka imena Rosenery Mello bacila spornu baklju ali ne sa željom da nekoga ozlijedi. Liječnički tim čileanske reprezentacije odugovlačio je sa slanjem izvještaja, koji je nudio na kraju neke sumnjive stavke. Istovremeno ni odgovori samog Rojasa nisu bili previše jasni. Na kraju je i sam Rojas priznao i objasnio plan. Oružar mu je u rukavicu ušio žilet, a on je čekao samo pravi trenutak da se "zareže".  Ostali igrači su imali zadatak inscenirati dramu. Kapetan Fernando Astengo je uporno tvrdio kako ništa o tome nije znao.

"Tek kad smo došli u svlačionicu sam shvatio da je sve gluma. Još nekoliko igrača je bilo u to umiješano, ali nisam uspio saznati o kome je riječ", pričao je Astengo koji je također suspendiran na pet godina.

Rojasu će kasnije suspenzija biti skinuta, a on je svoj trenerski posao počeo odrađivati ni manje ni više nego u Brazilu. 2003. godine je bio glavni trener Sao Paula. Najbolji posao na utakmici koja je opisana kao El Maracanazo na kraju je napravila Rosenery Mello koja je ubacila baklju na teren. Postala je poznata, snimala je reklame, te je čak završila i a naslovnici Playboya za 40.000 eura. Međutim sve zarađene novce je potrošila a umrla je u neimaštini u 45 godini.