Titula pod diktaturom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bližio se početak utakmice, Monumental je bio spreman za eksploziju, igrači Argentine i Nizozemske su čekali izlazak na teren. Ernst Happel, tadašnji selektor Nizozemske se pitao, što će se dogoditi ako slučajno pobijede, dok je njegov kolega na drugoj strani, Luis Cesar Menotti upozorio svoje igrače:

- Kada izađete na teren ne gledajte prema ložama, okrenite se prema navijačima, običnom svijetu, narodu koji vas obožava. Tamo su obični radnici, možda naši članovi porodice, to su naši prijatelji, danas ćemo pobijediti za njih.

Argentina je slavila nakon produžetaka i tako pomogla generalu Jorgeu Rafelu Videli, da popravi svoj imidž u svijetu, da jedna sasvim drugačija slika ode u svijet, drugačija od one stvarne u zemlji koja je pod vojnom diktaturom. Jorge Rafael Videla koji je po činu bio general pukovnik izvršio je vojni udar 1976. godine i preuzeo vlast u državi.

Videla je po dolasku na vlast odmah dao do znanja kako će neki ljudi morati umrijeti da bi Argentina postala slobodna.

U sklopu "El Proceso de Reorganización Nacional" programa čije su se mjere provodile u periodu diktature koja je potrajala sve do 1983. godine, nogomet je također imao važnu ulogu. Naslov prvaka se podrazumijevao, a titula je morala pokazati koliko je kompletna Argentina jaka u tom trenutku.

Argentina je proživjela neuspjeh na svjetskom prvenstvu 1974. godine u Njemačkoj, nakon čega je reprezentaciju preuzeo César Luis Menotti, poznatiji pod nadimkom "El Flaco" ili jednostavnije "mršavko". Nije mu bilo lako raditi jer su ga mnogi smatrali ljevičarom, bivšim komunistom.

- Ovaj režim će nas vratiti stotinu godina unazad, govorio je igračima Menotti na povratku iz Poljske gdje je reprezentacija igrala prijateljsku utakmicu. Tada su već tenkovi bili na argentinskim ulicama, Videla je uz pomoć također generala Emilia Edurarda Masere i Orlanda Ramóna Agostija preuzimao vlast.

Naravno, Videla i njegovi ljudi su bili zaduženi za organizaciju turnira, a na čelo organizacijskog odbora je postavljen Omar Actis. On je najbolje na svojoj koži osjetio kako je vladao Videl. Prije polaska na press konferenciju je ubijen. Vlada je, naravno, pronašla "krivce" u Montonerosima, urbanoj gerili koja se u to vrijeme borila protiv režima.

Videla je pronašao alternativu, pa su konce organizacije preuzeli Carlos Alberto Lacoste i već spominjani Masera koji su bili zaduženi za sve novčane transfere. Masera je odmah na početku osigurao da njegovi ljudi, poznanici preuzmu poslove vezane za samo prvenstvo (zvuči poznato!). Na kraju će se ispostaviti kako je ukupno potrošeno 500 miliona dolara što je u to vrijeme bio ogroman novac.

U svemu tome svoje prste su upleli i Amerikanci koji su "pogurali" u svom stilu vojni udar, a onda dobili i određene poslove oko organizacije prvenstva i predstavljanja Argentine.

- Ljudi me pitaju kako samo mogao trenirati reprezentaciju i klubove u vrijeme kada je na vlasti bio režim s kojim nisam imao ništa zajedničko. Ali što sam mogao uraditi? Ostaviti igrače ili osvojiti naslov? - pitao se Menotti godinama kasnije.

Ljudi na vlasti su probali na sve moguće načine Argentinu predstaviti u jednom potpuno drugačijem svjetlu i pažljivo su pratili sve izjave, igrača, trenera, priče novinara. Jedna priča je ipak prošla i to za nizozemsku televiziju. Predstavnica "Majki s Plaze de Mayo" ili bolje rečeno udruženja nestalih i ubijenih osoba u tom periodu koje su svakodnevno tražile istinu hodajući oko trga.

Svoj način borbe protiv vladajućih pronašli su i ljudi koji su radili na uređenju stadiona. Tako su sve stative u svom dnu bile ofarbane crnom bojom da izgledaju kao povezi za ruku, nešto kao crni flor. Kada su generali pitali zbog čega se to radi, dobili su objašnjenje kako je tradicija argentinskog nogometa! Kako oni, naravno, nisu imali pojma, nisu se suprotstavili.

Naravno, u takvoj situaciji pojedini igrači su se našli na različitim stranama, neki su završili u logorima, neki su odvodili u iste. Među ogromnim brojem nestalih iz tog perioda nalazi se službeno 26 sportaša, najviše iz sveučilišnog sportskog kluba Estudiantes.

Pojedini igrači nisu nastupili na ovom prvenstvu, Johan Cruyff, Paul Breitner, pa i Argentinac Jorge  Carracosa koji je tražio od Menottija da ga jednostavno izostavi sa spiska. Švedski golman Ronnie Hellstrom je napravio što je u tom trenutku malo tko očekivao. Pridružio se "Majkama s Plaze de Mayo". Godinama kasnije će Osvaldo Ardilles će izreći konstataciju:

- Voljeli mi to ili ne, mi smo pomogli da vojna hunta ostane na vlasti osvajanjem naslova prvaka.

Argentina je osvojila naslov 1978. godine, protiv Perua su u drugom krugu trebali pobjedu od četiri razlike, slavili su 6:0, argentinski režim je "lovom" pogurao Peruance, José Manuel Velásquez je kasnije javno pričao koji su njegovi suigrači uzeli novac.

Raúl Alfonsín i njegova vlada preuzeli su vlast 1983. godine. Krenuli se s procesuiranjem tih zločina, što je dovelo do slučaja bez presedana u Južnoj Americi - suđenje vojnoj hunti. Osnovano je i ''Narodno povjerenstvo za nestale osobe (CONADEP)'' kako bi se istražila i razjasnila sudbina tisuće nestalih ljudi.

Jorge Rafael Videla, Emilio Edurardo Masera i Orlando Ramon Agosti su bili izvedeni pred sud i osuđeni na doživotnu robiju zbog zločina počinjenih tijekom vojne diktature. Videla je 1985. godine osuđen zbog ubojstva 66 osoba, mučenja 93 osobe i nezakonitog zatvaranja više od 300 osoba. Massera je tada bio osuđen zbog tri ubojstva, mučenja 12 osoba i nezakonitog zatvaranja 93 osobe.

Pomilovanja koja je 1990. godine dodijelio bivši predsjednik Carlos Menem, kako bi "zaključio s tamnom stranom argentinske prošlosti", proglašena su 2006. godine protuustavnima te su optuženici vraćeni u zatvor.

Jorge Videla je 13. listopada 2008. godine prebačen iz kućnog pritvora u zatvor na izdržavanje doživotne kazne, a onda ga je sud osudio na 50 godina zatvora zbog naredbe o otimanju i odvajanju 500 beba od porodica ljevičarskih političkih disidenata koji su bili nezakonito uhićeni i zatvarani tijekom njegove vladavine.

Prema organizacijama za ljudska prava, spominje se brojka od 30.000 nestalih za vrijeme Videline vladavine.