Ardiles je dva puta preživio Foklande

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Keith Burkinshaw, koji će u svojih osam godina mandata postati drugi najtrofejniji trener u istoriji Tottenham Hotspura, na početku svoje trenerske karijere nije imao previše uspjeha. Tek što je dobio priliku na White Hart Laneu ekipa je ispala u drugu ligu, ali Burkinshaw je ostao na klupi i predvodio ih u povratku u društvo najboljih. Onda je u sjevernom Londonu počeo praviti ekipu za respekt, i to dodavši GlennuHoddleu dvojicu Argentinaca - Ricarda Villu i Osvalda Ardillesa.

Osvaldo Ardiles je rođen u Cordobi, još kao dječak igrajuči na ulicama zaradio je od brata nadimak El Pitón.

Zbog specifičnog načina driblinga. Onog momenta kada je napustio studije i prešao u Huracán 1975. godine počela je njegova "prava" karijera.Nizak rast, mala kilaža i sjajna igra u sredini terena krasili su Ardilesa koji bio u to vrijeme bio onaj pravi playmaker, ali i igrač koji sjajno obavlja svoje zadatke u defanzivi.

"Moj položaj na terenu bilo je jako teško definisati, jer polovina mog posla je otpadala na kreacije u fazi napada, polovina na defanzivne zadatke. Nisam bio poput nekih igrača danas, ja sam bio drugačiji igrač", kaže Ossie koji je 1973 godine oženio Silviju Navarro čiji je tata bio šef policije vrlo moćna osoba u Argentini. Kada je dobio poziv Menottija, mnogi su u Argentini ostali iznenađeni.

"Znao sam zbog čega je pozvan u reprezentaciju. Izbor nisam morao pravdati. Sve je zaradio na karakter i talenat, pričao je godinama kasnije ovaj veliki trener. Ardilles je imao problema sa povredom te 1978 godine, ali je preskočio samo jednu utakmicu na Svjetskom prvenstvu. Ostao je upamćen po sjajnim partijama, ali i neobičnom broju dva na dresu.

"Selektor Argentine Cesar Menotti dijelio je dresove po abecedi, zato je broj 'jedan' imao Norberto Alonso", sjeća se Osvaldo.

Nakon osvojene titule za 750.000 funti je prešao u Tottenham.

Tottenham je uskoro ulovio FA Kup, onda stigao i do polufinala Kupa kupova, bio četvrti u prvenstvu, zaigrao i u finalu Liga kupa, a sve na krilima dvojice sjajnih Gaučosa. Ardilesa je pozvao i John Houston legendarni redatelj koji će 1981 godine sniminiti film " Bijeg u pobjedu" u kojem se uz prave glumce Michaela Cainea, Maxa Von Sydowa, Sylvestera Stallonea pojavljuju Pelé, Bobby Moore, Paul Van Himst i Ardilles glumeći (mahom) engleske ratne zarobljenike koji pristaju na utakmicu protiv nacističke Njemačke.

Znate već, Njemačka je vodila 4:0, Pele je sa slomljenom rukom zabio gol za 4:4. Robert Hatch (Stallone) je odbranio penal, publika je utrčala u teren uzvikujući "Victoire", iznoseći na rukama zarobljenike koji su na poluvremenu pripremali bijeg. Klasika.

Međutim, Osvaldo Ardiles je igrao ulogu Carlosa Reya vjerovatno ni sam ne sluteći da će samo godinu kasnije biti akter jedne ratne priče. Na obali ispred Istočnog Foklanda 2. aprila 1982. iskrcale su se trupe argentinske mornarice i krenule prema Port Stenleyiju. U 8 sati i 30 minuta britanski guverner je izdao naredbu desetorici njegovih vojnika iz sastava "Kraljevske mornarice" da se predaju. Čelična Lady je brzo dala do znanja da slijedi odgovor Velike Britanije. Rat je trajao 74 dana. Rat koji je odnio 655 argentinskih i 255 britanskih života. Britanci su pobjedili, Argentinci su se predali.

"Taj period je uništio moj život. Zemlja u kojoj sam rođen je ratovala protiv zemlje koja me je usvojila kao igrača. Nakon treninga primijetio sam daleko više novinara nego što je to uobičajno. Počeo sam osjećati nešto što do tada nisam. Ja i Villa smo bili pod velikim pritiskom, neke stvari koje su pisali mediji u Engleskoj i Argentini bili su potpuna izmišljotina, prisjeća se Ardiles koji će odigrati utakmicu polufinala FA kupa protiv Leicestera nakon čega je napustio Englesku tvrdeći kako ide na pripreme sa reprezentacijom. Villa je ostao, ali nije igrao veliko finale. Osvaldo je otišao u Argentinu, ali od rata nije pobjegao.

"Osjećao sam se loše i u Engleskoj i Argentini. U Argentini su me smatrali izdajnikom, u Engleskoj su mi postavljali pitanja kako bi vidjeli da li ću dati potporu Argentini, kaže Ardiles koji će s Argentinom doživjeti neuspjeh u Španiji 1982. godine. Dan nakon otvaranja turnira argentinska vojska se predala, Osvaldo je dobio informaciju kako je nestao njegov rođak, pilot kojeg je oborio britanski lovac. Već prije početka prvenstva Osvaldo je odlučio.

- Na kraju dana, ne mogu igrati u zemlji koja je u ratu s mojom zemljom. Odlučio sam neću se vratiti u Englesku, poručio je preko medija Ardiles. Našao je kompromis s ljudima u klubu. Nakon Španije, završio je posudbi u PSG gdje je izgledao izgubljeno. - Nisam razmišljao o fudbalu, porodica je razmišljala o povratku u Englesku. I ja sam razmišljao o tome, ali nisam mogao odlučiti. Nisam mogao dobiti vizu šest mjeseci nakon rata.

Ipak, na kraju se s posudbe vratio u Tottenham s kojim osvaja Kup Uefa 1984. godine. Villa je već tada bio u Sjedinjenim Državama. Godinama kasnije Osvaldo će dobiti pismo britanskog pilota koji mu piše kako je oborio njegovog rođaka. Pismo koje će potvrditi da je Jose Ardiles poginuo. Pismo koje će Osvaldo dati svom stricu.

Prije pet godina Osvladov mlađi sin odlučio je snimiti dokumentarni film " Bijelo plavo i bijelo" upravo o ratu na Foklandima i životu Ardilesa i Ville u to vrijeme. Prilikom snimanja Osvaldo je doživio tešku nesreću. Zahvaljujući brzoj reakciji britanskih doktora, vojske koja je dala helikopter Osvaldo je spašen.

"Hvala svima na otoku koji su pomogli, bez iznimke. Od trenutka nesreće sva pažnja i pomoć koju smo dobili bila je prvoklasna. Od policije, helikoptera RAF-a, liječnika i medicinskih sestara. Hvala vam svima na brizi", poručio je Ossie tada iz bolničkog kreveta.