Dupli bek kojeg je Mussolini zamalo ubio dva puta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Imao je nadimak "DobleAncho", po našem "Dupli bek ", jer je pokrivao veliki dio terena. Sposobnost čitanja igre činili su ga idealnim za bilo koju ulogu u postavi. Fizički je bio sjajno pripremljen, robustan, jak, sa visokom tehničkom razinom koja baš nije bila česta odlika za igrače takvog tipa. Mogao je igrati stopera, defenzivnog veznog, bilo je sasvim svejedno. Mogao je biti između linija svoje momčadi ili reprezentacije, mogao je poput nekog modernog playmakera sakriti loptu protivničkim igračima. Jednostavno je takav bio. U njegovo vrijeme, mnogi protivnički igrači bili su primorani malo svratiti do liječnika, nakon što bi se našli u "nepromišljenim" duelima s "DobleAncho-om".

Sve je bilo idealno do finala u Urugvaju

Luis Monti je karijeru započeo u Huracánu, s ovim klubom je osvojio naslov prvaka Argentine, jedno kratko vrijeme se zadržao u velikoj Boci, ali je onda produžio u San Lorenzo. Tamo je izrastao u veliku zvijezdu, glavnog igrača koji je svojoj momčadi pomogao da osvoji dva uzastopna naslova prvaka (1923-24) te još jedan tri godine kasnije. Za reprezentaciju Argentine je debitirao 1927. godine, na prvenstvu Južne Amerike. Našao se u postavi s tada vrhunskim igračima kao što su Evaristo,Carricaberry, Recanattini, Luna, Orsi. Argentina je osvojila prvo mjesto, u presudnoj utakmici je tukla Urugvaj 3:2.

U to vrijeme upravo je Urugvaj bio najveći rival Argentine. Dovoljno je pogledati izvještaje s Olimpijade 1928. godine i njihovog okršaja za zlato koji je bio sve osim normalan nogomet. Urugvaj je bio bolji 2:1, a Argentina je pravu priliku za revanš dočekala na prvom Svjetskom prvenstvu baš u Urugvaju.

Mussolini ga je planirao ubiti

Iako je liga u Argentini bila amaterska, Monti je ono što se kaže fino živio. Imao je neku lovu od kluba, plus platu u općini. Međutim, upravo za vrijeme Svjetskog prvenstva, život ovog sjajnog igrača se počeo mijenjati. Ne na terenu, već u jednoj kancelariji na drugom kraju svijeta.

''Ne znam kako će to učiniti, ali Italija mora osvojiti sljedeće prvenstvo'', udario je šakom od stol Mussolini.

''Učinit ćemo sve što je moguće, Duce ...'', odgovorio je general Vaccaro.

''Ne, ne razumijete dobro, generale: Italija mora osvojiti naslov svjetskog prvaka'', još jednom je naglasio Mussolinikoji je polako počeo kovati plan u svojoj glavi dok je istovremeno razmišljao o tom da je nogomet idealno sredstvo preko kojeg će osigurati veliku podršku običnog svijeta.

Kad je Mussolini preuzeo kontrolu nad zemljom svrgnuvši kralja Viktora ranim dvadesetima nogomet je bio sport koji je postajao sve popularniji. Objavljen je dokument pod nazivom "Carta di Viareggio" koji je podrazumijevao razvoj domaće lige, dok je Mussolinijeva glavna briga bila nacionalna momčad koja nije igrala na prvom prvenstvu. Zato je Mussolini ulagao maksimalne napore da posloži selekciju koja će na narednom turniru, na domaćem terenu pokazati tko je glavni. A njegova meta bio je upravo Luis Monti koji je vukao podrijetlo iz Italije.

Dok je Monti vodio Argentinu prema finalu, Mussolini se spremao za najvažniji zadatak. Dovesti Montija u Italiju.

''Ne, ekonomski faktor, nije karta na koju možemo igrati.'' 

To je rekao Mussolini svom suradnicima Achilleu Staraceu i generalu Vaccaru koji su bili zaduženi za "akciju Monti". Spomenuta dvojica su na terenu imali produženu ruku, agente koji su preuzeli najteži dio posla. LucianoBenetti i MarcoScaglio

''Nemate izbora. Ili ga ubijte ili dovedite u Italiju'', pojasnio im je Mussolini.

Dok se više od 10.000 Argentinaca pripremalo za veliki okršaj u finalu protiv Urugvaja, Luciano i Marco su kontaktirali Montija.

''Argentina ne može pobijediti. Ako pobijedi vaša majka će biti ubijena'', glasila je poruka.

Pukao je u svlačionici

Montiju je naravno bilo sve jasno. Što je mogao ili morao uraditi. Prvo je jednom od trenera rekao prije početka kako je povrijeđen, što mu nije prošlo, pa je Argentina na poluvremenu vodila 2:1. U svlačionici je Monti pukao, jednostavno ga nije bilo na terenu. Urugvaj je napravio preokret, a Monti i suigrači su u domovini dočekani kao najveći izdajnici. Posebno, sam Monti koji je popljuvan, vrijeđan, i koji je ostao i bez posla.

Mussolini i suradnici su samo čekali trenutak kako bi uništenog Montija "dobili na tanjuru". Kada je otvorena mogućnost, Monti potpisuje ugovor za Juventus, a njegovim stopama krenuli su EnriqueGuaita, RaimundoOrsi, Atilio De Maria. Mussolini je već imao sklopljenu selekciju.

Opet bi ga mogli ubiti, ali sada ako izgubi

Monti je uz manje probleme sa svojom formom na početku, vrlo brzo postao glavni igrač Juventusa. Osvojena su četiri naslova, ali najvažnije je bilo Svjetsko prvenstvo. U četvrtfinalu je Italija razbila Španjolsku. Ne rezultatski, već na onaj drugi način. Prva utakmica je završila bez pobjednika, u drugoj Španjolska nije mogla bez sedam povrijeđenih igrača. Sudac je pomogao i u polufinalu protiv tada strašne Austrije, a onda je na red došlo finale. U Rimu, pred 55.000 gledatelja i Čehoslovačka. Prije utakmice Duce je poručio igračima:

''Ako treba igrajte grubo. Italija ne smije pasti, morate biti hrabri. U suprotnom...''

Nije išlo Italiji, Česi su držali nulu na poluvremenu, a onda je izbornik Vittorio Pozzo dobio upozorenje

''Odgovorni ste za uspjeh, ali ako izgubite neka vam Bog pomogne.'' Možete naravno pretpostaviti koje je ovo izgovorio.

Pozzo nije imao izbora, igračima je rekao:

''Moramo pobijediti, ako izgubimo gotovi smo.''

Česi su vodili sve do 81.minute, a onda je Orsi poravnao. U produžetku je Angelo Schiavio savladao Planičku i svi su mogli odahnuti. Pozzo, Monti i ostali. Od tog trenutka su reprezentativci Italije bili posebno privilegirani.

''Nakon utakmice bilo nam je sve dopušteno. Sve što smo tražili, od automobila do žena, zlata. Ja to finale kao i ono prvo s Argentinom neću pamtiti po lijepom. U prvom sam morao izgubiti da ostanem živ, u drugom sam morao pobijediti. U samo četiri godine, nevjerojatno'', znao je reći Monti koji je do kraja života ostao zahvalan Schiaviju koji je bio igrač Bologne.

Preminuo u Argentini, ali kako?

To istom Schiaviju kojeg je u jednoj utakmici teško ozlijedio, baš u periodu kada su Juventus i Bologna vodili veliku borbu za naslov prvaka. Iako je kao igrač Juventusa imao sjajan ugovor za to vrijeme, Monti je umro u popriličnoj bijedi.

Njegova smrt je ostala jedna vrsta misterije jer su neki tvrdi kako je umro kao siromah, zarađujući prodajom novina, dok su drugi tvrdili kako se bavio uzgojem cvijeća u Argentini i da je preminuo od srčanog udara. Bez obzira na to, Luis Monti je ostao zapisan kao prvi i jedini igrač koji je igrao dva finala Svjetskog prvenstva s dvije različite reprezentacije. I koji je preživio to što je preživio. Doble Ancho i dva finala.