Kako su Karl Wald i Yosef Dagan izmislili jedanaesterce

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve do sedamdesetih to je bila normalna pojava, točnije procedura jer pravila su tako nalagala. Ako utakmica završi neodlučeno, igraju se produžeci. Ako nema pobjednika, nema jedanaesteraca, već se pobjednik odlučivao bacanjem novčića. Tako je Italija 1968. godine stigla do finala na domaćem terenu.

U polufinalu protiv Sovjetskog Saveza nije bilo pobjednika kroz regularni tijek utakmice. Nije ih bilo niti u produžetku, a onda se bacao novčić. U društvu suca Kurta Tschernera našli su se Giacinto Facchetti i Albert Shesternyov, ali van terena, u svlačionici. Kasnije se puno pričalo o tome što se događalo, ali povijest pamti trenutak kada se Facchetti vratio na teren stadiona u Napulju i uzviknuo – Italija.

Frizer došao na zanimljivu ideju

Bilo je još utakmica koje su odlučene na taj način, posebno u eurokupovima. Recimo ona između Dinama i Spartaka iz Brna. I tu je bilo nekih zanimljivih „pripovijedanja“ , ali je momčad iz Zagreba prošla i na kraju te 1967. godine osvojila Kup Velesajamskih gradova. I tko zna kako bi se nogometna povijest razvijala da jedan sudac iz Njemačke, bavarskog gradića Penzberga davne 1970. godine nije odlučio ponuditi nešto novo. Jedanaesterce kao zamjenu za bacanje novčića.  On se zvao Karl Wald.

- Bacanje novčića - to nisu bile prave pobjede! To je bilo stravično nepravedno, to tako jednostavno nije moglo ići dalje. Ja sam kao sudac imao u tom periodu često imao situacije u kojima smo pobjednika odlučivali bacanjem novčića. Sjećam se kako bi pobjedniku čestitao, poražen poželio sreću neki drugi put, pojašnjavao je Wald koji se suđenjem bavio od 1936. godine.

Dosta otpora na početku

Za početak je svoju ideju testirao na malim, bolje rečeno školskim turnirima, gdje su se igrači po prvi put susreli s mogućnošću da njih pet jedne i druge momčadi preko jedanaesteraca odlučuje pitanje pobjednika.  Karl koji je po zanimanju bio frizer će tražiti pravu priliku gdje i kako predstaviti, ponuditi svoju ideju. Ideju koja je u početku  naišla na otpor.

- Samo tako se može doći do besprijekornog sportskog pobjednika. Sve ostalo nije rješenje. Od početka sam znao da imam pravo. Na školskim turnirima publika je bila oduševljenja. Sjećam se kako su svi nakon utakmice tražili najbolja mjesta kako bi imali dobar pogled na strijelca i golmana, prisjećao se Kurt koji je u tom periodu shvatio da mora biti strpljiv, čekati pravu priliku.

Na jednom bavarskom sudačkom kongresu 30. svibnja 1970. u Münchenu, Wald je prezentirao ideju o jedanaestercima koji se izvode ako nema pobjednika nakon produžetaka. Tadašnji predsjednik Bavarskog nogometnog saveza Hans Huber posprdno ju je nazvao "pomodnom". Briljantnim govorom Kurt pridobio je delegate za svoju ideju,  pa na kraju i samog Hubera.

I tako su jedanaesterci su se počeli izvoditi u natjecanjima pod okriljem Bavarskog nogometnog saveza. No, još je nekoliko godina proteklo dok jedanaesterce nisu prihvatili i odgovorni u Svjetskoj nogometnoj federaciji (FIFA). Nakon što je podnesen zahtjev za uvođenjem penala, održano je nevjerojatnih 47 sjednica FIFA-ine Komisije za nogometna pravila, prije nego što su 1976. postali pravilo. U službenim spisima FIFA-e penali su dobili komplicirano ime "udarci s bijele točke s ciljem dobivanja pobjednika".

I Izraelac Dagan je bio na istom tragu

Na Waldovom tragu je bila i inicijativa Yosefa Dagana tada tajnika NS Izraela koji je bio razočaran činjenicom da je njegova reprezentacija poražena u četvrtfinalu turnira na Olimpijskim igrama 1968. godine. Izraelski kapetan Mordechai Spiegler izvukao komad papira iz velikog sombrera na koje je pisalo – ne. To je natjeralo Dagana, da tada zajedno s predsjednikom izraelskog saveza Michaelom Almogom  napiše pismo tadašnjem predsjedniku FIFA-e , Sir Stanleyu Rousu.

U pismu je Yosef predložio format izvođenja jedanaesterac koji bi se izvodili u pet serija, kasnije ako je potrebno dok jedna momčad ne promaši, a druga pogodi. Pismo je objavljeno u službenom časopisu FIFA-e 1969. i nakon mnogo rasprava širom svijeta, točan format koji su predložili Izraelci usvojen je nakon Svjetskog prvenstva 1970. - ali Dagan nikada nije službeno priznat da je pokrenuo ideju.

Denis Law prvi promašio

Već u kolovozu 1970. godine u Engleskoj je Manchester United pobijedio Hull u Liga kupu, a George Best je postigao prvi gol seriji jedanaesteraca dok je Denis Law postao prvi igrač koji je promašio. Njegov udarac je zaustavio golman Ian McKechnie koji je u nastavku serije pogodio prečku.  Nakon toga imali smo nekoliko utakmica u Eurokupovima koje su odlučene na jedanaesterce, prije nego što će Čehoslovačka u Beogradu uzeti naslov europskog prvaka golom Panenke u petoj seriji.  Golom koji je također ušao u povijest nogometa. 

Naravno,  kasnije smo bili svjedoci mnogih velikih utakmica koje su odlučene ruletom. Jedno vrijeme smo na sceni imali zlatni gol,  ali se opet vratilo izvođenju jedanaesteraca.

- Vidjelo se da razni pokušaji promjene pravila nisu doveli do uspjeha i opet smo se vratili izvođenju jedanaesteraca. Jer to je vrlo uzbudljiva stvar i vrlo sam ponosan što pravila koja sam predložio 1970. i danas postoje nepromijenjena, rekao je jednom prilikom Kurt koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio u engleskom zatočeništvu. Čak je sudio neke utakmice. Preminuo je 26. lipnja 2011. u svojoj 95. godini. Dagan je bio dvije godine mlađi kada je umro krajem ožujka mjeseca.