O Mađarskoj, kultu reprezentacije
Katić: Da završimo jednom tu priču, tko je, što je, nitko nije natjeran da igra za reprezentaciju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nikola Katić je počeo igrati nogomet u Stocu, jedno vrijeme je bio u Neretvancu, a onda je otišao u Slaven Belupo. Tu je počela njegova ozbiljna nogometna karijera. A onda je došao protiv Glasgow Rangersa. U koji je bio spreman ići i pješice, samo da se ugovor potpiše.
Nikola je već danas iskusan igrač, ima 28 godina, one najbolje su pred njim. Za ekipu Züricha je odigrao 15 utakmica ove sezone.
Bez njega je teško zamisliva zadnja linija trenera Moniz. Zürich je trenutačno drugi, ima isti broj bodova kao i prvi Luzern, odnosno treći Lugano. Izgubili samo jednu utakmicu u prvenstvu. Katić je od dolaska Barbareza na klupu kompletirao pet nastupa. Nikola se dotakao utakmice protiv Njemačke.
"Mogli smo sada raspravljati o tome što je izgledalo dobro, što nije. Mi smo analizirali utakmicu i vidjeli smo gdje smo griješili. Nedostajalo nam je kod golova komunikacije i fokusa. Generalno smo zadovoljni, dosta je tu novih lica. Meni je ovo bila peta utakmica s različitim partnerom u obrani, ovaj put s Kolašincem. Na pravom smo putu, a to će donijeti rezultat. Još uvijek gubimo, ali kroz budućnost će sve doći na svoje. Vidi se tu neki napredak, bili smo agresivniji, trčali smo više, u nekim momentima smo uspjeli staviti Njemačku pod pritisak. Sve je ovo dio procesa, sigurno je da će uzeti vremena, ali ono što mogu sigurno reći, na pravom smo putu. Sada gubimo utakmice i nismo zadovoljni, ali vjerujem da će stvari doći na svoje mjesto."
Katić je malo govorio o odnosima u reprezentaciji, stvaranju tok kulta, koji se definitivno izgubio posljednjih godina. Što rezultatima, što ponašanjem igrača, promjenama izbornika, itd.
"I kapetan i otac i prijatelj, ali ne samo izbornik kao jedan već svi članovi stručnog stožera su stalno tu za nas. Ponavljaju nam koliko vrijedimo, da smo s razlogom pozvani u reprezentaciju. S te strane nam donose ono potrebno samopouzdanje, vjeru, pokazuju nam da smo na pravom putu. Kult reprezentacije se stvara od rezultata do nekih detalja o kojima oni dosta brinu, paze, te sitnice utiču na generalnu sliku. Vremenom se stvari slažu, malo po malo, kako bismo stvorili ono čemu težimo, ono što vi tražite od nas. Protiv Njemačke su se vidjeli neki pomaci.
O susretu protiv Mađarske, Katić kaže:
"igraju dosta defenzivno, sigurno će biti teže nego protiv Njemačke s obzirom na to da imamo taj pritisak i da možemo da ostvarimo pomaka. Vjerujemo u svoje kvalitete, vjerujemo da možemo da napravimo iskorak. Igrom zadnje linije možeš biti zadovoljan jedino kada je mreža ostala sačuvana. Ovdje smo primili da gola i svakako ne mogu biti. Nije bilo dobro niti u Nizozemskoj, ali vjerujem da će biti iz utakmicu."
Kako stvari funkcioniraju u BiH, vrlo lako se pređe s nogometnih tema. Tako su novinari pitali da Nikola prokomentira situaciju u kojoj su igrači BiH držali ruku na srcu tijekom intoniranja himne.
"Bio sam iznenađen da to pitanje nije ranije došlo. Govorio sam o sitnicama koje su veoma bitne i koje stvaraju kult reprezentacije. Volio bih jednom za kraj da završimo priču što se tiče toga. Svi su ovdje svojom voljom, svojom željom, nitko nije natjeran. Apsurdno je da se u 2024. godini još uvijek ljudi dijele u ovoj državi. Svi smo tu da doprinesemo boljitku ove reprezentacije i države, nebitno odakle dolazimo, tko smo, što smo, koje smo vjeroispovijesti. Mislim da bi dobro bilo da se konačno prestane s tim podjelama.
Dat ću primjer Jablanice, tih dana nitko ništa nije pitao, tko je odakle, svi su pomagali. Nisam dio ratne priče niti sam vezan za to, malo mi smeta što se ponavlja, što se dijeli tko je stavio ruku na srce, tko nije. Je li Hrvat, Bošnjak, katolik, pravoslavac. Nebitno. Mislim da smo tu s jednim ciljem, s istom voljom, željom, ljubavlju. Samo tako možemo stvoriti kult reprezentacije i doći do nivoa do koje vi želite da dođemo, do koje mi želimo da dođemo", istakao je Katić.