Najbolji ikad: Na današnji dan prije 50 godina Brazil postao prvak svijeta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 50 godina Brazil je predvođen Zagallom na klupi i Peleom na travnjaku pobijedio Italiju 4:1 u finalu Svjetskog prvenstva 1970.

Mario Lobo Zagallo, danas još uvijek vitalni 88-godišnji umirovljenik, prvi je čovjek na planeti kojem je uspjelo postati svjetskim prvakom u dvama ulogama, i kao nogometaš, i kao izbornik.

Koliko je to teško, najbolje govori podatak da je to uspjelo još samo Franzu Beckenbaueru i Didieru Deschampsu.

Za razliku od Kaisera Franza i francuskog „nosača vode“, kako su Deschampsa zvali za vrijeme igračke karijere, koji su po jednom kao igrači bili svjetski prvaci, Zagallu je to uspjelo dvaput - 1958. i 1962.

Iako je bio fantastičan igrač, jedan od najboljih svih vremena, možda će najviše ostati upamćen po tome što je bio izbornik po mnogima najbolje momčadi svih vremena ili barem jedne od najboljih, za koju će mnogi reći da je igrala najljepši nogomet – Brazila 1970, piše Gol.hr.

Ravno 50 godina od finala SP-a 1970.

Brazil je predvođen neponovljivim Peleom pobijedio Italiju u finalu Svjetskog prvenstva 1970. u Meksiku i osvojio treći naslov svjetskog prvaka.

Bila je to treća Peleova „Božica“. Ostvarenje koje još nitko nije ponovio i tko zna hoće li ikad ponoviti.

Zagallo se za službenu FIFA-inu stranicu prisjetio tog slavnog meksičkog Mundijala, nezaboravnog finala na Azteci pred 107 tisuća navijača i te „prelijepe brazilske momčadi“, kako su joj tepali mediji i navijači širom svijeta.

Ako je Pele Humphrey Bogart, a Rinus Michels Martin Scorsese, onda je Zagallo nogometni Clint Eastwood - pravi virtuoz - i u izvedbi na zelenom travnjaku, i u izborničkoj režiji.

Slavni brazilski krilni napadač nekoliko tjedana nije udario loptu prije početka Svjetskog prvenstva u Švedskoj 1958., ali ipak je nekako natjerao izbornika Vicentea Feolu da se odrekne starog brazilskog pravila da igraju samo najspremniji. Započeo je svaku utakmicu i osvojio prvi brazilski naslov prvaka svijeta. Seleçãou je pomogao da obraniti zlato u Čileu 1962.

Potom je deset godine poslije bio redatelj trećeg brazilskog zlata s momčadi koja je bila prepuna maštovitih zvijezda. Trebalo je to znati uklopiti i sastaviti savršeno podmazani stroj koji je pobijedio u baš svim utakmicama.

Zagallo osvojio četiri naslova svjetskog prvaka

Stari vuk imao je svoje prste i u četvrtom naslovu svjetskih prvaka koji je Brazil osvojio nakon 24 godine gorkih razočarenja. Godine 1994. bio je u SAD-u prvi asistent Carlosa Parreire. Odveo je Romarija i društvo na vrh Olimpa. Dakle, četiri puta je osvajao zlato, triput u različitim ulogama.

Međutim, zlato iz Meksika 1970. po mnogo čemu je jedinstveno. Na 50. godišnjicu pobjede na Azteci Zagallo se prisjetio tog turnira te svoje velike igračke i trenerske karijere.

Gospodine Zagallo, započeli ste karijeru s brojem 10 na dresu u zemlji koja je imala najviše istinskih desetki. Je li vas veća mogućnost igranja na Svjetskom prvenstvu natjerala da se pretvorite u lijevo krilo?

„Da. I uspio sam. Uvijek sam sanjao da igram za Seleção na SP-u. Bio sam na Maracani 1950. godine (Zagallo je bio vojnik koji je radio na osiguranje čuvene odlučne utakmice Brazil – Urugvaj. Svjedočio je porazu Brazila i doživio grobnu tišini koja je uslijedila na stadionu koji je tada primio preko dvjesto tisuća duša). Počeo sam kao desetka u America Football Clubu. Kad sam se 1950. preselio u Flamengo, razmišljajući o tome da jednog dana nastupim na Svjetskom kupu, odlučio sam postati krilni igrač. Tada je moja karijera krenula ulaznom putanjom.“

Kad je Brazil prešao na sustav igre 4-3-3...

Mjesec dana prije SP-a u Švedskoj 1958. niste imali nijedan nastup za Brazil. I ne samo da ste pozvani na Svjetsko prvenstvo nego ste postali član udarne momčadi!?

„Vjerovao sam da je to moguće. Prešao sam iz Flamenga u Botofago. Igrali smo na Maracani jednu utakmicu, a Paulo Amaral, tadašnji kondicijski trener, rekao mi je da me promatraju ljudi iz stručnog stožera reprezentacije. To me još više inspiriralo, odigrao sam sjajnu utakmicu. To je bio okidač da mi upute poziv. U početku se vodila bitka između Canhoteira i Pepea. Oni su bili favoriti za poziciju na lijevom krilu. Ali ono što je zaista odigralo ključnu ulogu, jest prelazak s 4-2-4 na 4-3-3 sustav. Feola je to promijenio zbog mene. Kad bismo izgubili posjed, postojao sam veznjak. Kad smo imali loptu, bio sam autentično lijevo krilo. Pobijedio sam u bitci s Pepeom, jer je Pepe cijelo vrijeme igrao u formaciji 4-2-4. Ja sam igrao u oba smjera i to mi je pomoglo. Bio sam glavni razlog što je reprezentacija prvi put odustala od klasičnog brazilskog stila i prešla na formaciju 4-3-3. I na posljetku smo osvojili naš prvi naslov svjetskih prvaka koji smo tako dugo čekali i očajnički ga lovili. To je za Brazil bilo sve.“

Ozljeda vas je gotovo natjerala da propustite turnir.

„Dogodilo se na Maracani. Seleção je imao trening, igrali smo na dva dodira. Bio sam na jednom golu, a Pele na drugom. Lopta mi je uhvatila jedan prst i rastrgala ga. Otišao sam u bolnicu. Čak sam zamolio liječnika da me ne pusti na Mundijal, ali znao je da imam velike šanse da budem starter, pa mi je prišio 12 - skoro 13 (Zagallov sretan broj) šavova i nekako me zakrpao. Propustio sam tri pripremne utakmice, ali u posljednjoj prijateljskoj prije odlaska u Švedsku ušao sam i zabio protiv Internacionala. Nisam znao hoću li igrati, ali u letu za Stockholm, Ricardo Serran, sjajni novinar iz O' Globoa, sjeo je pored mene. Prišapnuo mi je: 'Ti ćeš biti prvotimac'. Feola mu je to otkrio.“

Čega se Zagallo najviše sjeća iz Švedske 1958.?

„Debi protiv Austrije bio je jako važan. Pobijedili smo 3:0. Drugi gol je postigao Nilton Santos (sjajni lijevi bek). U novinama je izašlo da mu je Feola naredio da se vrati, ali ja sam povikao: 'Idi Niltone, ja ću te pokriti'. Već sam obavljao svoju ulogu u 4-3-3. U finalu smo gubili 1: 0 protiv Švedske. Okrenuli smo rezultat, postigao sam četvrti gol i asistirao Peleu kod petog gola. Pobijedili smo 5:2, a ja sam imao svoje prste kod posljednja dva gola.“

Za trenera Brazila imenovani ste samo 75 dana prije nego što je započeo Mundijal u Meksiku 1970. Što vam je prošlo kroz glavu kad su vam prišli i ponudili izborničko mjesto?

„To je bilo sve što sam želio. Bilo je oko 4 sata popodne. Kad sam bio s momčadi Botafoga, dužnosnici Saveza pojavili su se na treningu, a naš kondicijski trener rekao mi je: 'Idi do tog automobila. Pozvani ste voditi Seleção'. Odveli su me kući, uzeo sam nešto odjeće i otišli smo. Bilo je to ono što sam najviše želio u životu. Bila je smiješna situacija. Joao Saldanha prethodne je godine preuzeo Seleção, a ja sam preuzeo njegovu radio-emisiju. Kad je napustio Seleção, zamijenio sam ga i na izborničkoj klupi.“

Ostatak prisjećanja legendarnog Zagalla može se pročitati OVDJE.