Nogometni naučnik - Valeriy Lobanovskyi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tijekom studija na gradskom Politehničkom institutu prvi je pokazao interes za sustave, statistiku i analitičko razmišljanje. Drugi je bio stručnjak za računare i bioenergetiku. Upoznali su se 1972. godine. Jedan se zvao Valeriy Lobanovskyi drugi Anatoliy Zelentsov. Prilikom upoznavanja malo su razgovarali o najnovijim znanstvenim istraživanjima i kako ih primijeniti na nogomet!

Potpuno novi pristup

Godinu dana kasnije, ovaj dvojac će preuzeti Dynamo Kiev, pri čemu je Lobanovskyi bio zadužen za taktiku, a Zelentsov za individualnu pripremu igrača. Za razliku od svog nekadašnjeg trenera Viktora Maslova, Valeriy je pridavao iznimnu važnost tjelesnoj kondiciji i pripremi. Bio je prvi koji će znanost, statistiku i analizu podataka staviti na prvo mjesto.

Sa svojim suradnicima Lobanovskyi je bilježio broj udaraca, dodavanja, driblinga, ubačaja, pogrešaka u različitim fazama igre, njegujući jednu vrstu statističkog uvida. U središtu toga bila je nemilosrdna žeđ za inovacijama.

"Prva stvar koju imamo na umu je težiti novim pravcima djelovanja koji neće dopustiti protivniku da se prilagodi našem stilu igre. Ako se protivnik prilagodio našem stilu igre, onda moramo pronaći novu strategiju", znao je reći Lobanovskyi za kojeg je momčad bila iznad svega.

Prvi trofej u Kupu Kupova

Bio je pragmatičar, prilagođavao je svoj stil svakom protivniku, što god je trebalo kako bi pobjedio.

"Znaš ljudi će igri zaboraviti, ali rezultati ostaju, oni se pamte".

Njegova kombinacija koordiniranog, kolektivnog pristupa s planiranjem temeljenim na podacima i tvrdokornim pragmatizmom, tih godina će stvoriti jednu sjajnu momčadi ili tri velike Dynama iz Kieva. Kako hoćete. Uostalom kroz godine rada, Valeriy je u svojoj karijeri kao trener osvojio trideset trofeja. Zaslužan je za razbijanje ruske dominacije u bivšem SSSR-u jer je upravo sa Dynamom uzeo šest naslova državnog prvaka. Međutim, ono što je radio na međunarodnoj sceni posebna je priča.

Dynamo je 1975. godine postao prva momčad iz Sovjetskog Saveza koja je osvojila jedan trofej u Europi. Kup Kupova 1975. godine. U finalu su razbili Ferencvaroš 3:0.

Kasnije su u Superkupu kroz dvije utakmice sredili tih godina nedodirljivi Bayern koji je ustvari bio reprezentacija Zapadne Njemačke u malom tih godina. Franz Beckenbauer, kapetan Bayerna i zapadnonjemačke reprezentacije, rekao je jednom prilikom:

"Ono što je učinio za razvoj nogometa ne može se opisati. Uvijek je bio ispred svog vremena.Možda smo mi najbolja momčad u Europi, ali oni su najbolji na svijetu".

Lobanovskyi i Anatoly Zelentsov su znali prikupiti nebrojene količine statističkih podataka o svojim igračima i protivnicima kako bi stvorili matematičke modele koji su definirali kako će njihovi igrači trenirati i igrati. Dakle, kada je Lobanovskyi rekao da je "tim koji čini pogreške u ne više od 15 do 18 posto svojih postupaka nepobjediv", nije nagađao.

Igrači razmišljali unaprijed

Kako bi se ovaj postotak pogrešaka sveo na najmanju moguću mjeru, njegovi su igrači nevjerojatno naporno radili na treningu. Matematički modeli korišteni su za konstruiranje rigoroznih treninga kako bi Dinamovi igrači bili što spremniji. Također su trebali znati kako čitati igru kolektivno, što znači da su morali znati gdje dodati prije nego što dobiju loptu. Zbog toga su njegovi igrači morali pamtiti akcije ili setove akcija, nešto poput američkog fudbala. Pomalo nevjerojatno.

Jedanaest godina nakon prvog europskog trofeja došao je i drugi. Te sezone smo opet uživali u igrama sjajnog Dynama koji će po drugi put u svojoj povijesti uzeti Kup Kupova. Isti je rezultat kao u prvom finalu, samo je sada žrtva Atletico Madrid. Trofej posebno važan i bitan jer je došao nakon teške tragedije koja je pogodila tadašnji Sovjetski Savez, današnju Ukrajinu, svima dobro poznate nuklearne katastrofe u Černobilu.

"S jedne strane, naravno, postojala je briga za rodbinu i prijatelje koji su ostali kod kuće. To je otežavalo koncentraciju. S druge strane, osjećali smo odgovornost prema zemlji, našim sunarodnjacima. Htio sam nečim odvratiti ljude, uljepšati njihovu tugu" pričao je Anatoliy Demyanenko.

Još jednom očarali Europu

I te večeri je Dynamo očarao nogometnu Europu. Od prve minute, silovito napadački. Vasili Rats je jurnuo lijevom stranom, centirao, Belanova je zaustavio golman Atletica Ubaldo Fillol, ali nije mogao ništa Zavarovu. Gol za 2:0 je došao u 84.minuti, opet je to bila sjajna akcija Rats, Belanov, Blokhin, sve iz jednog dodira, uz efektnu realizaciju ovog posljednjeg. Nakon takve jednostavno nitko nije mogao ostati ravnodušan. Ni navijači Atletica, pljeskali su čisto, iskreno. Točku na i je stavio Yevtushenko tri minute poslije.

Takav prikaz dominacije u finalu savršeno je oslikao godinu Dynama u Kupu Kupova. Statistika govori sama za sebe – 25 golova u devet utakmica uz prosjek od 2.7 golova po utakmici. Četiri igrača zauzela su vrh ljestvice strijelaca s pet golova – trojica su bili igrači Dynama, Belanov, Blokhin i Zavarov. Koji je kažu mogao pretrčati 50 metara za 5.7 sekundi.

Sa nekim novim Dynamom 1998 i 1999. godine je igrao četvrtfinale i polufinale Lige prvaka. Godine u kojima je Valeriy opet imao jednu sjajnu generaciju. Shevcenko, Rebrov, Gusin, Luzhny jedan od onih koji odlučio uzeti pušku danas kada Kiev i Ukrajina igraju najtežu utakmicu. To je bio onaj Dynamo koji je razbio Barcelonu u dvije utakmice 7:0 sezonu poslije eliminirao i Real u četvrtfinalu.

Opet, kada se podvuće crta, mnogi treneri, igrači će se složiti s tvrdnjom kako je Valeriy ili "Pukovnik" kako su ga zvali stvorio nešto novo u europskom nogometu. Bio je pionir nečega što gledamo danas, čime je postao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih trenera u povijesti nogometa.

Kolektiv ispred pojedinca 

Možda najveći uspjeh Lobanovskog nije bio njegov razvoj presing igre ili njegovo inzistiranje na važnosti statističke analize, koju koriste sve vrhunske momčadi danas već njegova sposobnost da vrhunske pojedince podredi kolektivu.

Uostalom, stvorio je tri igrača koja su osvojila Zlatnu loptu. Blokhina, Belanova i Shevchenka. Nogometni naučnik, koji je odbacivao teoriju "totalnog nogometa" bio je podjednako inspiriran naučnim teorijama, koje su mu omogućavale planiranje treninga, baš kao što su mu filozofske ideje olakašavale da posloži najbolju momčad. 

Preminuo je 13. svibnja 2002. godine, dvadeset godina kasnije njegov rodni grad proživljava svoje teške trenutke. Stavnici Kieva igraju svoju utakmicu, dok granate ruske vojske pogađaju zgrade koje se nalaze u Lobanovskyi Aveniji.