Preminuo Momčilo Moca Vukotić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svi koji su pratili nogomet tih godina na prostoru bivše države će se prisjetiti Momčile Moce Vukotića, legendarnog igrača Partizana
koji je preminuo danas u 72. godini. Koji je cijelu igračku karijeru proveo u Partizanu, ako se zanemari ona jedna u francuskom Bordeauxu.

Uostalom, Moca je dugo vremena bio rekorder po broju odigranih utakmica u Partizanu (791), uz 339 postignutih golova.

"Ja sav u bijelom, jednu loptu primim na grudi, ostade crvena šljaka. Tada su mi rekli da dođem na sljedeći trening, ali, kako se otac vratio u Mladenovac, a mi živjeli u Rakovici, dovede me mama. Uh, kako su me gledali, i tada sam majci rekao da ću od tada ići sam na treninge. Tako je i bilo", rekao je Vukotić svojevremeno za "Večernje novosti".

U vrijeme kada je Moca počinjao, Partizan je igrao finale Kupa prvaka, a njegov uzor je bio Vladica Kovačević. Prvi ugovor s Partizanom je Vukotić potpisao s 18 godina. Kao igrač je osvojio tri titule prvaka, prva je bila 1976. godine. Bila je to sedma Partizanova titula, prva nakon 11 godina čekanja. To je ona sezona u kojoj je Hajduk baš na JNA razbio momčad Partizana s nevjerojatnih 6:1. Žungul, Buljan, Jure Jerković, Boriša Đorđević su uništili Partizan.

I upravo su Hajduk i Partizan te godine vodili veliku borbu za naslov prvaka. Na Karaburmi su OFK Beograd i Hajduk remizirali 1:1, dok je susret u Ljubljani potrajao malo duže, pričalo se kasnije, dok Partizan ne zabije gol. I tako je i bilo, Bjeković je pogodio za titulu

.

Za razliku od te prve titule, druga je osvojena daleko uvjerljivije, Partizan je ostavio šest bodova iza Crvenu Zvezdu. Moca je bio prvi strijelac lige s 11 golova, protiv Zvezde je u derbiju 3:2 postigao je dva.

"Za mene je ta titula bila značajna i zbog toga što sam se opraštao od mog Partizana..." rekao je jednom prilikom. Međutim, nije Vukotić dugo ostao u Francuskoj, samo jednu sezonu.

"Bila je to za mene dobra sezona, bio sam drugi strijelac ekipe, dao sam više od 10 golova. A onda me je iz Beograda pozvao Zoran Miladinović i rekao: "Vraćaj se!" Jer, kada sam otišao, bili smo prvaci, a naredne sezone Partizan je jedva opstao. Vratio sam se, istina je i da sam zbog Partizana zanemario karijeru, ali ne kajem se, i danas bih u toj situaciji isto postupio" pričao je Moca. 

Treća titula je bila ona 1983. godine. Koja je došla pomalo neočekivano, s obzirom na rezultate Partizana u sezona prije nje. Međutim, posložena je momčad s Manceom, Kaličaninom, Radanovićem, Rojevićem novajlija i okosnicom koju su činili golmani Ranko Stojić i Rade Zalad, te Moca Vukotić, Zvonko Varga, Dževad Prekazi, Nenad Stojković, Aca Trifunović, Nikica Klinčarski, Miodrag Ješić, Zvonko Živković i Miloš Đelmaš.

Opet je posljednje kolo nudilo neizvjesnost, Sloboda je dobila Hajduk, dok je Partizan odigrao s Veležom dovoljnih 1:1. I Dinamo je bio u igri za naslov, ali je odigrao 1:1 na Maksimiru s Rijekom.

"Uvijek se najduže pamte oni derbiji kada se pobjeđivalo. Meni su dva derbija ostala u sjećanju. Jedan je iz sezone 1977/78, kad smo pobijedili sa 3:2. Ante - Biće Mladinić bio je trener Partizana. Ta utakmica je u neku ruku rješavala pitanje prvaka jer je odnos bodova bio 47:45 za nas pet kola pre kraja. Zvezda je, dakle, pobjedom mogla da ugrozi naše liderstvo, prednost od dva boda. Tu utakmicu smo dobili uz puno preokreta, vodili smo sa 1:0, pa sa 2:1 gubili, i na kraju je bilo 3:2 za nas.

Kao trener Partizana, osvojio je jedan trofej, Kup Jugoslavije, 1989. godine kada je Partizan u finalu potopio Velež 6:1. Nakon toga je dugo vremena radio na Cipru i Grčkoj.od 2012 godine je vodio Partizanovu akademiju četiri godine.

Upamćen je i po tome da je 1972. prekinuo niz Dine Zoffa od 1010 minuta bez primljenog pogotka u dresu Azzurra. Četiri godine poslije postigao je protiv Walesa najbrži gol u povijesti bivše jugoslavenske reprezentacije, već u 20 sekundi.

Posljednjih godina je Vukotić bolovao od karcinoma grla.