Banks of England
Prije 85 godina rođen je za mnoge najbolji vratar svih vremena
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 85 godina, 30. prosinca 1937. u Sheffieldu je rođen Gordon Banks, za mnoge najveći vratar svih vremena.
Postao je vratar posve slučajno. Već je radio kao rudar početnik u ugljenokopima srednje Engleske, a usput je učio i zidarski zanat u Sheffieldu. Jednom su ga prijatelji zamolili da brani za njihovu momčad, jer im se vratar nije pojavio.
Mali Gordon, koji nikad prije nije igrao ni nogomet, a kamoli branio na golu, debitirao je za lokalnu amatersku momčad i oduševio.
No, bilo je amaterskih utakmica u kojima bi primio i desetak golova. Kako je navikao suigrače da brani i nemoguće, tako bi izazivao njihov bijes kada slučajno ne bi skinuo barem petnaestak zicera po utakmici. Dakle, i on je morao prolaziti prokletstvo vratara, jer njihovu grešku svatko vidi...
Amaterski u Chesterfieldu
Banks je počeo braniti za niželigašku momčad iz Chesterfielda za dvije funte po utakmici. Lokalni izvjestitelj je jednom napisao o Banksu: "Lopta je između vratnica kod njega sigurna kao u trezoru Engleske nacionalne banke". Tako je i dobio nadimak – Banks of England!
Naravno, bilo je i razočarenja. Preslaskom u Leicester City, dvaput je s Lisicama došao do finala FA kupa na Wembleyju i oba puta je izgubio. Jednom protiv Tottenhama, drugi put protiv Manchester Uniteda.
"Wembley je bio mjesto mojih najvećih nesreća, na kraju i najveće sreće, kada sam na istom mjestu postao i svjetski prvak", govorio je Banks of England.
Za englesku reprezentaciju debitirao je kod Alfa Ramseyja 1963. godine, protiv Škotske.
Impresivna statistika
Njegova statistika nastupa u engleskom vratarskom dresu uistinu je bila impresivna. Čuvao je engleski gol u 73 utakmice, primio je samo 53 pogotka, što znači fantastičnih 0,78 po utakmici. S time da je u 35 utakmica sačuvao svoju mrežu netaknutom.
Banksova kruna u karijeri bila je osvajanje svjetskog prvenstva 1966. s reprezentacijom. Svoju reputaciju povećao je ikoničnim obranama na svjetskom prvenstvu 1970., pogotovo obranama Peléovih udaraca u grupi protiv Brazila.
Bio je vratar u kojeg su suigrači imali bezgranično povjerenje. "Znali smo napadati, ostaviti velik prostor iza sebe, ali nije nas bilo briga, jer smo znali da suparniku treba nekoliko prigoda da uopće svlada Banksa", govorio je njegov suigrač iz reprezentacije Bobby Moore.
U svojoj autobiografiji koju je napisao nakon karijere, zabilježio je svoju najtežu utakmicu u životu: "Polufinalna utakmica protiv Portugala i Eusebija. Ni sam ne znam kako sam sve uspio obraniti, a visjeli smo svih 11 na vratnici. Ali, pobijedili smo i znali smo da u finalu protiv Nijemaca više ne možemo izgubiti".
U toj utakmici svladao ga je Eusebio iz jedanaesterca, no Engleska je ipak pobijedila Portugal s 2-1. Gol koji mu je zabio Eusebio bio je Banksu prvi nakon što je u engleskom dresu čak 721 minutu bio bez primljenog pogotka.
No, u autoboigrafiji se sjetio i primljenog pogotka za 2-2 u zadnjoj minuti finalne utakmice, kada su Nijemci pogotkom izborili produžetke: "Imao sam osjećaj da sam se sam popeo na Mount Everest i onda me netko korak prije vrha, gurnuo dolje"!
Odbačen, ali ne i obeshrabren
No, daljnji razvoj karijere opet ga je bacao prema dolje. Leicester City je Banksa stavio na transfer listu, htijući malo i zaraditi, a u klub je došao i jedan talentirani vratar tinejdžer. Bio je to Peter Shilton, kasnije također legenda svjetskog vratarstva i engleskog nogometa. I najdugovječniji golman u povijesti nogometa – branio je do svoje 49. godine.
"Gordone, tvoje vrijeme je prošlo", rekli su Banksu u Leicesteru. I nakon 300 utakmica za Leicester, Banks je prešao u Stoke City.
U autobiografiji se sjetio i polufinala europske smotre u Italiji, protiv Jugoslavije 1968. godine: "Izgubili smo s 0-1, no za mene i moje suigrače to je bila komora užasa. Ti su Jugoslaveni tako tukli da smo bili sretni što smo nakon utakmice još bili na nogama. Kasnije je u finalu Italija dobila tu Jugoslaviju, ali sudac je tada štitio domaćine Talijane od grubosti".
Godine 1972. pomogao je Stoke Cityju da osvoji prvi trofej u svojoj povijesti, Liga kup. U finalu je Stoke nadvisio Chelsea, a Banks je imao dvadesetak sjajnih intervencija.
Tragedija gubitka oka
Onda se dogodila tragedija. U prometnoj nesreći Banks je gadno nastradao i nakon operacije glave izgubio je vid na desno oko. Sa svojim automobilom ford granadom zaletio se u kamion. Uspio je preživjeti, no sportska karijera je bila izgubljena. Nakon operacije na glavi je imao više od 300 šavova. Nažalost, oko nije izdržalo napore
No, nakon oporavka i s vidom samo na jedno oko i dalje je nastavio braniti, ali je ubrzo shvatio da to više ne može biti na prijašnjoj razini. Tako je postao trener vratara u Stokeu, no prihvatio je ponudu za igru u američkom Fort Lauderdale Strikersima i bio je golman sezone.
Kao trener nije bio ni približno uspješan. Zapao je kasnije i u financijske teškoće, pa je prodao svoju zlatnu medalju sa svjetske smotre 1996. u Engleskoj za 125 tisuća funti, kao i dres s te utakmice za 28 tisuća funti.
Napisao je autobiografiju Obalama Engleske 2002. godine, a nadahnuo je i engleskog pisca Dona Mullana koji je svoje odrastanje objavio u monografiji Gordon Banks; junak koji može letjeti.
Preminuo je 12. veljače 2019. godine u Stoke-on-Trentu.
