Uznemirio Vatikan, bio najskuplji, a onda je ispuhana guma sve promijenila

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tih godina su najbolji strani igrači uglavnom igrali u Italiji. Berlusconi je sa svojom televizijom sve podigao na jednu još veću razinu. Puni stadioni, puno uzbuđenja, u svakom kolu nekoliko derbija. Ali nisu tu bili samo stranci. Bio je Baggio, bio je Vialli, Mancini, ali i jedan sjajni igrač u dresu Torina.

Duga kosa, minđuša, onaj fini lagani trk koji prerasta u sprint, koji protivničke igrače u sekundi ostavlja iza. Skupa odjela, noćni klubovi do kasnih sati. Visok, fizički moćan, karizmatičan, jednostavno, imao je ono nešto što ga je odvajalo od drugih. Gigi Lentini, stidljivi dječak iz provincije, na terenu je bio nešto sasvim drugo. Sjajno se uklapao u taj glamur talijanskog nogometa. Ubojito lijevo krilo. 

Sredio Real 

Prvi travanj 1992. godine. Torino je doputovao u Madrid. Za mnoge je u tom trenutku to bila posljednja stanica nekog novog "Grande Torina". Jednostavno Real je Real, Torino je Torino. I Real jeste dobio tu prvu utakmicu, ali samo 2:1. Gol Casagrandea je budio nadu navijača Torina. Četiri dana kasnije, Italija je bila na izborima. Pa je prvi čovjek Torina bogati biznismen Gianmarco Borsano završio u Predstavničkom domu, Torino je u derbiju sredio Juventus i na red je došla druga utakmica polufinala Kupa UEFA.

Real na starom delle Alpiju. Prilika da stari tifozi Torina pokažu koliko navijača ima ovaj klub. U glavnoj ulozi je Gianluigi Lentini, osmica Torina. Ide centaršut u sedmoj minuti, Ricardo Rocha zabija autogol. Gol visi u zraku. Gol koji će prelomiti utakmicu. Lentini poput brzog vlaka u svom stilu prolazi Chenda, ubacuje na drugu stativu tamo je Fusi i Torino ide u finale. Ludnica je na stadionu, u gradu. Lentini je potvrdio status najveće domaće zvijezde.

Morali su uzeti Kup UEFA

Pored takvih igračkih imena u tom trenutku. Znamo svi kako je izgledala liga u Italiji početkom devedesetih. Torino je imao odličnu ekipu, finale Kupa UEFA nije bilo iznenađenje. Međutim, u prvoj utakmici je Ajax dva puta vodio, završilo je 2:2. Ne nije se Torino predao. U revanšu je igrao odlično. Lentini centrira, Casagrande pogađa stativu, Zoran Petrović nije vidio penal na Craveru, dok je Mondonico protestirao sa stolicom u zraku. Stativu će pogoditi i Musi, Sordo iz voleja prečku. Ostalo je 0:0, Ajax je zbog gola u gostima uzeo Kup UEFA.

Jedanaest dana kasnije, Lentini je odigrao svoju posljednju utakmicu za Torino, posljednji gol je zabio Ascoliju. Borsano je znao da ne može zadržati svog najboljeg igrača, Lentinija. Bilo je samo pitanje kada će se pojaviti Berlusconi. Koji je tada kao po nekom pravilu kupovao prvi. Svi ostali su čekali. Bio je talijanski reprezentativac i najpoželjniji igrač najjače lige svijeta. Faca u društvu najboljih. Dobra lova, brza kola, elitno društvo, žene, svoje ili tuđe. Nije bilo važno. Imao je poseban sistem priprema i odlazaka na trening. Znao je onako iz provoda, kafića, disca na trening. S tim što bi došao u ranim jutarnjim satima, malo odspavao u automobilu i onda prije svih bio na treningu.

Prodali sina 

Navijači su znali kakav je Gigi. Znali su da će biti prodat jer su Borsano i Berlusconi puno ranije dogovorili posao. Navijači su prijetili, gazda Torina se skrivao, ali Silvio nije. Gigi i Silvio su bili u helikopteru, navijači na ulicama. Jedan je čak tužio klub prema talijanskom ekvivalentu Zakona o prodaji robe. Tvrdio je da njegova sezonska karta više nije vrijedna papira na kojem je bila odštampana - i tako je krenulo. Berlusconi je objasnio kako su on i Borsano završili posao godini ranije.

Dogovor je sklopljen za 13 milijuna funti. Lentini je postao najskuplji nogometaš svijeta, a Borsano je dobio 3,3 milijuna funti. Navijači su poludjeli. Porazbijali su sve prozore u klupskim prostorijama, a na zidu zgrade su napisali: "Prodali ste sina." Gigi je nakon završetka pregovarao morao pobjeći na neki sporedni izlaz.

"U tim trenucima osjećao sam se kao izdajnik. Napuštao sam tisuće ljudi koji su me voljeli i odveli na vrh. Bila je to neka vrsta izdaje i zbog toga se nisam osjećao dobro. Naravno da je novac bio razlog zbog kojeg sam promijenio mišljenje i natjerao me da napustim Torino. Mislim da sam dobro postupio", rekao je mladi Talijan, tada ne shvaćajući kakve će potrese njegov ugovor izazvati na Apeninima.

Reagirao Vatikan 

Tih dana je "gorjelo" u Italiji. Čak je i vatikanski list L'Osservatore Romano transfer nazvao "uvredom za dostojanstvo rada".

"Nisam htio ići u Milano. Žestoko sam se opirao. Torino je moj dom, jedini klub koji nosim u srcu. Onog dana kad smo krenuli u Milano potpisati ugovor, predomislio sam se tijekom vožnje na autocesti. Berlusconi i Galiani su me čekali s papirima, a kad smo prošli naplatne kućice na ulazu u Milano, rekao sam svojim agentima Pasqualinu i D'Amicu da ne želim u Milan i da se vratimo. Tada je nastupila panika, njih dvojica su zvali moga oca i govorili mu da sam poludio. Istjecali su zadnji sati zadnjeg dana prijelaznog roka i nakon dva sata nagovaranja, popustio sam. Uvjerili su me i danas ne žalim, no da sam slijedio svoje srce, zauvijek bih ostao u Torinu" rekao je Lentini. Koji je došao u ekipu, bolje rečeno Dream Team. Koji je sezonu ranije uzeo naslov prvaka bez poraza. I naredne je Milan prvak, Lentini je upisao 30 nastupa, postigao je i sedam golova. Možda se očekivalo više, ali opet kada pogledate sastav Milana, nije to bilo loše.

"Bila je to moja prva godina u Milanu, moglo je biti i bolje, ali i ovo je u redu. Ovdje su svi prvaci i lako je pobjeđivati s njima. Sljedeće godine nadam se da ću napraviti još više", pričao je Lentini koji je bio na vrhu. Još je nedostajala reprezentacija da preuzme palicu nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Euro 1992.

Zbog ljubavnice skoro izgubio glavu 

U tom periodu, Gigi je bio u vezi koja nije bila tajna sa suprugom junaka Svjetskog 1990. godine, Salvatorea Tota Schillacija. Njihov brak je bio na "klimavim nogama" pa je funkcionirao samo na papiru. Ili zbog Juventusa ako hoćete. Klub nije želio nikakve skandale, što je Riti Bonaccorso itekako odgovaralo. Toto je imao neku drugu, ona Gigija, dok su ona i Toto još uvijek bili na papiru muž i žena. Gigi je bio malo je reći opsjednut Ritom.

Negdje tamo početkom kolovoza ekipe su se pripremale za novu sezonu. Milan je bio dio turnira kojeg je povodom stotog rođendana organizirala Genoa. Gigi je samo čekao da sudac odsvira kraja. Požurio je brzo pod tuš, a onda Porsche i jurnjava prema Torinu. Pred njim nije bila nimalo dionica, nekih 170 kilometara je želio proći što prije. U jednom trenutku je osjetio da nešto nije u redu s jednom od guma. Negdje na nekoj od benzinskih pumpi, zamijenio je gumu. Ali ne za novu, jer ih nije bilo u tom trenutku, već za neku potrošenu s kojom je morao pažljivije voziti. Puno manje od njegovih 130-150 km/h. Upola manje.

"Čovjek koji mi je stavio tu gumu je rekao da ne vozim brzo, ali nije mi izričito rekao da brzina ne smije prijeći 70 na sat. Samo mi je rekao da vozim sporije. Ali, to je bio takav automobil u kojem se pri brzini od 120 ili 130 činilo da stojite na mjestu". Lentini jednostavno nije bio takav. Nije slušao.

Negdje oko dva sata ujutro, na autocesti A21 Torino-Piacenza, između izlaza Asti Ovest i Villanova, Lentini gubi kontrolu, Porsche leti kroz zrak. Jedan, dva, tri puta, se okrenuo i završio pored ceste. I gle čuda. Gigi nije bio vezan pa je ispao iz vozila koje se zapalilo. Negdje pored ceste ga je slučajno pronašao neki vozač kamiona.

"Ne bi trebalo biti ničega što bi ga spriječilo da se vrati nogometu, ali, molim vas, nemojte me pitati kada", rekao je Carmelo Del Giudice okupljenim novinarima ispred bolnice u Torinu.

Vratio se ali...

Vratio se Lentini i brže nego što su mnogi očekivali, ali realno nikada više to nije bilo. Trudio se pokušavao, igrao, ali.. Od Milana se oprostio 1996. godine, u finalu Lige prvaka protiv Ajaxa je dobio mrvice. Imao je samo 27 godina kad je ponovo odlučio igrati za
svog mentora Mondonica prvo u Atlanti, kasnije u Torinu, ali bi samo na trenutak povremeno na nekoj od utakmica podsjetio kakav je strašan igrač bio.

U ljeto 2000. Lentini je posljednji put napustio Torino, pridruživši se Cosenzi. Igranje u drugoj ligi postalo je nešto normalno za igrača koji je u jednom trenutku bio najskuplji na svijetu. Rita je već bila daleko prošlost, oženio je švedsku manekenku Alexandru, s kojom je dobio sina Nicholasa. Nije odustajao igrao je po nižim ligama, igrao je s amaterima. Nije to bio onaj Gigi, najskuplji na svijetu.

"Prije ili kasnije, balon se ispuše, a onda postaješ običan smrtnik" znao je reći.

Došao je kući, počeo proizvoditi med 

Svoje igračke dane završio je u Carmagnoli, rodnom gradu, prije nego što je tamo vodio bilijar klub. Kasnije nekim mafijašima posuđivao novac, ne baš malo, krenuo je u pravljenje meda. I možda je upravo taj kraj karijere najbolje opisao karakter Gigija Lentinija. Kada je igrao za puno manje novca po nižim ligama. Jer je igrao zato što voli igrati, jer je volio taj nogomet, tu igru, volio se igrati.

"Najviše mi je žao što nisam dobio priliku igrati na Svjetskom prvenstvu. Zadovoljio sam se igranjem na nižim razinama. Često se uhvatim kako razmišljam što je moglo biti da nije bilo nesreće, a onda shvatim da sam dobro, da sam zdrav, da imam sjajnu obitelj i da moram biti sretan. Znam da su ljudi pisali o meni, bio sam na naslovnicama. Onda sam valjda i ja uradio nešto važno", reći će Lentini nakon toliko godina.