Živio je kao beskućnik i s narkomanima se borio za koru kruha

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedno od ugodnijih iznenađenja ovog Eura definitivno je rumunjska nogometna reprezentacija. Usprkos svim očekivanjima, završili su na prvom mjestu skupine E i plasirali se u osminu finala, a jedan od najzaslužnijih za taj pothvat bio je golman Florin Nita.

Ostao sam bez roditelja 

Ovaj 37-godišnjak sada živi lijepe nogometne dane, ali nije uvijek sve bilo bajno, štoviše, upravo suprotno. Izgubio je oca i majku dok je još bio dijete, tako da se vrlo rano morao prilagoditi surovom životu.

"Moj život? Uff... Nema se puno toga za reći, samo rad, rad i rad. Bilo je toliko teških trenutaka da i ne mogu odabrati najteži. Mislim da je to bilo kada sam ostao sam. Bez roditelja i obitelji, bio sam sasvim sam i morao sam se prilagoditi životu. Radio sam gdje god sam mogao, bio sam beskućnik... Kad si sam, moraš imati snage da preživiš sve što te čeka u ovom surovom svijetu, uvijek se moraš brinuti za sebe čak i ako ti se to ne sviđa", govorio je golman Rumunjske.

Živio u podrumu

Zbog svega što mu se dogodilo u tako ranom djetinjstvu, prolazio je kroz stvari koje niti jedno dijete ne bi trebalo. Živio je u podrumu, odrastao u getu, hranu je bio primoran tražiti na ulici, a morao se tući s narkomanima da bi došao do nje, piše Tribuna, a prenose Sportske novosti. Ipak, nekako se uspio izvući, trenirao je nogomet, a kao što vidite, sve ostalo je povijest:

"Nekada se događalo da ne osjetim prste na nogama, koliko mi je bilo hladno. Imao sam šuplje tenisice pa sam stavljao vrećice na njih, ali mi to nije smetalo da treniram nogomet. Nisam imao izbora, trenirao sam više od ostalih, samo da bih se izvukao iz bijede u kojoj sam bio i da ostvarim svoj san", otkrio je Florin Nica i nastavio:

"S vjerom u Boga sve je moguće, zahvalan sam mu na svemu što mi je dao i na svemu što sada imam, jer sam siguran da je sve to zbog njega."

Nita se jedne scene iz djetinjstva dobro sjeća

"Sjećam se da sam bio u srednjoj školi i bilo je oko 30 djece u maloj svlačionici. Tadašnji trener nam je rekao: "Pogledajte dobro koliko vas ima ovdje. Od vas će samo jedan ili dvojica postati nogometaši!" A ja sam, u tim trenucima, razmišljao: "Bože, pomozi mi da budem jedan od te dvojice!", cijelo vrijeme sam razmišljao o tim riječima.

Uz svu tu ustrajnost i radnu etiku, uspio je. Prvi je vratar reprezentacije, branio je boje turskog Gaziantepa s kojim mu je početkom mjeseca istekao ugovor, a sada će se možda okušati u nekoj jačoj ligi.