Emanuel Lasker, čovjek koji je najduže sjedio na šahovskom tronu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Emanuel Lasker (u matičnim knjigama Immanuel), jedan od najboljih šahista svih vremena, preminuo na današnji dan, 11. siječnja 1941. godine u New Yorku.

Rođen je u poljskom gradiću Barlineku (njem. Berlinchen) 24. prosinca 1868. godine, a ostao je upamćen i po tome što je najduže nosio titulu prvaka svijeta - 27 godina.

Bio je drugi po redu prvak svijeta, a titulu je preuzeo od također legendarnog Wilhelma Steinitza.

Emanuel Lasker bio je židovskog porijekla, a Nijemci ga vode kao svog jedinog prvaka svijeta u šahu. Steinitz je pak bio Amerikanac austrijskog podrijetla.

Lasker je kao zaslužni šahist i građanin Njemačke 2008. godine upisan u njemačku kuću slavnih.

Biti svjetski prvak 27 godina – duže od bilo kog šahovskog 'kralja' - vjerojatno znači da ovaj impresivni rekord nikada neće biti oboren.

Filozof i matematičar

Emanuel Lasker nije bio samo šahist, već i doktor filozofije i matematike.

Jedan drugi velemajstor, Mihail Botvinik, također nekadašnji prvak svijeta, vjerovao kako je Laskerov filozofski pristup šahovskim problemima i matematička preciznost kojom je procjenjivao šanse njegovih protivnika donio pobjede ovog "velikog psihologa" koje su zadivile svijet.

Lasker je prvakom svijeta postao 1894. godine, pobijedivši ostarjelog Steinitza, uvjerljivo 12:7. Međutim, šahovskom svijetu se nije žurilo da ga odmah smatra kraljem, posebno nakon što je osvojio tek 3. mjesto na turniru u Hastingsu 1895.

Turnir u engleskom Hastingsu šahovsko je natjecanje s najdužom tradicijom na svijetu.

Lasker je svojim kasnijim uspjesima natjerao svoje skeptike da prepoznaju njegovu snagu. 1896. pobijedio je u revanš meču protiv Steinitza i na turniru u Sankt Petersburgu među četiri najjača igrača svijeta.

Sljedećih nekoliko godina donijele su mu velike pobjede. Pobijedio je u mečevima za svjetskog prvaka protiv Marshalla, Tarrascha, Janowskog (dva puta), a samo je Schlechter uspio remizirati protiv svjetskog prvaka – 5: 5.

Lasker je mogao igrati odlučujuće partije kao nijedan drugi šahist. Pobijedio je u posljednjoj partiji u meču protiv Schlechtera, a i na turniru u Sankt Peterburgu 1914. godine, zaostajao je za Capablancom 1,5 poen dva kola prije kraja, ipak pobijedio je u odlučujućoj partiji i pretekao mladog Kubanca, osvojivši prvo mjesto. 

Poraz od Capablance

Sedam godina kasnije, 1921. godine, u Havani je odigran meč za prvaka svijeta između Capablance i Laskera. Očito je 52-godišnjem svjetskom prvaku bilo teško boriti protiv 20 godina mlađeg protivnika, posebno u tropskoj Havani.

Lasker je izgubio meč, predavši se nakon 14 partija, od kojih nije pobijedio nijednu.

Mnogi su vjerovali da je nakon toga karijera bivšeg svjetskog prvaka gotova, ali Lasker je nekoliko godina ostao neporaženi turnirski šampion.

Tako je 1923. godine osvojio veliki turnir u Ostravi, 1924. godine osvojio je turnir najjačih igrača u New Yorku, pretekavši Capablancu za 1,5 (!) poen. Sljedeće godine, u Moskvi, još je jednom završio ispred Kubanca, ali kao drugi na turniru iza Bogoljubova.

Nakon toga, Lasker je napustio šah na devet (!?) godina i vratio se na turnire tek sredinom 1930-ih. Tada 66-godišnji veteran sjajno je nastupio na moskovskom međunarodnom turniru 1935. godine: bio je treći i još jednom pretekao Capablancu, kojeg je pobijedio u odlučujućoj partiji.

Godine 1936. Lasker se hrabro borio na velikom Nottinghamskom turniru: podijelio je 7-8 mjesto sa Flohrom, pobjedio partiju protiv novog svjetskog prvaka Euwea i završio iza pobjednika Botvinika i Capablance sa samo 1,5 poena manje.

U drugoj polovini 1930-ih Lasker je bio prisiljen napustiti svoju njemačku domovinu, koju je opustošio fašizam. Neko je vrijeme živio u Moskvi, ali se ubrzo preselio u SAD, gdje je i umro u 11. siječnja 1941.

Ideja šahovske umjetnosti

"Lasker mi je bio učitelj", napisao je Aleksandr Aljehin, četvrti po redu šahovski prvak svijeta.

"Bez njega ne bih mogao postati ono što sam postao. Ideja šahovske umjetnosti nezamisliva je bez Emanuela Laskera".

Kako se bavio matematikom (postoji Laskerov poučak u oblasti vektora) i filozofijom, Lasker je povremeno stavljao šah po strani.

Tijekom svojeg školovanja prvo je dobio svjedodžbu o završetku srednje škole u Landsberg an der Worthu (tada se grad smatrao dijelom Prusije). U Göttingenu i Heidelbergu studirao je matematiku i filozofiju.

Godine 1902. doktorirao je na Sveučilištu Erlangen za proučavanje apstraktnih algebarskih sustava.

Lasker je bio predavač na Sveučilištu Tulane, u New Orleansu (1893.) i na Sveučilištu Victoria u Manchesteru (1901.).

Međutim, uveo je neke standarde u šahovskome svijetu, te je prvi tražio visoke honorare da ne bi, kao prethodnici (naročito Steinitz), umro siromašan.

Šahovska se igra u tijeku jednog stoljeća stalno razvijala, ali neki standardi koje su ostavili velemajstori poput Laskera, Steinitza, Capablance i drugih velikana, ostali su temeljem ove drevne igre.