Wilhelm Steinitz - Čovjek koji je šah pretvorio u znanost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Wilhelm Steinitz prvi je šahovski prvak svijeta i smatra se jednim od najzaslužnijih za razvoj šahovske igre i teorije. Rođen je prije 185 godina na današnji dan.

Poznat je po svom originalnom doprinosu šahovskoj strategiji kao što su njegove ideje o pozicijskoj igri, a njegove teorije su visoko cijenili različiti šahisti kao što su bili Aron Nimcovič, Siegbert Tarrasch i Emanuel Lasker.

U izvorima se navode dva datuma njegova rođenja, a razlog je taj što je sam Steintz prvo kao datujm svoga rođenja naveo 17. svibnja 1836., da bi kasnije to korigirao na 14. svibnja, kako se vodi i u židovskoj općini njegova rođenja.

Dva puta je mijenjao ime, jer su mu po rođenju dali ime Wolf, kasnije si je odabrao ime Wilhelm, a nakon odlaska u Ameriku, promijenio je ime u William.

U svakom slučaju, rođen je u Pragu u bivšoj Austro-Ugarskoj (danas Češka), kao deveto od 13-oro djece siromašnog židovskog krojača Josefa Salamona Steinitza. Od rođenja je imao iskrivljeno stopalo pa se morao služiti štapom.

Fizički hendikep i intelektualna superiornost

Već kao dijete smatran je jednim od najboljih šahista u Pragu. Godine 1858. preselio se u Beč da studira matematiku na Politehničkom institutu. Jedno je vrijeme financirao studij novinarskim radom za Constitutionelle Österreichische Zeitung, za koje je napisao saborska izvješća. Međutim, Steinitzu je ubrzo postalo jasno da je igranje šaha u bečkim kavanama daleko korisnije.

Inače, Steinitz je počeo profesionalno igrati šah sa 26 godina u Engleskoj. Njegova igra u to vrijeme nije se ralikovala od ostalih igrača: oštra, agresivna i puna žrtvovanja.

Steinitz je smatran najboljim igračem šaha na svijetu od pobjede nad Adolfom Anderssenom u meču održanom 1866. Njegovu pobjedu nad Johannesom Zukertortom godine većina smatra prvom borbom za svjetsku titulu. Branio je titulu od 1886. do 1894., u četiri meča protiv Zuckentorta, Čigorina (dva puta) i Gunsberga.

Izgubio je dva meča protiv Emanuela Laskera, 1894. i 1896., koji je postao njegov nasljednik na svjetskom šahovskom tronu.

Novi pristup teoriji šaha

Steinitz je prihvatio znanstveni pristup u izučavanju šaha. On će formulirati svoje teorije znanstvenim izrazima i 'zakonima'. Steinitz je postao američki državljanin 23. studenog, 1888., pošto je pet godina živio u New Yorku, a svoje ime Wilhelm promijenio je u William.

Poslije gubitka svjetske titule, Steinitz je duševno obolio i posljednje godine proveo je u većem broju zdravstvenih institucija u New Yorku. Njegova šahovska karijeru nije mu donijela financijski dobit i umro je 12. kolovoza 1900. kao siromah u New Yorku.

Sahranjen je na groblju u Brooklynu. Lasker, koji je preuzeo titulu od Steinitz a, jednom je rekao: "Ja, koji sam pobijedio Steinitza, opravdat ću njegove teorije, i ispravit ću greške koje je on učinio".

Steinitzova sudbina i Laskerov trud da izbjegne sličnu financijsku propast navođeni su među razlozima zašto se Lasker toliko borio da bi sačuvao svjetski naslov prvaka.

Godine 1873. bila je prekretnica za ovog velemajstora, jer se tada njegova igra iznenada promijenila. Počeo je posvećivati veliku pažnju onome što se danas naziva pozicijski elementi šaha: raspored pješaka, prostor, zaštita skakača i sl. Polako je usavršavao svoj način igre, što mu je pomoglo da izraste u prvog svjetskog prvaka u šahu.

Ono što je Steinitz dao šahu može se usporediti s onim što je Newton dao fizici: pretvorio ga je u pravu znanost. Izdvajajući veći broj pozicija na ploči, Steinitz je shvatio da svi briljantni napadi proizilaze iz slabosti u protivnikovoj obrani. Proučavajući i razvijajući pozicije, usavršio je novu vještinu obrane koja je brzo uzdigla tadašnju razinu igre. Štoviše, naglasio je ideju da se napad u šahu sastoji od onoga što se danas naziva 'Akumulacijska teorija', zbroj jako malih prednosti.

Enorman utjecaj na razvoj šaha

Iako to nije odmah bilo očevidno, Steinitz je šahovskom svijetu dao svoj najveći dar. Iako je taktika bila, i danas je, osnovni element čvrste igre, njegova nova teorija dala je mogućnost kako za obranu tako i korištenje briljantnih kombinacija po čemu je njegovo doba bilo poznato.

Kada se borio za svoju prvu titulu 1886. protv Zuckentorta, postalo je jasno da Steinitz igra na drugoj razini.

Pretrpio je seriju poraza na početku meča (na primjer: iako je u trećoj partiji bio strateški nadmoćniji nije ju uspio i realizirati). Vremenom se međutim razina Steinitzove igre unapređivala i meč se završio njegovom uvjerljivom pobjedom (10:5).

Možda se ocjena Steinitzovog utjecaja na šah može najbolje iskazati riječima drugog majstora strategije Tigrana Petrosjana: "Značaj Steinitzovog učenja je u tome što je on pokazao da šah u principu ima jasno definiranu logičku strukturu".