Milanović, veliki roker, još veći vaterpolista

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Imao je samo 19 godina. Olimpijske igre u Los Angelesu. Vaterpolo reprezentacija Jugoslavije pod palicom Ratka Rudića. Nema popusta, ubitačne pripreme, treninzi, tko bi recimo mogao napraviti to.

Rudić ga pustio na koncert

Tražiti od trenera da se odgodi trening, jer želi gledati koncert legendarnih "Beach Boysa". Ili barem da se skrati. Trebalo je imati mu..a, pa doći pred Ratka. I uspio je. Usred Olimpijade, Igor Milanović je otišao na koncert, Ratko je dao popusta, nešto malo ranije je pustio Igora. Kao da je znao da će mu ovaj to vratiti dvije godine kasnije.

" Meni je tu tada puno značilo", reći će puno godina kasnije, vaterpolski genije. Jedan od onih koji je osamdesetih bio velika faca ne samo sporta kojim se bavio već uopće.

Mogao je i parirao je najboljim, najvećim, nogometašima, košarkašima, rukometašima, pjevačima, glumcima. To nije bilo lako u to vrijeme. Znate uostalom kako je izgledao yu sport tih godina.

Za Milanovića, Andrića, Bukića, Paškvalina, nekolicinu njihovih suigrača Los Angeles je bio prvo veliko seniorske takmičenje. Mjesto na kojem će krenuti nevjerojatna dominacija jedne reprezentacije u jednom sportu. Dominacija koja će potrajati do raspada. U Los Angelesu je Jugoslaviji za zlato odgovarala i nula, Amerikanci su pred nekih 7-8000 gledatelja vodili 5:2. Na kraju je Bebić iz teške situacije, skoro mrtvog kuta zabio za 5:5.

" To su stvari koje se ne mogu kupiti, jednostavno si ispunjen velikim zadovoljstvom nakon odrađenog posla", reći će Milanović.

Velika faca a vaterpolist

Koji je prvo krenuo sa plivanjem, leptir je bio stil. Čak je na jednom takmičenju osvojio drugo mjesto. A onda je ljeta 1976. godine završio na treningu vaterpolista Partizana. Jednostavno su roditelji vidjeli neki oglas u novinama i Igor je otišao. Iako je dobro plivao od uzbuđenja se dezorjentirao u vodi, pa je udario u gol.

U vrijeme dok je služio vojni rok (Trebinje) igrao je već za reprezentaciju s kojom će osvojiti srebro na Univerzijadi u Kobeu te na Europskom prvenstvu u Sofiji. Nakon Los Angelesa su se stvari počele mijenjati, iako je velika konkurencija barem kada su u pitanje naslovnice bio Dragan Andrić. Ništa neobično jer ono, mišići, duga plava kosa, Andrić je baš bio faca ali i veliki Igorov prijatelj. Obojica su počela ustvari da se bave plivanjem jer su imali problema sa nogama. Dragana je bila kraća lijeva, Igoru desna!

Nakon osvojenog zlata u Los Angelesu, slijedeća meta Rudićevih momaka bila je svjetska titula u Madridu. Glavni konkurenti su bili Italija, Sovjetski Savez. Italiju je Jugoslavija dobila u skupini, Sovjete u polufinalu, pa je finale označilo novi okršaj protiv Italije. Utakmica koja će ući u povijest kao ona sa osam produžetaka

"Mogao sam igrati još jednu utakmicu. Bili smo spremni kao stijene" kaže Milanović.

Milanović, Milanović....

Bilo je obostrano isključenje, curilo je vrijeme. Šimenc je dodao Milanoviću, ovaj poslao u prazno Campagniu, prije nego što će krenuti ono famozno Milanović, Milanović, Milanović....Milorada Đurkovića dok ovaj lomi golmana Italije. Navodno su se suigrači naljutili jer je puno mahao, mogao je valjda šutnuti ranije.

" I danas se ljudi sjećaju gdje su bili, što su radili u tom trenutku kada sam ja zabio gol" kaže Igor. Gol kojim je postao najveća zvijezda Yu sporta u tom trenutku.

U Seulu će Jugoslavija obraniti zlato i opet dobiti Amerikance, ovaj put na produžetke. Obranila je Jugoslavija i titulu Svjetskog prvaka u Perthu. Jedini ako se može nazvati neuspjehom bio je poraz u finalu Europskog od Njemačke 1989. godine. Dvije godine poslije Jugoslavija je postala i Europski prvak. Milanović je zabio posljednja tri gola u finalu. U to vrijeme između dva Europska prvenstva, Milanović je igrao za Mladost. Sa kojom je bio prvak države i pobjednik Kupa prvaka.

Bio je neumoran u bazenu, čisti pobjednik. Nije bilo lako otići iz Beograda u Zagreb, pa boraviti tamo u negodnom periodu, ali Milanović nikada nije imao problema. Pa ni onda kada je radio nemoguće, Partizan mijenjao Crvenom Zvezdom. 

Iz bazena na splav i obrnuto

Igrao je, osvajao trofeje, ali i živio. Ono maksimalno, sto na sat.

"To je bio život razapet između jakih i napornih treninga, stalnih utakmica pod velikim pritiskom i ozbiljnom odgovornošću i nekog razuzdanog noćnog provoda. Nekada se samo zapitam odakle mi ta snaga i energija da živim na tako buran način. Ja sam živio rokenrol. Jako slobodno, bezbrižno i opušteno" naglasio je Igor.

Podvukao crtu

Držao je ritam tamo do 1999. godine, a onda je odlučio povući ručnu. Jednostavno više nije mogao. Jedne večeri je prelomio. Sport i kavane nisu mogle, izabrao je sport.

Izvukao se veliki pobjednik iz nekih još težih situacija. Smrt oca, pa supruge 2011. godine. Bio je u vezi sa glumicom Brankom Katićem, kasnije se oženio sadašnjom suprugom Ivanom. Okrenuo se trenerskom poslu, pa se i tu naosvajao trofeja. Partizan, Pro Recco, sada je trener Olympiacosa.

Muzika je i dalje nešto što ga najviše opušta. Posebno ako je uz svoju "Gibson Lucille" gitaru. Nakon svih godina, pobjeda, trofeja, lumpovanja, splavova i partyja, Milanović zna reći.

"Mislim da sam nekada provodio vrijeme s pogrešnim ljudima. Ljudima koji mi nisu trebali, a ja sam njih trošio svoju energiju".