Prošlo je pola stoljeća od legendarnog šahovskog meča u Reykjaviku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 50 godina, 1. rujna 1972. godine, američki velemajstor Robert Fischer u meču u Reykjaviku pobijedio je ruskog velemajstora Borisa Spaskog rezultatom 12,5:8,5 i postao 11. prvak svijeta u šahu.

Zbog svega onoga što ga je pratilo, ovaj susret između između Bobbyja Fischera i Spaskog nazvan je "Meč stoljeća".

Fischerov put do meča za prvaka svijeta sa Spaskim bio je više nego impresivan. Na međuzonskom turniru u Palma de Mallorci bio je uvjerljivo prvi.

Bilo je jasno da je favorit mečeva kandidata, ali način na koji se obračunao s protivnicima bio je i ostao jedinstven u povijesti šaha.

U četvrtfinalnom meču, igranom u Vancouveru 1971., pobijedio je Marka Tajmanova s čistih 6-0! Izgledalo je nemoguće da se tako nešto ponovi, ali polufinalni meč protiv Benta Larsena završio je jednako.

U finalu, Fischer je igrao protiv Tigrana Petrosjana, svjetskog prvaka 1963-1969. g. Fischer je dobio prvu partiju i to je bila njegova 19. uzastopna pobjeda. Petrosjan međutim dobiva drugu partiju; slijede tri remija.

Fischerovi naviječi počeli su se zabrinjavati: možda je staloženi Petrosjan pronašao pravi način da obuzda agresivnog protivnika? Nesigurnost nije dugo trajala: Fischer je dobio sljedeće četiri partije i pobijedio 6,5-2,5.

Bilo je to prvi put nakon Drugog svjetskog rata da jedan igrač van Sovjetskog saveza dođe do dvoboja za naslov.

U pripremama meča za titulu s tadašnjim svjetskim prvakom Borisom Spaskim, Fischer je stalno postavljao nove zahtjeve i meč je bio blizu otkazivanja. Krize su se nastavile i kada je meč počeo.

U svijetu je vladao ogroman interes za meč koji je kod mnogih doživljavan i kao obračun usamljenog američkog genija s moćnim sovjetskim timom i to u sportu u kome su do tada dominirali Sovjeti. Čak je i tadašnji američki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger telefonom razgovarao sa Fischerom, nagovarajući ga da igra.

Nagradni fond meča je bio za tadašnje šahovske prilke nezamislivih 250.000 dolara.

U prvoj partiji, u potpuno izjednačenoj završnici, Fischer je napravio neshvatljivu grešku i izgubio.

Nakon toga Fischer je najavio da neće igrati dalje ako se iz dvorane ne uklone televizijske kamere kompanije 'Chester Fox Inc', koja je imala pravo snimanja svih partija za predviđeni film o meču. Tvrdio je da mu smeta njihovo zujanje, iako je ranije potpisao ugovor o snimanju i izborio se da Spaski i on dobiju po 30% prihoda od prava na snimanje.

Fischer nije došao na drugu partiju i izgubio je, kako nalažu pravila. Nakon toga kamere su ipak uklonjene i meč je nastavljen.

Od treće do desete partije Bobby Fischer je pokazao superiornost, dobio je pet partija, a tri su završene remijem. Spaski je dobio 11. partiju a Fišer 13., onda je uslijedilo sedam uzastopnih remija, a zatim Fischer dobija 21. partiju i time i meč sa 12,5 : 8,5.

Fischer je konačno ostvario cilj kome je podredio život. Dokazao je svima da je najbolji šahist na svijetu, a sam je tvrdio da je bio najbolji već deset godina. Postigao je i veliku svjetsku popularost, a u Americi je postao nacionalni heroj, u to vrijeme hladnog rata nosio je titulu 'pobjednik nad komunizmom'.

Meč između Roberta Jamesa Bobbyja Fischera i Borisa Spaskog ostat će upamćen kao šahovski meč koji je izazvao najveću pažnju u povijesti magične igre na 64 polja.

Nakon toga prestao je Fischer igrati šah i odustao od obrane naslova, pa je godine 1975. prvakom proglašen pobjednik mečeva kandidata Anatolij Karpov.

Godine 1992. odigrao je neslužbeni meč sa Spaskim u Jugoslaviji. Time je prekršio američke zakone jer su Srbija i Crna Gora bile pod sankcijama. Početkom 2005. godine dobio je državljanstvo Islanda, gdje je živio do smrti 2008.