Rocketman Gabelich, prvi čovjek koji je išao brzinom većom od 1000 km/h

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Možda je malo reći da je bio ovisnik o adrenalinu. Bio je zvijezda američkog automobilizma u drugoj polovini šezdesetih. Oprobao se u mnogim stvarima. Hot rod, dragsteri, funny cars, gliseri, karting, motocikli. Bilo je potpuno nevažno. Najvažnije je bilo utrkivati se. Iako je mnogo puta plesao po rubu. Života i smrti. 

Na kraju otišao je u legendu kao čovjek koji je sa raketom na kotačima "Blue Flame", dugačkom 11,4 m, postigao 23. listopada 1970., na slanom jezeru Bonneville novi svjetski brzinski rekord, išao je bukvalno poput rakete.

Išao preko 1000 km/h

Zadatih 100 kilometara je prošao u 28 sekundi, vozeći prosječnom brzinom od 1001,259 873 km/h. Gabelichov rekord je oboren 1983. godine, ali je njegovo postignuće ostalo zapamćeno kao jedno od najvažnijih u povijesti utrka ubrzanja. Zanimljivo je da je raketni motor u tom vozilu radio na ukapljeni prirodni plin (liquified natural gas – LNG).

Taj je motor mogao ostvariti maksimalni potisak od čak 67 kilonjutna (više nego neki mlazni lovački zrakoplovi). Takav potisak omogućavao je "Blue Flameu" navodno sličan pogon kao da je pokretan klipnim motorom od čak 39,000 konjskih snaga.

Garyjevo prezime ukazuje na to su njegovi korijeni s ovih prostora, okolice Splita, koji su živjeli u San Pedru, u Kaliforniji. Kako to obično biva, odmalena je pokazivao strast prema velikim brzinama.

Utrke ubrzanja na početku 

Počeo je sa 16 godina, utrke ubrzanja su bile njegov izbor. Još je bio srednja škola kada je ostvario prvu pobjedu u Santa Ani. Uglavnom je vozio očev Pontiac. Imao je samo devetnaest kad je ostvario trijumf u prvoj ikada održanoj utrci dva dragstera na mlazni pogon.

Već tada se legenda kaže okušao na slanom jezeru Bonneville, kada je uspio dostići brzinu od 356 milja na sat. U to vrijeme je vozio dragstere, mlazne i popularne funny automobile. Posebno je bio popularan po "Purple Gang" dragsteru "Beach City" Corvetti, smiješnom automobilu

Nakon srednje škole, Gabelich je počeo raditi kao kurir u tvrtki North American Aviation, koja je kasnije postala North American Rockwell. Tu je dobio mogućnost da testira astronautsku opremu i izvede slobodan pad s 9000 metara za potrebe snimanja slijetanja svemirskih kapsula Apollo.

Vrijeme je za raketu na kotačima

Godine 1969. postao je prvi čovjek nakon Donalda Campbella koji je išao brzinom od 200 milja na sat po vodi, postavljajući rekord brzine čamca na četvrt milje od 200,44 mph (Campbellov čamac je prešao daleko veću udaljenost da bi stigao do 200). Uskoro je krenuo u projekt zajedno s kompanijom Reaction Dynamics Inc.

Tvrtka Reaction Dynamics Inc. počela je potragu za vozačem njihova vozila na raketni pogon. Nakon što je Craig Breedlov, vlasnik tadašnjeg brzinskog rekorda, tražio previše novca a drugi izbor, trkač Chuck Suba, nekoliko dana prije testiranja poginuo u utrci, za upravljač Blue Flamea uskočio je Gabelich. Poslije brojnih tehničkih problema, famoznih 1000 km/h srušio je tek iz četvrtog pokušaja

Dugo vremena je Garry vozio za druge, a onda se odlučio napraviti po sebi jedan funny cars s kojim redizajniranim se prevrnuo na prvoj utrci prilikom čega je slomio nogu, zamalo odsjekao desnu ruku. Nakon oporavka vozio je opet nekoliko različitih serija, skoro je poginuo na jezeru Turlock u Kaliforniji.

Novi pokušaj nije dočekao 

Gabelich i dizajner Tom Daniel bili su na dobrom putu da naprave još jedan raketni automobil sa potencijalom za novi rekord, ali je Gabelich tragično stradao u motociklističkoj nesreći 1984. godine. Imao je 43 godine.

Malo je poznato i to da se Gabelich okušao čak i na filmskom platnu, i to 1977. godine kao glumac u filmu ‘Joyride to Nowhere’, Mel Welles i Ronalda Rossa. Gabelich je bio pionir u utrkama brzinom i njegovo postignuće je inspiriralo mnoge druge vozače da se natječu za novi svjetski rekord.

Njegovo ime je upisano u povijest kao prvog čovjeka koji je vozio Zemljinom površinom brže od 1000 km/h. Godine 1985. Gradsko vijeće Long Beacha nazvalo je park u njegovu spomen "Gabelich Park". 

Gabelich je završio na kraju u Kući slavnih moto sporta Amerike kao dio svoje klase 2016., u kojoj su i Sam Posey, Chip Ganassi, Bob Sweikert, Everett Brashear, Richard Childress i Dave McClelland.