Udarac glavom, krv u bazenu, istina skrivena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada se pogleda malo u prošlost teško je pronaći još jednu tako veliku zvijezdu kao što je bio Greg Louganis u svoje vrijeme. Čovjek koji se bavio skokovima u vodu. Sportaš sa 17 osvojenih medalja od 1978. do 1987. godine. Čija je životna priča bila dovoljna za jedan film, ostalo je materijala i za drugi.

Recimo o životnom roller coasteru ili samo jednom trenutku. Onom koji se dogodio u Seoulu 19. rujna 1988. godine. U trenutku kada je bio na vrhuncu, samo je određeni broj ljudi znao istinu. Činjenicu da je Greg gay, da je zaražen HIV-om. Louganis je to uspješno sakrivao. Prije svega svojim uspjesima i medaljama. Ali opet, stalno je plesao po rubu.

Skok, udarac, krv u bazenu

Bilo je pitanje kad će sve isplivati na površinu. I onda su došle kvalifikacije u skoku s daske tri metra. Koje su za Grega trebale biti samo formalnost. Skok, udarac glavom u dasku, krv u vodi. Snimak koji je tog dana prošao svijetom. Za većinu je bio samo skok jednog takmičara loše izveden. Za Grega i one koji su ga dobro poznavali bilo je nešto sasvim drugo.

"U jednom trenutku sam osjetio onaj neki šuplji udarac, padam u vodu i razmišljam. Što je to bilo? Tada sam shvatio, o, bože, to je bila moja glava. Nisam mogao vjerovati da sam udario u dasku na najvažnijem natjecanju u životu. Moje prvo osjećanje bilo je neugodnost. Bilo mi je neugodno. Razmišljao sam, kako izaći iz bazena a da me nitko ne vidi? Ovo su Olimpijske igre, takve stvari se ne smiju događati najboljim na ovakvim događajima. A onda sam se naljutio na sebe. Razgovarao sam s trenerom i odlučio. Predugo smo i naporno radili da bismo došli ovdje i ne želim odustati bez borbe, trener je bio uz mene", sjeća se tih trenutaka Greg. Greg je kvalifikacije za zaključio na drugom mjestu, dan kasnije je opet bio pravi, zlato iz Los Angelesa je obranjeno. Ali tu nije bio kraj priče, ustvari bio je početak. Greg je uspješno skrivao svoj problem. 

Uspješno se skrivao

"Da su znali za moj status nikad me ne bi pustili u zemlju. No, liječnik me potaknuo da je u tom trenutku najbolje za mene da nastavim trenirati, da nastavim skakati. Ti skokovi su bila jedina pozitivna stvar na koju sam se mogao usredotočiti. Patio sam od depresije, kada nisam trenirao, ostao bih u krevetu. Patio sam od kronične depresije, mislio sam da ću umrijeti do tridesete. S jedne strane, bio sam izuzetno uplašen, u totalnoj panici. Znao sam za krv i sve to. Dobro sam znao da mogu da naškodim nekome. Ali s druge strane, znao sam da ako otkrijem, nema ništa od natjecanja i vjerojatno ću cijeli život morati da se krijem negdje, nastavlja Greg koji će upoznati javnost sa svojim problemom".

Nitko nije zaražen tog dana

Ono što je u tom trenutku bilo samo ozljeda i lagani posao za liječnika, ustvari bilo je nešto sasvim drugo. Liječnik koji je odradio
šivanje rane golim rukama, riskirao je opasno. Bio je ugrožen, kao uostalom svi skakači koji su bili tog dana u bazenu. Srećom po
Grega nitko nije stradao. Bila je mogućnost da se još netko zarazi. Ne velika, ali je bila.

"Liječnici su mi rekli da moja infekcija neće ugroziti takmičare, ali nitko od nas nije računao na takav incident. Hvala bogu da se sve dobro završilo".

Greg je završio svoj nastup na kraju na najbolji način. Uzeo je nova dva zlata i nastavio svoju dominaciju. Tek je kasnije javno priznao da je HIV pozitivan. Tog trenutka je krenula žestoka borba. Svi sponzori osim Speeda su otkazali suradnju. Menadžer s kojim je bio u vezi ga je ostavio. Potrošio mu novce, fizički ga zlostavljao. Louganis je tri puta pokušao samoubojstvo.

Na kraju je "isplivao", baš kao i tog 19. rujna. Stvari su se godinama promijenile. Greg je napisao dvije knjige, po jednoj je snimljen film. Pojavio se u predstavi na Broadwayu, postao je trener. Posljednjih godina je dolazio i u Mostar, kao šef sudaca Red Bull Cliff Diving serije.