Što čeka BiH u EU?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Složena procedura pristupa Europskoj uniji zasigurno djeluje obeshrabrujuće pobornicima sto bržeg ulaska Bosne i Hercegovine u ovu zajednicu država.

Brojne poteškoće koje su pratile odgovaranje na pitanja iz Upitnika Europske komisije su rezultat neusuglašenosti brojnih razina vlasti koje se često nisu mogle složiti ni oko najjednostavnijih pitanja, poput broja stanovnika Bosne i Hercegovine. Zbog ovoga, ali i ostalih otvorenih pitanja, Bosna i Hercegovina sigurno neće u skoroj budućnosti moći pristupiti Europskoj uniji, bilo samostalno, bilo u paketu s ostalim državama zapadnog Balkana.

Ipak, nameće se pitanje: je li članstvo u Europskoj uniji zaista dobro za Bosnu i Hercegovinu?

Podrška građana BiH članstvu u EU u 2018. godini, prema istraživanjima Direkcije ze europske integracije, je 56,5 posto što je u odnosu na prethodnu godinu manje za oko 12,5 posto.

Iz godine u godinu podrška eurointegracijama je sve manja, pa se čini da su se građani BiH zamorili od europskog puta, kome se ne nazire kraj.

Razlog sve manjoj podršci bh. građana europskim integracijama, analitičarka njemačke fondacije Fridrih Ebert Tanja Topić vidi u činjenici da ovaj proces predugo traje.

"Za sve veći broj građana BiH Europska unija postaje daleka i apstraktna perspektiva zbog čega oni pakuju kofere i odlaze u EU“, kaže Topić.

Glavni krivci za ovakvo stanje, prema mišljenju Topić, su političke elite u Bosni i Hercegovini koje se samo deklarativno zalažu za europske integracije.

"A u stvarnom životu od strane tih političkih elita čini se sve da BiH ne postane članicom EU. Mi ćemo također vidjeti u toku ove izborne kampanje da pristupanje EU, reforme koje su neophodne na tom putu , a koje su bolne teške i zahtjevne, neće biti jedna od tema kojom će se baviti politički akteri“, dodaje Topić.

Profesor socioloških znanosti na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić smatra da postoje unutarnji i vanjski faktori koji su proizveli ovakav pad oduševljenja europskim integracijama.

"Kada je riječ u unutarnjim faktorima u Bosni i Hercegovini na političkoj sceni imamo sve snažnije lobiranje za neku drugu vrstu udruživanja izvan Europske unije", objašnjava Kukić.

"Nije sporno da je za okretanje prema Moskvi i Putinu, priča koju otvoreno zagovara Milorad Dodik , a to je priča u kojoj mu je kao partner u sve otvorenijoj formi i Dragan Čović. Naravno istu tu vrstu priče u nešto drugačijoj formi pretvaranja Turaka u braću, zagovara Bakir Izetbegović. Dakako da se te priče moraju prelamati i u svijesti građana kada je u pitanju njihova i bosanskohercegovačka europska orijentacija", ističe Kukić.

Druga grupa faktora, prema riječima Kukića, je vezana za Europsku uniju i za sve ono što se događa u njoj zadnjih godina.

"Domaća politička elita je stalno deklarativno za EU, a s druge strane nikako da zajedno sa hrvatskim i bošnjačkim političarima urade bilo što da ubrzaju taj proces. S druge strane, srpski političari i te kako koketiraju s Rusijom, odnosno s euroazijskom idejom, jer to je negdje i politička agenda koja se između redova može pročitati kod političkih partija na vlast, i to se svakako ogleda i u javnom mnijenju", kaže sociolog i publicist iz Banje Luke Srđan Puhalo.

Unatoč rastućem euroskepticizmu u pojedinim europskim državama, prema istraživanju Europskog parlamenta, čak 90% stanovnika Irske smatra kako su profitirali članstvom u EU, sto se direktno može uočiti u tranziciji s pretežno poljoprivrednog gospodarstva ovisnog o Ujedinjenom kraljevstvu, do gospodarstva temeljenog na visokotehnološkoj industriji i otvorenog prema ostalim članicama EU.

Republika Hrvatska možda može dati najbolje odgovore na pitanje o omjeru dobivenog i izgubljenog ulaskom u EU. Iako se u posljednje vrijeme sve vise piše i govori o odljevu radno sposobnih ljudi kao direktne posljedice slobode pristupa tržištu rada u EU, istovremeno se u tolikoj mjeri ne ističu pozitivne posljedice članstva.

Od ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, došlo je do značajnog povećanja prihoda u turizmu, kao i u srodnim djelatnostima. Industrijska proizvodnja je doživjela konstantan rast, s naglaskom na izvoz, iako je paralelno rasla i stopa uvoza. Poljoprivredna proizvodnja je stagnirala s obzirom na konkurenciju iz ostalih zemalja Europske unije. Treba svakako istaknuti kako je velika odgovornost i tijela državne uprave RH na sto boljem povlačenju sredstava iz EU fondova sto je trenutno na nezadovoljavajućoj razini.

Od zemalja bivšeg istočnog bloka, najveće zadovoljstvo članstvom su iskazali stanovnici Litve, Estonije, te Poljske. Štoviše, prema Gallupovom istraživanju iz 2017., većina državljana jedanaest novijih članica s odobravanjem gledaju na članstvo, osim Grčke gdje je ogorčenost financijskom krizom pojačala euroskepticizam.

S obzirom na to da Bosna i Hercegovina još uvijek nije započela pregovore o pristupu, za sto je prvenstveno potreban unutarnji politički konsenzus, pitanje je hoće li stanovnici BiH imati strpljenja za provođenje potrebnih reformi ili će već ranije sreću potražiti u nekoj od članica s otvorenim tržištem rada.