Obilježena 31. obljetnica zaustavljanja JNA tenkova u Šujici

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na mjestu gdje su 9. svibnja 1991. Šuičani zaustavili tenkovsku kolonu JNA, predstavnici Mjezne zajednice Šujica i općina Tomislavgrad i Kupres te predstavnici braniteljskih udruga simbolično su se u subotu okupili te uz molitvu i paljenjem svijeća odali počast svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima. 

Prisjetivši se svibnja 1991. godine, sudionici tog vremena iz Šujice ukazali su još jednom na važnost uloge koju je ovo mjesto imalo u Domovinskom ratu. 

Profesorica Ivica Pašalić Lothak podsjetila je na taj dan prije 31 godinu kad su se u Šujici okupili mještani ovog kraja u upravi šuičke pilane spremno čekajući informacije o kretanju JNA tenkovske kolone. 

"Bila je noć, okupili smo se u upravi šujičke pilane. Prijatelji iz Kupresa, Livna i Tomislavgrada javljali su nam o kretanju JNA tenkovske kolone. 

Bili smo spremni. Nakon informacije da je kolona JNA prošla kroz Kupres i krenula prema Šujici donijeli smo jednoglasnu odluku o blokiranju prometnice. Sva teška vozila s pilane dovezena su ovdje na cestu, a u pomoć su nam odmah stigli prijatelji iz Livna i Tomislavgrada", kazala je Pašalić.

Po njezinim riječima, ova mudra, hrabra i hvale vrijedana odluka, donešena je u pravo vrijeme i na pravom mjestu te je radikalno utjecala na kasnije geostrateško i geopolitičko stanje u ovom djelu Hercegovine, same Bosne a i šire.

Po riječima vijećnika Općinskog vijeća Tomislavgrad te aktivnog sudionika ovog događaja i Domovinskog rata Jerke Mioča, ovaj pothvat je poremetio plan neprijateljske vojske za okupacijom prostora Hercegovine te njihovog prodora dalje prema Dalmaciji što bi tada imalo nesagledive posljedice za hrvatski narod.

On podsjeća da su tenkovi zaustavljeni na sličan način kao što se to dogodilo u Pologu pored Širokog Brijega, ali tenkovska kolona kroz Šujicu nije prošla. 

Inače, ideja obilježavanja obljetnice zaustavljanja JNA tenkova u Šujici rodila se prije tri godine na susretu mladih Šuičana gdje se osjetila dužnost, a i odgovornost da se činjenice iz Domovinskog rata ne zaboravljaju.