03.04.1992.
Mostarski 'Big Bang'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pucnji i eksplozije označavaju neke od najvećih svjetskih događaja modernog doba. Atentati na nadvojvodu Ferdinanda i predsjednika Kennedya, nevjerojatni rekordi Usaina Bolta, nuklearna katastrofa u Černobilju ili polijetanje Apola 11 na Mjesec, sve su to događaji vezani za nekakav pucanj ili eksploziju.
Razvoj televizije i kasnije interneta su omogućili prosječnom čovjeku da neke od tih događaja uživo poprati. Najupečatljiviji događaji će ostati u kolektivnom sjećanju i kasnije će omogućiti točan odgovor na pitanje "gdje si bio kad je...?".
Prokletstvo življenja u "zanimljivim vremenima" postaje još gore kad se spoji s prokletstvom "kuće na CNN-u". Njujorčanin koji je na CNN-u pratio Pustinjsku oluju, deset godina kasnije kroz prozor posmatra rušenje Blizanaca, dok cijeli svijet gleda njegovu kuću.
Nažalost, iračko-kuvajtski sukob i terorizam u Americi nisu lajtmotiv ovoga teksta.
Osim lasta i visibaba iz školskih zadaćnica, proljeće Mostaru donosi i niz godišnjica, od kojih jedna ostaje u kolektivnom sjećanju Mostaraca. Vukovar i Dubrovnik su se s televizije prebacili na live događanje u Mostaru 3. travnja 1992. Tog dana je stigao odgovor na pitanje kad će početi rat u Mostaru, i to u popodnevnim satima oko 17.15. kada je na autobusnom stajalištu u naselju Zalik preko puta Sjevernog logora eksplodirala cisterna.
Kao što je i današnji svemir nastao nizom kaotičnih događaja nakon Velikog praska, tako je današnji i ovakav Mostar rezultat kaosa nakon eksplozije kojom je označen početak ratnih događanja u Mostaru za koje nitko nije znao kad će završiti i s kojim ishodom.
U razgovoru s ljudima koji su bili u Mostaru "kad je cisterna eksplodirala" dolazi se do kristalno jasnih sjećanja inače lako zaboravljivih i uobičajenih svakodnevnih radnji: povratak iz škole, kuhanje, sjedanje u kafiću... Kao da sva ta sjećanja označavaju i kraj normalne svakodnevice u Mostaru, a eksplozija postaje blic fotoaparata kojim su ti trenuci ovjekovječeni.
"Sjećam se da smo tog petka, 03.04.1992. imali sastanak u Vili „Neretva“, na kojem su bili predstavnici svih stranaka Mostara i mostarski zastupnici u Skupštini BiH, zajedno sa predstavnicima Predsjedništva BiH i članovima Vlade (Fikret Abdić, Franjo Boras, Jerko Doko, Alija Delimustašić) , zapovjednicima tzv. JNA u Mostaru (puk. Milojko Pantelić i p.puk. Slobodan Pudar), te članovima izvršne vlasti Mostara, gradonačelnikom Milivojem Gagrom (HDZ), te njegovim dogradonačelnicima, Savom Zimonjićem (SDS), Fikretom Bajrićem (SDA) i raspravljali o tome što treba učiniti da se rat, koji je na pomolu, spriječi.
Sastanak je prekinut, za ručak, sa obećanim nastavkom, u 16 sati. Samo sam ja došao nešto ranije, kao i puk. Pantelić, koji je poslao svog vozača u sjeverni logor, po neke materijale. Ostali, posebice oni iz nacionalnih stranaka, nisu se uopće pojavili. A onda se čula strašna eksplozija, od koje su popucala sva stakla na Vili „Neretva“.
Nismo znali što je, a strašni dim od prašine padao je na nas. Ljudi su počeli, u panici, bježati kolima punim djece niz Lacinu ulicu prema jugu Mostara. Zaustavio sam jedan automobil, u kojem je bio Orhan Buljević i upitao ga što se dešava. Odgovorio mi je da je srušen Sjeverni logor, u kojemu su bili „rezervisti“ i da je počeo rat.
Puk. Pantelić me je zamolio da ga odvezem mojim kolima do Sjevernog logora. To sam i učinio…dokle se moglo doći, malo iza podvožnjaka prema Zaliku.
Kad smo izašli iz auta, vidjeli smo ostatke eksplodirane cisterne i jednu „Škodu“ zabijenu u rasvjetni stup, sa ljudima bez glava. Sjeverne zgrade Logora su bile srušene i iz njih su dopirali jauci. Užas", izjavio je nedavno u razgovoru za Tačno.net profesor splitskog Fakulteta elektronike, strojarstva i brodogradnje Roko Markovina.
