Na suđenju braći Mamić i ostalima svjedočili bivši igrači Dinama Kolar i Jozić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U nastavku suđenja braći Mamić i ostalima u tzv. aferi Dinamo 2 bivši igrač Dinama Marko Kolar kazao je kako se ne sjeća detalja svog prvog profesionalnog ugovora, osim da ga je dogovarao njegov otac jer je on tada bio na granici punoljetnosti, a pretpostavlja da ga je dogovarao sa Zdravkom Mamićem.

Nakon što mu je tužiteljstvo, tijekom rasprave na osječkom Županijskom sudu, predočilo ugovor Kolar je potvrdio da je na ugovoru njegov potpis te da iz dokumenta proizlazi da je imao ugovorenu mjesečnu plaću u brutto iznosu od 10 tisuća kuna.

Također se ne sjeća je li s klubom imao ugovor o podjeli transfernog obeštećenja, a nakon što mu je Uskok predočio ugovor kazao je kako je ugovorom, između njega i Dinama, dogovorena podjela transfernog obeštećenja u omjeru 50:50 posto. Kolar tvrdi kako nema saznanja da su on ili njegovi roditelji nekome prodali njegovo pravo na 50 posto transfernog obeštećenja.

Navodi kako je potpisivao i neke anekse ugovora, ali ne sjeća se detalja ni je li ga netko tada zastupao. Nakon što je pročitao tri aneksa koja mu je predočio Uskok potvrdio je kako je za prvi potpis aneksa ugovora za račun dobio nagradu od 125 tisuća eura brutto.

U to vrijeme kada sam potpisao profesionalni ugovor s Dinamom Kolar je potpisao i ugovor s agencijom Maria Mamića koja je trebala brinuti njegovoj karijeri.

Kaže kako mu je poznata tvrtka “Rasport Managment” koja se spominje u Uskokovoj optužnici te misli da je upravo s tom tvrtkom potpisao ugovor da će brinuti o njegovoj karijeri.

Kolar vjeruje kako je njegov otac dogovorio da ga zastupa agencija Maria Mamića, a koliko mu je poznato ni on niti bilo tko od članova njegove obitelji nije predao neki novčani iznos ovoj agenciji, jer su njegove obaveze prema toj tvrtki bile regulirane postotcima od eventualnih budućih transfera.

Jozića na sud privela policija

Svjedok Mario Jozić, koga je, zbog neodazivanja na prethodne rasprave na osječki sud u ponedjeljak privela policija, kazao je kako je o dolasku u Dinamo 2002. godine, gdje je bio treći vratar, ugovor sklopio s Velimirom Zajecom s kojim je i pregovarao, a o drugom ugovoru, s boljim financijskim uvjetima, pregovarao je sa Zdravkom Mamićem.

S obzirom da se u optužnici Uskoka spominje tvrtka “Corporate Advantage Limited”, preko koje je Zdravko Mamić plaćao nepostojeća dugovanja “Dinama” prema igračima, među kojima i Joziću od 100 tisuća eura svjedok je, na upite tužiteljstva kazao kako mu nije poznata ta tvrtka, niti da mu je Dinamo ikada bio dužan spomenuti iznos.

Jozić misli kako nije dobio nikakav novčani iznos od nekih stranih tvrtki, a koji bi se odnosio na njegova potraživanja prema Dinamu niti da je potpisao suglasnost da ta potraživanja preuzme neka strana tvrtka.

Poznata mu mu je menadžerska agencija “Mamić sport”, a poznaje i Maria Mamića, ali ne zna je li on zastupao neke druge igrače Dinama.

Dvoje optuženika već priznalo krivnju

U tzv. aferi Dinamo 2 za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 19 milijuna eura.

Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je, uz navedeno, NK Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura.

Potkraj listopada prošle godine okrivljenik Vuksan priznao je krivnju i nagodio se s Uskokom pa je uvjetno osuđen na godinu dana zatvora. Krivnju je, potkraj studenog, priznao i Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.