Mostarski slučaj: Nismo ništa bolje ni zaslužili

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostar je u ponedjeljak ponovno osvanuo na stranicama crne kronike. Ovog puta zbog napada na dvojicu petnaestogodišnjaka u Ulici Ante Starčevića.

Anonimni komentatori i dežurni dužnosnici

Ministarstvo unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije u klasičnom, šturom priopćenju je izvijestilo kako je pet osoba u nedjelju oko 23 sata u navedenoj ulici u blizini Hotela Ero izašlo iz automobila te šakama i nogama nanijeli ozljede neutvrđenog stupnja dvojici petnaestogodišnjaka.

Ovog puta raznorazni ministri i politički dužnosnici nisu osjetili potrebu oglašavati se priopćenjima, a pogotovo im nije palo na pamet posjetiti ozlijeđene, kao što je to bio nedavni slučaj u Malom polju pokraj Mostara ili pak u mjestu Baćevići, također pokraj Mostara.

Ovog puta isti ti dužnosnici nisu osjetili potrebu stvari nazvati pravim imenom i osuditi ovaj napad.

Zašto je to tako, to je izgleda samo njima poznato.

No, iako je izostala reakcija dužnosnika, dežurni komentatori (većinski anonimni) nisu vidjeli nikakvu prepreku, pa se tako još uvijek mogu pročitati komentari poput "opet UZP", "to su uradili 'čovićevci'", "opet nositelji europskih vrijednosti maltretiraju građane", odašiljajući u javnost poruku kako su i za ovaj incident krivi pripadnici hrvatske nacionalnosti, iako je, kako doznajemo od pouzdanih izvora, u ovom slučaju istina sasvim drukčija.

Dronovi, kiseline i uj'o vuk kenjca

Medijsko i političko nasilje koje se posljednjih dana provodi protiv jedne grupe ljudi postaje standardna slika koja se može vidjeti u medijima, poglavito sarajevskim, mada ni pojedini mostarski ne prežu pred novim potezom kako bi od Mostara napravili famozni "grad slučaj".

Ne tako davno, u medijima su osvanuli natpisi kako su nepoznate osobe, upravljajući dronovima, prolile kiselinu po stadionu FK Velež, te da je učinjena ogromna materijalna šteta.

Dogodilo se to nedugo nakon navijačkih sukoba u Mostaru u kojima su jednu grupu mediji oslovljavali "pobjednicima" i pozivali drugu grupu na "gašenje", te pisali o kojekakvim "kodeksima", dok se u drugom slučaju pisalo o "oružanom napadu na obiteljsku kuću", što je miljama daleko od istine, no ni u jednom trenutku nitko nije osudio iste, jer, valjda su bitniji "ovi moji".

No, kako ne bismo pokretali ponovno tu temu, vratimo se na famoznu kiselinu na travnjaku i okrivljavanje ponovno "onih njihovih".

Ponovno se aktiviraju dežurni ministri i politički dužnosnici, ponovno se aktiviraju isti oni komentatori (ponovno, većinom anonimni) i bez imalo straha kakvu će sliku poslati u javnost, neki izravno, neki neizravno, upiru prstom u jednu stranu, dok druga strana šuti.

Istraga je na kraju pokazala kako travnjak nije oštećen, kako incident s dronovima nije ni postojao i nastala je tišina.

Nitko se nakon toga nije ispričao nikome, a ono što je najbitnije, nitko nije ni odgovarao za iznošenje neistina i poticanje mržnje prema drugima.

MUP također nije podigao prijavu protiv tih istih zbog širenja mržnje koju je u Mostaru proširiti veoma lako.

Napadač... Pardon, ugroženi povratnik

Ukoliko se vratimo još koji dan prije tog događaja, prisjetit ćemo se napada u mjestu Masline kod Stoca.

Tada su na magistralnoj cesti iz Mostara prema Stocu dva automobila stjerala s ceste jedan automobil pri čemu je skupina od 10 osoba nanijela ozljede osobama u automobilu koje je stjerano ceste.

Ponovno izranjaju dežurni ministri i ostali politički dužnosnici, kao i oni, ranije u tekstu navedeni komentatori s istim porukama.

U moru svega izrečenog, napisanog i priopćenog, jedino su bili u pravu kada su osudili taj incident, no pozadinu priče ipak su prešutjeli.

Prešutjeli su i to da je jedan od napadnutih samo četiri dana nakon toga fizički napao suca na utakmici između Iskre i Blagaja nakon čega je susret prekinut.

Izgleda, sudac bi se sam trebao braniti, a napadača ne treba osuditi jer se radi o "ugroženom povratniku".

"Znam ja nas, jebo ti nas"

Možemo se vraćati u povijest još dugo, a možemo vjerujem pretpostaviti i što će se događati u budućnosti ukoliko se glave konačno ne ohlade i ukoliko se ljudski životi, stvarna i virtualna sigurnost te kvaliteta življenja ne stave na prvo mjesto, ono mjesto koje bi se trebalo nalaziti ispred političkih kampanja.

Napadi su se, nažalost, uvijek događali i na još veću žalost, uvijek će se događati.

Dok je u drugim gradovima sukob između različitih nacionalnosti okarakteriziran tučnjavom između osoba, u Mostaru je okarakteriziran kao nacionalni sukob svjetskih razmjera.

Od Mostara se, vidimo ponovno, opet pred te famozne izbore pravi "grad slučaj", a naivni vjeruju u to. Vjeruju, jer nitko stvari ne naziva pravim imenom. Vjeruju, jer nitko ne odgovara za počinjena kaznena djela. Vjeruju, jer širitelji dezinformacija jedini dobivaju mjesto u javnom prostoru. Vjeruju, jer izostaje reakcija.

A sve dok budemo štitili "naše" i okrivljavali "njihove", ništa bolje nismo ni zaslužili.