Predsjednica CK SKH
Savka Dabčević-Kučar, ekonomistica i političarka - stradalnica Hrvatskog proljeća
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 15 godina, 6. kolovoza 2009. u Zagrebu je preminula Savka Dabčević-Kučar, hrvatska ekonomistica i političarka - stradalnica Hrvatskog proljeća.
Rođena je na Korčuli 6. prosinca 1923. godine. Njezin otac Antun Dabčević, pravnik, Hrvat iz Dobrote (Boka kotorska), bio je potomak stare bokeljske pomorske obitelji brodovlasnika i kapetana (Dabčevići, Ivanovići, Lukovići).
Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave u Zagrebu 1895., kao tadašnji brucoš filozofije suđen i kažnjen zabranom studiranja na Sveučilištu u Zagrebu. Završio pravni fakultet u Beču.
Savkina majka bila je Marija Miljenka Novak (po majci Denegri). Završila je građansku školu i kratko vrijeme bila zaposlena kao službenica.
Savka Dabčević Kučar bila je od 1951. udana za diplomiranog inženjera rudarstva Antu Kučara, Hrvata, rođenog u Bolu (otok Brač), podrijetlom po majci iz trogirske obitelji brodograditelja (Kalebota), po ocu (Ćular-Kučar) iz Unešića u Zagori. Ante Kučar je bio dugogodišnji direktor Geotehnike.
Savka Dabčević-Kučar je završila Žensku realnu gimnaziju u Splitu 1941. godine i bila najmlađa maturantica. Već kao gimnazijalka iskazuje mnogustrukost interesa i nadarenosti (književnost, filozofija, psihologija, umjetnost, povijest).
Spominjana je kao najbolja učenica u nekoliko splitskih naraštaja. U razdoblju 1941. – 1945. nije nastavljala školovanje.
Brata joj uhićuju talijanske okupacijske vlasti, a obitelj je u vrlo lošim materijalnim prilikama; mlada Savka pomaže uzdržavanje obitelji davanjem instrukcija đacima.
U rujnu 1943. otišla je u partizane nakon što su joj fašisti pretukli brata, poslana je u El Shatt, odakle se vraća 1945.
Nakon rata upisuje tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti), studijske godine 1945./1946
Godine 1946. godine odlazi na studij u SSSR, na Finansovo-ekonomičeski fakultet u Lenjingradu. Tamo završava dvije godine studija. Zbog rezolucije Informbiroa prekida studij i vraća se u Zagreb lipnja 1948.
Nastavlja studij na Fakultetu ekonomskih znanosti u Zagrebu. Tijekom studijske godine 48/1949. završava dvije nastavne godine. Diplomira u prosincu 1949.i doktorirala 1955., usavršavala se 1963. u SAD-u i Francuskoj.
Od 1950. radila na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1965. bila redovita profesorica političke ekonomije.
Od 1959. članica CK SKH, od 1963. članica Izvršnoga komiteta CK SKH, a od 1966. jedan od sekretara Izvršnoga Komiteta CK SKH. Od 1967. do 1968. bila predsjednica Izvršnoga vijeća Sabora SRH, a od 1968. predsjednica CK SKH.
Pročitajte još
Jedna je od ključnih figura Hrvatskoga proljeća, zagovornica promjena u gospodarskom sustavu na temelju slobodnijeg djelovanja tržišta, kao i reforme federacije u smjeru veće samostalnosti i ravnopravnosti republika.
Nakon XXI. sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971. bila je prisiljena podnijeti ostavku na funkciju predsjednice CK SKH, potom je isključena iz SKH, uklonjena s fakulteta i iz javnog života.
Početkom 1990. ponovno je ušla u politički život, pristupila kao izvanstranačka osoba Koaliciji narodnoga sporazuma. Osnivačica i predsjednica HNS-a (1990–94) te zastupnica u Saboru (1992–95).
Autorica više udžbenika i knjiga iz područja političke ekonomije i planiranja te političke publicistike. Glavna djela: John Maynard Keynes, teoretičar državnog kapitalizma (1957), Regionalno planiranje u Jugoslaviji (Regional Planning in Yugoslavia, koautor, 1963), ’71. Hrvatski snovi i stvarnost (I–II, 1997).
