Mirna kapitulacija DDR-a
Prije 35 godina pao je Berlinski zid - početak kraja komunizma u Europi
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 35 godina, 9. studenog 1989. komunističko vodstvo Demokratske Republike Njemačke (Istočne Njemačke) donijelo je odluku da dopusti svojim građanima slobodan prolaz na Zapad.
Odluka je trebala stupiti na snagu sljedećeg dana. Zadatak da objavi odluku javnosti dobio je Günter Schabowski, partijski šef istočnog Berlina. On, međutim, nije prisustvovao sjednici na kojoj je donesena odluka pa nije znao da ona treba stupiti na snagu tek sljedećeg dana.
Na konferenciji za novinare pročitao je pismenu odluku naglas. Novinari su ga pitali otkad se odluka primjenjuje. On, je zbunjen, odgovorio da stupa na snagu odmah.
Zapadnonjemačke TV-postaje odmah su objavile tu senzacionalnu vijest. Budući da su Istočni Nijemci također gledali te vijesti oduševljeno su pohitali na granične prijelaze.
Tamo su ih neobavješteni stražari zaustavili. Pritisak na stražare bio je velik, pa su oni zvali svoje nadređene da saznaju što im je činiti. Dobivali su različita uputstva, no nisu mogli zaustaviti gomilu koja je željela prijeći granicu.
Budući da nitko od partijskih čelnika nije želio donijeti odluku o primjeni sile, naposljetku je gomila propuštena. Na drugoj strani dočekali su je oduševljeni stanovnici zapadnog Berlina, sa šampanjcem i usklicima.
Stanovnici obje strane Berlina uskoro su se počeli penjati na zid i plesati po njemu. Neki su ubrzo donijeli čekiće i dlijeta te počeli trgati zid i odnositi komade za uspomenu.
Berlinski zid (njem.: Die Berliner Mauer) bio je dugačak oko 160 km i predstavljao je barijeru koja je odvajala Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog teritorija Njemačke Demokratske Republike.
Sagradila ga je istočnonjemačka vlast, čija je propaganda taj objekt nazvala "Antifašističkim obrambenim zidom" (njem. "Antifaschistischer Schutzmauer“). Svrha zida je bila onemogućiti bijeg stanovnika iz realsocijalističke Istočne u Zapadnu Njemačku. Počeo se graditi 13. kolovoza 1961. godine i više je puta nadograđivan.
Taj povijesni dan nije praznik u Njemačkoj zato što se istoga dana 1938. dogodila zloglasna Kristalna noć, kad su napadnuti mnogi Židovi u Njemačkoj.
Okolnosti podizanja Berlinskog zida
Izravni dodir istočnonjemačkog i zapadnonjemačkog državnog područja u Berlinu ostavljao je stanovništvu mogućnost da migrira na Zapad: od 1945. do 1961. godine je tako napustilo Njemačku Demokratsku Republiku ukupno 3,5 milijuna stanovnika – oko 20% ukupne populacije te države.
Uz to je mogućnost da u Berlinu iz komunističkih zemalja pobjegnu na Zapad (komunističke države su zabranjivale emigraciju, ponašajući se kao da su vlasnici svojih stanovnika) koristio znatan broj državljana DDR-u susjedne Poljske i Čehoslovačke.
Izgradnja, održavanje i nadziranje zida i širokog "pojasa smrti" uz njega – građevine koja je u završnoj fazi bila dugačka oko 160 km – bilo je vrlo skupo, te je predstavljalo znatan teret za istočnonjemačku ekonomiju.
U razdoblju od 1961. do 1989. godine pobili su istočnonjemački graničari barem 138 osoba koje su pokušavale pobjeći preko Zida.
Uspješnih bjegunaca preko Zida zabilježeno je 5.075, od toga 574 iz redova vojnika čiji je zadatak bio da čuvaju Berlinski zid. (Izvor: Wikipedia)
