Ratovi zvijezda: Povratak botova

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U starim znanstveno-fantastičnim filmovima botovi su bili sinonim nečega što je iznimno produktivno, izuzetno moralno, dosljedno i nadasve odrezano od emocija. Tako imamo lik robota Robby iz filma Zabranjeni planet 1956. godine, kultnog filmskog ostvarenja za kojega kritičari kažu da je na tragu Shakespearea, a možda čak i da je svojevrsni hommage drami Oluja.

Ovaj znanstveno-fantastični horor, kako je kasnije klasificiran, govori pomalo o otuđenosti genija, o samostalnosti sveznajućeg bića, ali i o egoizmu potpunog znanja. Dok Robby pomaže izgubljenoj posadi svemirskog broda, ujedno je i razoren obvezama prema tajanstvenom gospodaru izgubljenog planeta koji krije mračnu tajnu. (Ro)Bot ipak do kraja filma ostaje dosljedan svojoj primarnoj funkciji, pomoći čovjeku, bezrezervnoj, iskrenoj...

U nekim novijim filmovima, rađenim opet po klasicima znan-fan književnosti, primjerice I, Robot, opet vidimo tog istog robota koji, unatoč opstrukcijama šovinističke oligo-aristokracije, ipak prepoznaje svoju primarnu zadaću, da ne naudi ljudima, da im pomogne i po cijenu sebe samoga. Pa čak i u crtiću Wall-E, dva robota također nesebično se bore za spas čovječanstva zarobljenog u vlastitim opijatima zvanim zabava, brza hrana, društvene mreže.

No ipak, prvi roman koji je doslovce napisao sveučilišni profesor, programer i robotičar, dakle, poznavatelj terminologije, ali i nekog podsvjesnog obrasca koji funkcionira ispod metalizirane površine robota bio je Robopocalypse Daniela H. Wilsona. Iako je Hollywood odmah prigrlio ovo suvremeno remek-djelo književnosti, nekako se u razdoblju od globalne recesije, preko remakeova remakeova MCU lezilebovanja izgubila volja za ovim novim znan-fan horor ostvarenjem. A je li, kako se pojavila druga pandemija, bit će snimljena ekranizacija nekad, akobogda. Naglasak na ako.

U ovom romanu bot je ipak onaj koji ženi potčiniti svijet, lišavajući ga svake, pa čak i najmanje osobnosti, intelekta, promišljanja... Doista je teško razlučiti koji je element ovog romana strašniji.

Suvremeno shvaćanje botizma

Tek je dakle ozbiljan poznavatelj tematike, konkretno informatike i robotike, mogao jasno razlučiti suštinu botova. Bot doista ne mora biti stroj, može imati vlastitu osobnost, može biti krajnje repetitivan, kako se već namjeri njegovom vođi, instruktoru koji dijeli instrukcije za djelovanje.

(Ro)Bot je potrošna roba, nema visoku vrijednost, njegovo je održavanje prilično jednostavno, namiriti ga osnovnim mazivima ilitiga hranom i namiriti ga (dez)informacijama. Bota je također prilično jednostavno vratiti na osnovne postavke, a to je djelovanje u cilju sveopćeg napretka društva. Potrebno ga je, veli Wilson, privremeno isključiti s mreže (dez)informacija i uputiti kako stvari stoje, gdje eventualno griješi, jednostavno ga intelektualno cijepiti. Potom ga je moguće i ponovno pustiti na mrežu, jednostavno će odolijevati glupostima i lažima.

Ali najveći je teret privremeno isključiti bota od obmana i paranoje koju mu servira instruktor. Taj trenutak je ključan, jer bot, bilo od krvi i mesa, bilo mehanički, tada ulazi u stanje panike, ne zbog straha da ćete ga likvidirati, nego od straha što će biti bez instrukcija. Samostalnost je najveći problem bota.

Bot je svugdje oko nas

E kada smo sve ovo razjasnili kroz djela suvremene umjetnosti, da se sada prebacimo na naše svakodnevne i nimalo ugledne botove koji nas okružuju. Količina mržnje koja vlada na društvenim mrežama je nemjerljiva. Mržnja je posljedica dugogodišnje apatije, depresije, anksioznosti. Reći ćete da je sasvim logično da živimo u konstantnom strahu kada se borimo za svako novo jutro, za svaki novi mjesec. Ali iskreno, taj nam je sustav razmišljanja nametnut.

Vrlo je jednostavno, kada ostaneš bez jednog izvora, iskopaš drugi. Strah je samo kratkotrajna reakcija koja te inspirira da pronađeš u sebi novi način razmišljanja, novi pristup problemu. Dugotrajni strah je zapravo psihoza, ne osobna, nego kolektivna psihoza koja je, zanimljivo, pojačana društvenim mrežama.

A evo zašto ovako mislim. Proteklih dana Draško Stanivuković, politički početnik ili to bez po... razotkriva niz nelegalnih radnji već odavno ustoličenog SNSD-a i svemoćnog, sveznajućeg, velikoga boga Mileta (parafraziram S.Vulić ili N.Đurić). I to bi bio sasvim normalan politički proces da Bosna i Hercegovina nije specifična 'zemlja botova'.

Istog trenutka kada je Stanivuković iskopao onaj jedan papir koji mu je failo da raskopa hobotnicu koja Srbe u Bosni i Hercegovini liječi kisikom za varenje, ama istog trenutka kreće ofanziva botova. Ne možete ni zamisliti količinu mržnje koja se izlila na Draška, a koja nije galamila kad smo mi koji razmišljamo glavom upozorili da kokardi nije mjesto u politici. Ta ista vojska botova nije graknula ni kada je Mile prevario Srbe da na vlastitu štetu bojkotiraju državne institucije jer mu se ne sviđa C. Schmidt koji se Miletu godinama unatrag zamjerio jer mu nije dopustio da izglasa zakon sličan ovom kriminalu o šumama kakav sada pokušavaju uvaliti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Jel da kako se te neke slične situacije poklope onako slučajno.

Iskopali su botovi razne ogrde protiv Draška, tobože i nekakve porno uratke s jahanjem. Eto, tko se od vas nije na radnom mjestu s kolegama i prijateljima, našalio, provalio neku glupost, izmislio neki skeč, učio jahati, pjevati, glumiti? Ništa sporno u malo zezanja na radnom mjestu, zamislite da ne znamo za humor na radnom mjestu pa postali bismo... botovi. Eto to bismo postali da samo radimo i radimo i radimo, bez duhovne okrjepe.

Kako razbotiti bota?

Nemojte misliti da botovi samo rade na očuvanju Republike Miletove, koja ne priznaje izmjene kaznenog zakona o negiranju zločina nad Srbima Sarajeva, Mostara, Ljubuškog, Čapljine, Konjica... Botovi su sveprisutni, jer, jer im je instruktor tako rekao.

Više svi znamo onu bajku da su Žeeljkuu Komšića izabrali Hrvati za svoga člana Predsjedništva BiH. Za ovaj primjer je nebitna, samo navodim ono jer mi se da provocirati botove. Ali botovi imaju svetu misiju i poslanje da brane Žeeljkuu Komšića od svakog spomena u javnosti. Primjerice, jučer sam na profilu Ivane Marić čitao stotine komentara osoba s gradžanskim imenima i prezimenima kako prijete, vrijeđaju, kunu Marić jer se našalila s još jednim daljinskim Stranke Demokratske Akcije, stanovitim Žeeljkoom Komšićem. Količina mržnje ravna je onoj kojom Miletovi botovi obasipaju Draška, anksioznost, depresija, nepoznavanje gramatike, sve je isto.

Botovi imaju sasvim jednostavnu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu – njihova je uloga da ih je mnogo i da svi ponavljaju jedno te isto.

Jer znate onu staru mudrost da tisuću puta ponovljena laž postaje istina. Botovi su ti koji su vam prodali priču da je cijepljenje protiv novel korona virusa opasno, botovi su ti koji su vam usadili želju za odlaskom, umjesto da se borite za opstanak i pravdu i bolje sutra ovdje, botovi su ti koji vas liječe afričkom šljivom protiv čukljeva, loše probave, loše cirkulacije, raka... a ne, rak se ipak liječi sodom bikarbonom.

Rekoh već primjer. Čovjek koji se razumije u logiku i psihologiju informacije, robotike, sveučilišni profesor Daniel H. Wilson kaže da se bota treba samo privremeno isključiti od instrukcija, pritom kada kažem instrukcija mislim na masmedije, društvene mreže, kafanske tračeve... Upoznati ga sa stanjem stvari, osnovnim činjenicama, golim okom vidljivim. A potom pustiti da razmišlja vlastitim umom, procesorom, mozgom.

Nemojte misliti da je to lagan zadatak. Bot bez podrške kolektivne svijesti drugih botova osjeća se plašljivo, anksiozno, uzdrmano. Teško je imati vlastito mišljenje. Na tome principu funkcioniraju sve velike i male diktature, od onih socijalističkih do ovih modernih kao tuda u susjedstvu. Ali nije neostvarivo. Eto, možete probati na vlastitom primjeru. Isključite se od botova na koji dan. Kako oslobađa kad razmišljaš vlastitim mislima, a ne pokušavaš ugraditi tuđe u svoj um.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.