Štabola karbonski otisak?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na sami spomen Grete Thunberg većini birača vladajuće koalicije u Bosni i Hercegovini podiže se kosa na glavi. Ova klinka koja je u središte svjetske medijske pozornosti dospjela svojim (ne)sebičnim zalaganjem u vezi s klimatskim promjenama na meti je svakog 'petrolheada' i postala je sinonim za ljigave ekologe. Ako tako mislite, zapravo ste i sami žrtve antiekološke propagande koju šire nitko drugi do bogati uhljebi čiji su još pradjedovi krali od sirotinje pa sada imaju i mogu.

A vidite, posljednjih dana, sve se počelo poklapati s Gretinim crnim slutnjama i (ne)sebičnom agendom – kad kažem (ne)sebična, u jednu ruku je nesebična jer je ovo planet svih nas, a s druge strane sasvim sebična jer, da prostiš, ne laje cuko radi sela, nego radi vlastite guzice. I Greta bi da živi 80 godina u čistom kao mi sada. No pođimo s kraja ovog puta. Deduktivno.

Corona s Extra rasizmom

Jedna kineska trgovina u Srbiji poručila je proteklog vikenda kupcima da slobodno dođu, oni nemaju virus zato što su Kinezi te da su posljednji put išli kući nekad prije godinu dana. Ne otkriva li ova poruka zapravo sav rasizam koji u sebi krijemo ispod brige za zdravlje? Tužno je kako sada odjednom turiste iz Azije svi podozrivo gledaju, kako je jedna tura gostiju iz Wuhana, koji vjerojatno već tjednima kruže svijetom i nikad nisu bili izloženi korona virusu, izazvala pravu paniku među Dalmatincima i Hercegovcima. Klinci uokolo hodaju gradom s maskama, ne znajući čak ni što će im.

Naime, u azijskim zemljama, u kojima koncept bolovanja ili slobodnog dana ne postoji, osoba koja je prehlađena nosi masku kako bolest ne bi širila na druge. S druge strane, u zagađenim gradovima poput Pekinga, nose se maske s aktivnim ugljikom. Međutim, niti jedna od njih ne zaustavlja zarazu, eventualno može usporiti prodor virusa i bakterija koji se prenose zrakom.

Otprilike kao kad mi ne ljubimo ljude dok imamo herpes. E sad, herpes zoster je gadan virus. Jednom kad se zaraziš, nikad ne prolazi, na svaki znak slabosti organizma izrast će ti kao krasta i ne daj Bože da ne kreneš odmah s terapijom cinka, možeš umrijeti u trenu. U svakoj obitelji ima najmanje jedan član s herpesom u organizmu, a nerijetko i svi. I sad ti zamisli samo koliko je to smrtonosnih prijetnji širom planeta.

U sada već epidemiji korona virusa zaraženo je nekoliko tisuća ljudi, umrlo je oko stotinu – sve u svemu otprilike kao hrvatska rukometna reprezentacija sad u finalu europskog – lavovi su i svaka im čast, ali u konačnici alkar u ništa. Da bi virus bio uspješan, recimo kao redovna gripa, mora postojati fini balans infektivnosti, otpornosti na lijekove i smrtnosti, to pobogu zna svaki igrač velikog gejmerskog hita Plague.

Wuhanski virus s krunom izazvao je toliko panike već samom svojom pojavom da bih osobno rekao kako je u pitanju samo glasni bukač. Vrlo brzo znanstvenici će naći način kako ga suzbiti i gripa će ostati najljući ljudski ubojica u povijesti. 

A s nedjelje apokalipsa jugozombija

Ono što je strašnije od virusa galamdžije iz Wuhana jest globalno zatopljenje. Naime, tisućljetni ledenjaci su se počeli topiti i oslobađaju kapljice vode koje sadrže stotinama tisuća godina zaleđene viruse i bakterije. U narednih stotinjak godina razina mora će se podići i te će kapljice obići svijet. Samo je pitanje dana kada ćemo postati svjedoci neke strašne pandemije retrovirusa koji će nas pretvoriti u zombije.

Kako vidimo iz karantene u Wuhanu, naša medicinska znanja relativno su spora u prilagodljivost same prirode, virusi su obično značajno brži od liječnika. A to će nam potvrditi i snimci iz Kine, liječnici koji padaju kao pokošeni, ne od korona virusa, već od višetjedne iscrpljenosti. Policajci koji bezuspješno čuvaju ograde karantena, starci koji padaju na ulicama iscrpljeni prije nego su uspjeli dobiti liječničku pomoć.

Sva ova strka oko jednog najobičnijeg virusa iz roda korona virusa, to su vam uobičajeni virusi koji izazivaju glavobolju, šmrcanje, kihanje, kašalj, sluz u nosu, grlu i plućima, vrućicu, sve ovo rezultiralo je neuobičajenom nuspojavom: globalni slom na burzama. Cijene goriva padaju, dionice turističkih kompanija sunovraćuju se, propadaju juan, jen, sutra će se osjetiti na cijeni kruha u Kini, a već prekosutra poskupit će mobiteli. Svijet je globalno selo i čini se kako nam još nije jasno što to znači. Svjetsku ekonomiju tijekom ponedjeljka gotovo je ugasio jedan obični virus. Virus kojeg smo donijeli iz neke duboke prašume u koju ne bismo ni stigli da ne jedemo klimatske promjene za doručak. I eto nas kod Grete.

Greta, a nije Habiba

Ovo dijete koje je mjesecima prosvjedovalo zbog klimatskih promjena guraju u prve redove jer je neiskvarena, iskrena, nema straha reći što je progoni. Ona sama nerijetko moli da je za govornicom zamijeni netko od njenih suradnika, no bogati traže nju. Zašto? Jer je bogatim (pretežno) bijelcima najlakše narugati se sićušnoj, neprimjetnoj djevojčici, djevojci. Kao Trumpu, primjerice. Ukoliko povežete posljednji ekonomski rat Kine i SAD-a, nameću se dvojbe čak i oko korona virusa. No to je tema neke teorije zavjere, a ovdje se ne bavimo nerealnim vizijama već drugim pogledom na realnost.

Ono što u kakofoniji izrugivanja Greti Thunberg pada u drugi plan je njena priča. Ona govori o karbonskom budžetu (da ne kažem proračunu). Što je to? Naime, svaki čovjek ima svoj karbonski otisak, to je trag ugljik-dioksida i srodnih spojeva koji ostavljamo svojim postojanjem, disanjem, hranjenjem, korištenjem električne rasvjete, električnih uređaja, spaljivanjem goriva... Ne samo da svaki od nas ostavlja određeni karbonski otisak, nego svo naše društvo ima određeni trag izrečen u ugljik-dioksidu.

E sad, kada to sve zbrojimo, taj zbroj ugljik-dioksida potreban za podizanje globalne temperature za jedan stupanj Celzija je karbonski proračun. Proračun je negdje u okvirima između 400 i 500 gigatona ugljik-dioksida, a godišnje svojom ekonomijom ispljunemo oko 45 gigatona ugljik-dioksida i ubrzavamo. Stoga, kroz deset godina možemo očekivati klimu topliju za jedan stupanj.

Što je jedan stupanj reći ćete, e pa sjetite se onog velikog snijega 2012. godine. Tada je sibirski hladni zrak prvi put tijekom zime zagrijan toliko da je imao dovoljno energije da pređe Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku i donese nam enormne snježne padaline. Kakva energija kakvog snijega, veliš, pa ona ista kad kuhaš kavu, ona voda što isparava iznad ibrika.

Svaki taj jedan jedini stupanj godišnje topi sve više ledenjaka. Svaki metar ledenjaka može da krije po neki novootkriveni virus koji je čučao stotinama ili tisućama godina. A svaki taj mali mali virus može slomiti globalnu ekonomiju. Danas je korona virus, sutra ne daj Bože kakav retrovirus. Sad se bojiš Kineza, sutra ćeš jugozombija.

Kad sljedeći put vidite Gretu, poslušajte je, ne rugajte se. Nitko ne traži da se odrekneš automobila, na kraju krajeva, niti električna vozila još uvijek ne znače ekološko postupanje, i te baterije su kemija, i to negdje kopaju strojevima pa voze do Europe, i njih puni energija elektrane u Zenici.

Ekologija, opet, što je to? To je razborito ponašanje s onim što imamo. Čuvanje, ne razbacivanje, da bi i naše potomstvo imalo čime upravljati.