Čiji je Nikola Tesla?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ljudi su oduvijek promatrali nebo, kretanje planeta... Istina, Grci su vrlo brzo shvatili da ne postoji retrogradni Merkur, nego da se Zemlja okrene pa nam izgleda da Merkur ide u rikverc. Rimljani kasnije nisu bili tako pametni, ali oni nisu toliko vjerovali u Nebo i Zemlju, njima je samo okupacija bila bitna i gdje se moglo zveckati kovanicama. Je li, bili su inteligentni u nekoj drugoj sferi.

Ali mnogo prije njih ljudi su bili zaljubljeni u Nebo, promatrali su ga uporno i zapazili kako Sunce iznad obzorja ne pravi krug ili elipsu ili pravac ili što li bi već pravilo da je Zemlja ravna k'o plata za četiri osobe na Čeveljuši, nego da izgleda kao, hajde recimo Pringles, taj je čips fino onako izrezan, ali mogao bi biti i onaj od Chipsyja Domaćinski debeli krtolj.

U procesu okretanja Zemlje oko Sunca i Zemljinog naginjanja prilikom rotacije, izigleda nam kad gledamo u Nebo da Sunce onako malo 'pleše' – stručno se taj oblik, ta linija, naziva analemma, a ljudi su za taj simbol beskonačnosti znali još u vrijeme kada je nastala prva danas poznata i dokumentirana religija, ona o kojoj ništa ne znamo osim da je ostavila veliki hram u današnjoj Turskoj, u Göbekli Tepe (tur. Brdo Želja, vidiš kako je simbolično i u jeziku ostalo ime za tu lokaciju koje nalikuje na molitvu i čežnju).

Naime, sve što možemo razumjeti iz megalita velikog osam hektara i rezbarija po zidovima prastarog hrama (gotovo 13000 godina starog) jeste da je u pitanju jedan monumentalni kalendar. I to smo tek nedavno zaključili, nakon što smo shvatili da je na jednom od ključnih mjesta upisan udar meteora, koji se dogodio u Maloj Aziji. To je sasvim točan datum, kojeg mi danas možemo utvrditi analizom stijena. Događaji su tu, dakle, arhivirani, bio je određeni kroničar koji je to izučavao i prenosio potomcima, a veći i pomno rezbareni spomenici su tehnički dijelovi godine, ono kao što mi imamo kalendar na zidu ili mobitelu. Pa piše kad se sije žito, kad se mladunčad rađa, kad je vrijeme za sječu šume, ono, da ljudi iz slika nauče. Kao mi iz Bukvara.

Jednostavno, vjera je najjednostavniji način da se glupu masu nauči na osnovna životna pravila. I na tome joj duboko i najiskrenije hvala. Zamisli svijet u kojem glupani ništa ne upamte. Pa svake godine nezapamćeno nevrijeme bude.

Univerzalna beskonačnost

Za analemmu i godišnja doba su znali svi ljudi širom svijeta, jer su svi oduvijek gledali u Nebo. Poslije Göbekli Tepe, ali definitivno prije ili možda baš u vrijeme drevnog Egipta, u kojem su također promatrali Nebo i bili zaljubljeni u Orion, daleko u južnoj Americi ljudi su također imali megalitske građevine. I pritom ne mislim na Inke i Maje, Asteke... Prije, prije njih. Ono, originalni Južnoamerikanci.

Čankilo (Chankilo ili Chanquillo) je još jedan praiskonski hram, star koliko i drevni Egipat, ali u Peruu. Nastao je mnogo prije carstva Inka, zapravo Inka nije ime te zemlje nego Kraljevstvo Četiri Dijela – Tawantinsuyu, ali to je tema za drugo promišljanje. Inka su tu bili samo vladari, poput našeg bana. Ono kao da sad Hrvatsku nazoveš Banija, a ne imenom. No, da ne skrećem s teme, hram je u svakom slučaju stariji od njih.

Taj hram je specifičan jer se na njemu može spoznati široki kompleks civilne uprave, vjera i država su tu bili strogo izmiješani, o čemu svjedoče zidine koje su sasvim jasno predstavljale mjesto molitve, smještene pored nedvojbeno utvrđenih vojnih struktura (ili policijskih, ili milicije, je li, ovisno kako se gleda).

U ovom dijelu koji se smatra vjerskim, jasno je istaknuto mjesto s kojeg se promatra, ni manje ni više, nego kretanje Sunca, to jest analemma, kako je mi danas zovemo. Sunce je tu bilo i božanstvo i svrha i put i cilj, što je svakako nekako logično da ljudima koji ovise o poljoprivredi, Sunce predstavlja bitnu brigu. Jer pobogu da znaš u kojem mjesecu pada kiša, a kada je snijeg. Da ne bi promašio sjetvu.

I kako velim, vjera u Zemlju i Sunce nekako je univerzalna, nekako je oduvijek s nama, jer za život ovisimo o zemlji, o njezinim plodovima, o vodi, čistoj, dabome, ne naplavinama ili moru, i o Suncu, koje nam pomaže u fotosintezi hrane, a isto nas tako može osuditi na smrt izgaranjem i sušenjem.

Vjera kao škola

Većina tih stvari učila se kroz religiju. Vjera u božanski sklad čovjeka i Svemira vidjela se. A naše se mjesto pod Suncem priprostom puku nerijetko objašnjavalo vjerskim razlozima. Stoga je nevjerojatno lako spoznati zašto se židovi i muslimani obrezuju, jedan jasan čin higijene koji nam danas i nije presudan, ali u vremenu prije sapuna (kojeg su opet izumili drevni muslimanski učenjaci), obrezivanje je bilo temelj muškog zdravlja. A kad imaš zdrave muške, ima tko u lov, na njivu ili u rat, u krajnjoj liniji.

Sasvim je logično što iz tog istog razloga opet ti židovi i muslimani ne jedu svinjetinu, opet ona ista higijena i zdravlje. Mast svinjskog mesa traži mnogo vode nakon konzumacije, a opet, svinje nisu krive što su ih stoljećima uzgajali u loše održavanim nastambama pa su se uglavnom valjale u blatu i prljavštini (što uglavnom možemo zahvaliti nama prostim Europljanima, kineska civilizacija nikad nije imala problem s prljavim svinjama). Ali razumijete kako su neke stvari postale dio vjerovanja, religije. Za naše dobro je to netko napisao. Baš kao što je zapisao kišnu dovu, kao da se u pustinji beduin mogao nadati snijegu ili zamisli sad, tornadu. Sve ostalo postalo je predmet rasprave, a nerijetko i sukoba među religijama, baš kao uzgoj i održavanje muških dlaka oko donje čeljusti, gdje pravoslavlje kaže da ne treba raditi kao nevjernici Latini, a islam onda kaže da ne valja raditi ništa kao kauri (u tom slučaju pravoslavci, s kojima su bili susjedi) – i onda se svijet stoljećima dijelio na bezbrade eunuhe i bradate kabadahije. Mi danas, srećom, imamo detergencije i britvu pa svakome na obraz i modu, kako će se podašišat oko grla.

Ali opet, moramo li mi slijepo pratiti sve što nam neke knjige stare tisuće godina kažu?! Mislim, što dulje proučavamo svijet oko sebe, sve češće primijetimo da Stari Zavjet, splet knjiga koje su zajedničke većini suvremenih religija, zapravo nije tek puka bajka, nego je ipak kronika jednog vremena... Od izlaska Adama i Eve iz Raja, to jest, izlaska čovjeka iz Afrike, preko Noine arke, odnosno završetka posljednjeg ledenog doba prije kojih deset tisuća godina, pa sve do nekih sasvim preciznih priča, poput prvog genocida u Jerihonu, jeste, da Jerihonske Trublje su, prema mom osobnom mišljenju, i dalje najsablasniji dio Biblije.

Ti su vjerski tekstovi, od kojih mnogo stvari dijelimo u svim najvećim religijama, pisani da bi neukom čovjeku približili našu povijest, naš put, naš postanak u civilizirano biće. Jer mi nemamo instinkt, mi moramo učiti da bismo znali, tu smo ipak zakinuti, što opet dolazi u koliziju s pričom o božanskoj intervenciji, šta, nije mogao neki bolji softver smisliti, ne znam, čovjek 2.0. Ah, da, već imamo taj, jer neandertalci su bili verzija 1.0. Znači, mi smo poboljšani i opet smo s greškom?!

Dobro, ali čiji je Nikola? Pa naš

Svejedno, nismo ovdje da raspravljamo o nastanku čovjeka. Nego, vjera je tisućljećima bila način odgoja, a onda smo osmislili osnovne škole, učilišta, na kraju sveučilišta. Nerijetko se u nas vodi rasprava čiji je bio Nikola Tesla, a ja ću vam reći da nema veze što mu je otac pravoslavni sveštenik, da nema veze što je rođen u Hrvatskoj, da nema veze što se školovao u Austriji. Nikola Tesla da je ostao na Balkanu, on bi bio utopljen u priče o božanskoj intervenciji, njemu bi se podmetala priča o molitvi za kišu i slične budalaštine, isprazne tvrdnje, ne znam, o bradi, o svinjetini, tko zna što. On je, brte, američki.

Kako je on otišao u Ameriku, zemlju u kojoj su isključivo vjerovali u čovjeka. I znanost. I tehnologiju. Ne, ne zavaravajte se, Sjedinjene Američke Države nisu bile utemeljene na katoličkim ili protestantskim principima, američki oci nacije su gotovo u pravilu bili znanstvenici, filozofi, pobogu, imaju eseje o životu u Svemiru, eto koliko su 'napredni' bili za svoje doba. Vjerovali su u jednakost crnog i bijelog čovjeka, makar tada nisu imali niti jedan dokaz da je boja kože rezultat samo ljudske raznolikosti, je li, kao što pas može imati crnu ili bijelu put kože, ili čak pirgastu, a da je po krznu jednako crno-žut kao i onaj drugi vučjak, ili neku drugu kombinaciju izaberite. Boja kože njima se činila ispraznom, jer nisu bili zaslijepljeni religijom, jer su vidjeli da je čovjek jednako pametan i snažan, ma koju frizuru imao i ma koje nijanse bio na ljetnom suncu (za promišljanje, Talijani su donedavno smatrani crncima zbog tamne kože nas s Mediterana).

Ali da je Nikoli Tesli bilo muka otići u Ameriku, on bi ostao ovdje, gdje bi neki perfidni vjerski lider, koji itekako dobro zna da svake godine sredinom kolovoza na Balkanu padne kiša, ne jedna, nego često u nas kažu, od Velike Gospe do početka škole budu tri kiše... Znači, pogledati prognozu, pogledati na kalendar, a onda naložiti vjernicima da izuče kišnu dovu... Ja kažem da je to bezobrazno, da nas to vodi u ekstremizam. Jer zamisli, sutra da kiša jednom ne padne do rujna, može se i to zalomiti, što da ne... što li će biti s ovima kojima vjera nije ništa napisala o 'kišnoj dovi'?! Hoćemo li ih spaliti na lomači poput vještica?! A kad to riješimo, hoćemo li spaliti sve one koji ukažu na budalaštinu istog tog apela, šta ja znam, od Marićke, pa evo do mene, koji čak ne moram ni učiti klimatologiju, jednostavno sam u svojih pet decenija naučio da ljeto može biti suho, mokro, hladno ili vrelo da ti oči koaguliraju dok trepćeš, ali na Balkanu će sredinom kolovoza pasti kiša. Jer padne prokleto svake godine, baš kao da je netko odozgor to tako zamislio, da se ona Zemljina os okreće malo onako na stranu i onda dok se okrećemo oko Sunca, ono što vidimo na analemmi, da baš ima taj neki prirodni poredak da tako mora biti. Piše to u Göbekli Tepe u Turskoj, piše to u Egiptu, u piramidama, piše i u Chanquillu u Peruu.

Ali eto, kod nas se neki vjerski osjećaji vrijeđaju. Ali podsjetit ću vas na riječi jednog od najpoznatijih vjerskih autoriteta, Dalaj Lame Tenzina Gyatsoa, koje kažu otprilike ovako: 'ako znanost dokaže da je moja vjera pogriješila, onda ja ne moram prestati vjerovati, nego prestati vjerovati pogrešne stvari. Vjeru ćemo promijeniti, ako griješi.'

Znači, ono pitanje iz naslova – ne varajte se, Tesla je američki, jer mi bismo mu u amanet ostavili samo budalaštine. Za šta ćemo sljedeće moliti – da svane jutro možda?!