Čudesni eliksir doktora Doksija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pa ķaže doslovce ovako - "Od svih šarlatana i nadrilekara, koji su se krajem prošlog veka smucali Divljim zapadom, niko nije veštije iskoristio lakovernost publike od doktora Semjuela Doksija, isključivog pronalazača, proizvođača i prodavca nadaleko čuvenog eliksira dr. Doksija".  

Upravo ovako, još otprije šezdeset godina u originalu, a kasnije i u srpskom prijevodu, kakav se prvi našao na našim kioscima osamdesetih, počinje epizoda Taličnog Toma, originalnim imenom Lucky Luke, pod nazivom "Eliksir dr. Doksija".

Dr. Doksi je, ispostavit će se, prevarant. On na vješt način prezentira djelotvornost svog napitka, a zapravo bućkuriša i splačine, čiju djelotvornost prezentira smicalicom u kojoj, tobože, slučajan odabir dragovoljca iz publike, a u stvari glumca i doktorovog partnera, naglo ozdravi nakon konzumacije čudotvorne bočice.

Uzelo te na drevnoj bazi

Dr. Doksi je lik iz kuhinje legendarnog Renné Goscinnyja, scenarista koji je godinama pisao i epizode Asterixa, a koji je nadahnuće pronašao u zapisima o prevarantima s Divljeg zapada, no jednako tako i u legendarnim pričama o prevarantima iz Europe ili s Bliskog istoka.

Prevaranata željnih brze zarade uvijek je bilo. Neke tehnike datiraju još iz antičke Grčke i starih dana Rima. Samo su se promijenile nijanse, principi su posve isti. I danas su gomile umornih, načetih, tužnih i bolesnih ljudi. I oni, kao što prevaranti traže brzu zaradu, traže brzo rješenje svojih problema.

I tu uskače on! Čudesni eliksir dr. Doksija, onaj koji stoji dolar, a ako uzmete pet boca, onda tri dolara, ili bilo koji drugi melem, čaj, sirup ili tableta, ljudi će, u očajničkoj potrebi da preko noći riješe probleme, posegnuti za bilo kojim čudom. I pristat će, ono malo love i još manje preostale mudrosti, trampiti za efikasno izreklamirano sredstvo potpuno neefikasno u liječenju, ali spakirano tako da mu vjerujemo.

I još set noževa na poklon!

A vjerovanje, neki bi ga nazvali i placebo, uvijek zgodno zadrži vodu dok majstori ne odu. I tako je odvajkada, vjerojatno od vremena kada je prvi lakovjerni pristao na trampu nečega praktično vrijednog za obećano, nahvaljeno, ali u konačnici diskutabilno, neupotrebljivo ili nesigurno. Od kad je prvi od naše vrste dobio muda pod bubrege.

U doba interneta i pametnih telefona, netko bi naivan i pomislio da smo i mi ljudi postali sofisticiraniji i pametniji. No, kao što ovih dana vidimo, nismo. A to se i ranije znalo, samo smo dobili još jednu potvrdu. I, ako ste očekivali da ću sada raspaliti po dobro organiziranoj mreži koja je pronašla tisuće naivnih, varate se. Ja bih im ovim putem čestitao, jer su stoljećima stare trikove efikasno implementirali u današnje digitalno doba, rasturivši predmet zvani digitalni marketing, PR i on-line prodaja.

K'o za vas – odmah upola cijene!

Računali su, i pogodili, kako ljudi možda imaju danas pametne telefone, ali kako usprkos njima nisu postali ništa pametniji. Čak što više, ranjiviji su nego ikada! Gutaju svako sranje koje im dođe memeom ili kratkim videom, pa kako ne bi progutali i ne baš uvjerljivu reklamu za konačno rješenje išijasa, čukljeva, povećanja prostate, efikasno prekonoćno čišćenje krvnih žila ili k'o rukom odnesene boli u koljenu?

Računali su, i pogodili, kako ih je jako malo pročitalo „Eliksir dr. Doksija“ ili bilo koju drugu pisanu ili crtanu priču o stalnoj potrebi jednog broja ljudi da na brzu foru uzmu brzu lovu od ljudi koji hoće brzo i jeftino riješiti problem. Računali su, i pogodili, kako se primati uopće nisu promijenili, i kako i kad čitaju, krive stvari čitaju, kao što to Johnny lijepo reče. I kako rizik postoji, ali nije veći nego ikad prije, čak što više. Klima je povoljna.

I ne samo to!

I ne samo prodavačima čudesnog čaja, čudesnih melema, čudesnih tableta, čudesnih tinktura, nego čestitam i svima drugima koji, svaki na svoj način uspiju u naumu da prevare lakovjerne i izrade „nedužnog i poštenog malog čovjeka“, koji je, hajde da se više ne lažemo, sam sebi kriv.

U vrijeme kad mu se konačno sve nacrtalo na dlanu, kad mu je veliko znanje svijeta stalo na izvolite, osvijetljeno ekranom visoke rezolucije, on gluplji nego kad je živio u špilji i mraku.

A doktor Doksi? On na kraju izgubi. Ali, naravno, samo u stripu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.