Čuvajte Mostar!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako nikad nisam bio član navijačke grupe, prilično dobro sam upućen u temu. Još od vremena kada je na ovim prostorima službeno okupljanje u navijačke grupe postalo moda, a specijalno izdanje omladinskog časopisa Ćao, pod imenom Ćao Tifo, postalo, očito s razlogom, jedan od čitanijih tjednika u SFRJ, gledao sam kako raste subkultura.

I dok je svaka navijačka grupa gledala da na fotografijama u spomenutom magazinu ispadne što veća, ljepša i bolje naoružana pirotehnikom, iza njihovih uglavnom prijetećih imena oštrile su se ekipe spremne za neke ratove koji se neće voditi samo dlanovima, glasovima, bubnjevima, transparentima i pirotehnikom. I za neke ratove koji se neće voditi samo na stadionima. One ratove za koje želimo, nadam se, da su zauvijek iza nas.

Surove strasti

Ono što sam kroz ove godine naučio, poznavajući mnoge navijače koji su odlučili prvo subotnja i nedjeljna popodneva provoditi na stajanju, jugu, sjeveru ili kako se već zvaše tribine za one najvjernije, a onda postati i cjelotjedni "profesionalci", koji čitavu mladost daju na oltar navijanja za voljeni klub, to se uglavnom svodi na jednu rečenicu – Logika vanjskog svijeta i logika navijača nisu iste.

I stoga, nema tu rasprave, nema tu argumentacije koja može prodrijeti kroz gusto tkanje navijačke tribine, gdje jedan uz drugoga, u gotovo borbenom rasporedu, stoje mladi i potentni u nekoj svojoj zajedničkoj dimenziji pravde, borbe, vjernosti i bratstva.

Nema dijaloga. Ne iz razloga što ti ga neće dozvoliti, nego iz razloga što će se tvoje riječi razbiti o njihove argumente kao kineska porculanska vaza iz dinastije Ming o betonski zid. Jer, ma koliko tvoja argumentacija bila baršunasta, fino sročena, ljudska, ona će dobiti šamar da joj se sve zavrti u glavi.

…And justice for all

Ako ne znate o čemu pričam, sjetite se da su nakon svakog nemilog događaja, svake pizdarije, svakog incidenta, navijači ti koji su, iz svoje perspektive, oštećena strana. Nad njima je izvršena nepravda, njih su organi reda mučki naveli u sukob, njih su prisilii da odgovore na provokaciju. Pravda je, da podvučem, uvijek na strani navijača. A oni postoje zbog nepravde.

Navijački svijet i običan vanjski svijet imaju skroz druge koordinate u XYZ sustavu i rijetko se kad podudaraju. Osim u zemljama poput naše, gdje se običan svijet opasno približio koordinatama onog navijačkog.

Ako vam to nije već odavno jasno i ako mi želite ovog trenutka proturječiti, nemojte ni probati. Bolje vam zapitati se koliko puta ste dali za pravo navijačima da su u pravu i da je pravda na njihovoj strani? Koliko puta ste stali iza njih samo zato jer su ti navijači vaši? Da, vaši. Jer, ispravite me ako griješim, živimo u državi vaših i naših, pa tako i navijača. U kojoj smo svi postali, netko manje, a netko bome jako puno, poput navijača.

Naši su, da su od govana

U ovoj državi, naši su uvijek u pravu, i kad biju i kad ih se bije. I kad gube i kad tuku. I umjesto da mi proturječite bolje se malo zamislite i priznajte koliko puta vam je bilo drago kad bi naši učinili nešto njihovima? Ako ste iskreni, nikad se više nećete čuditi huliganskim akcijama.

Naravno, ovdje ide mala distanca, čisto da odvojimo par pojmova– nisu svi navijači huligani, ali su svi huligani navijači. Ili se barem prave da jesu. A otkud huligani? Kada bih rekao da ih hrani upravo ona vaša hinjska zadovoljština kad "naši biju njihove", još ćete mi reći da lupam gluposti, ali samo zato jer odbijate biti dio problema, gotovo navijačkom argumentacijom kakvom se obično odbija krivnja.

U osnovi, protiv navijača nemam apsolutno ništa. Njihovo postojanje je fakt. Organiziranih navijačkih grupa ima posvuda u Europi i prilično su neukrotive. Pogotovo one s huliganskim nakanama. Čak i u zemljama koje dižemo u nebesa kao najrazvijenija demokratska društva.

Bude tamo groznih scena tučnjave, kaosa i pravog rata na ulicama. Ali, tamo policija i mediji u većini rade svoj posao. Policajci biju jednako, hapse po zasluzi i učinjenoj šteti, mediji ne prave razliku po imenu i mjestu porijekla. Mediji ne favoriziraju jedne, a sotoniziraju druge, nema junaka i heroja, s jedne, a delikvenata i negativaca s druge strane. Nema "naših i njihovih".

Rat i politika drugim sredstvima

Ono na što se gadim je tepanje, lirsko šaputanje na uho "svojima", ovdje tako uobičajeno, a ono od čega mi se povraća je činjenica da navijači, ako su "naši", imaju u startu osiguran alibi.

Pa tako naši ne udaraju prvi, naši samo uzvraćaju. Naši ne prave sačekuše, naši iznenađeni, ali, ipak, brzo reagiraju. Naši nisu napali, oni se brane. Naši su samo bili tu, a ovi drugi su ih, ničim izazvani, napali. Naši su učinili junački podvig, njihovi su mučki udarili. Naši su brutalno pretučeni, njihovi su dobili zasluženo. Naši su žrtve, njihovi su stradali napadači.

Čvrst stisak u predjelu genitalija

Eh da, za razliku od već spomenutih razvijenih demokracija gdje u medijima i organima reda rade profesionalci, nimalo dužni ruci koja ih hrani i naciji iza koja se ruka skriva, i gdje su navijači onkraj društva, tek jedna od viđenijih anomalija, kod nas je sve drukčije.  

Ovdje su oni dio koncepta, neodvojivi dio društvenog mozaika u kojem se čitavo društvo ponaša kao ekipa s tribine, a institucije, organi i mediji samo stoje na usluzi. Tko je, kvragu, ikada ovdje proturječio "svojim" navijačima? Tko im je to ovdje javno rekao da nisu u redu?  Još malo pa talačka kriza, k'o u susjedstvu, na obali!

Kome je milo što danas "naši biju njihove", neka se ne iznenadi kad sutra bude obratno, pa ćete možda i na vlastitim bubrezima vidjeti što znači to višegodišnje tepanje "našima". I samo da kažem, mečka pred tvojim vratima zaigra i prije nego si i mogao pretpostaviti. Život sve nekako namjesti da kako siješ, tako i žanješ.

Zato, nulta tolerancija na nasilje, na huškanje i na uživanje u tuđoj muci. Poseban krug pakla za medije i političare koji profitiraju na nasilju sve izigravajući prve među pravednicima.

Svi smo mi…

I, naravno, da sutra ne bi morali radi vlastite sigurnosti,  usred ljeta, ostajati zaključani u kući sa zadnjim svjetlima dana, da sutra ne bi morali strahovati da vas nepoznati ne "legitimiraju" na krivoj strani grada, da vam se sutra ne probudi PTSP, da vam grad opet ne propukne na tek zaliječenoj kili,  malo manje navijajte za svoje i ne budite navijači kad već niste navijači. Ostavite navijačima njihovo.

Budite građani, nadam se da to jeste ili barem želite biti, i navijajte više za organe reda i mira, institucije i poredak,  koji, ako hoćemo zaustaviti spiralu zla, a ona se može razviti do neslućenih razmjera,  moraju raditi profesionalno i bez iznimke svoj posao.

Navijajte za medije koji moraju imati jednak tretman za sve i  svako nasilje nazvati pravim imenom, a ne se dati ložiti petparačkim naslovima. Ignorirajte one koji vas pale i potpaljuju.

I pogledajte svoje najmilije. Ne želite valjda da sutra žive u svijetu ograničenja ili budu na krivom mjestu, u krivo vrijeme, pred nekim "našim momcima" koji prvo tuku, pa onda tek pitaju?

Pamet u glavu. Pogotovo u izbornoj godini.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.