Očigledni očevid

Gusztav Bosne i Hercegovine

Teško je prepoznati stvarne namjere i stvarne stavove ljudi oko vas. Razočaranje je redovno, pogotovo ako im vjerujete na fino uzgojen imidž i fino vezenu agendu.
Kolumna / Kolumne | 04. 04. 2024. u 09:00 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako ste uspjeli nabrati neke solidne godine i pamtite crtani film u 19:15, taj pet minuta kratak zadnji dašak dječje slobode prije nego što te roditelji pošalju na spavanje (ili barem pokušaj spavanja u mračnoj sobi), onda znate napamet svaku epizodu Gusztava.

Za one manje upućene, Gusztav (zapravo, u prijevodu Gustav) legendarni je lik iz mađarskog animiranog serijala, koji je puštan kod nas u dječjem terminu, ali je bio posve crtić za odrasliju populaciju. Gusztav je bio neurotični samac, katkad zaposlen, katkad bez posla, željan ženske ljubavi i muškog društva, željan novca i dokazivanja, a opet, kad to treba, posve "mimosvit".

Djelomično Orbano

Epizoda kad je skulirani šalteraš u banci, koji mirno gleda pljačku, sve dok mu ne otmu sendvič, ili kad se, u poplavi vlastitog doma pretvori u vodozemca, ili kad je bolesno zaljubljen u vlastiti auto, i danas su jednako jake kao i prvi dan. Uostalom, Gusztav, to smo često svi mi.

Ali jedna epizoda izdvaja se, pogotovo za ovu prigodu. Ne znam sjećate li se, ali ako ste je samo jednom vidjeli morala vam se vječno urezati u pamćenje, jer je, makar nekim čudom puštana u dječjem terminu, raspirivala i maštu odraslih. Bila je to ona epizoda u kojoj se Gusztav dočepa naočala koje živa bića prikazuju golima. Gdje god i koga god bi Gusztav pogledao, svi su u njegovim očima, zahvaljujući tim naočalama, bili kao od majke rođeni.

Iako smo, ponukani tom epizodom, svi počeli maštati o tome kako bi bilo ludo dobro doći u posjed takvih naočala, eh, kad bi one barem postojale, prava poruka animiranog filma bila je kako ljudi koje gledaš „drugačijim očima“, kada ih ogoliš i svučeš s njih oklop od imidža i tri sloja mode, kod tebe izazivaju posve drugu reakciju od one uobičajene. Nešto poput „carevog novog ruha“, ljudi kroz lećuu tih naočala počinju biti tragikomični, jadni, bijedni, ranjivi…sve ono što prikrivaju da jesu.

Koja vam je dioptrija?

Okej, takve naočale, nažalost ili na sreću, do danas, koliko znam, nisu izmišljene. No, to ne znači kako ne možete probati ponašati se kao da ih imate. Uostalom, niste jednom u životu pogledom skidali susjedu, onog zgodnog prekoputa, ljude kojis vama dijele učionicu, radni prostor, teretanu, zar nije tako?

Erotiku na stranu, stigli smo do kulminacije kolumne. Naime, imam jednog frenda koji ima običaj za svakog našeg političara, zastupnika u parlamentu, savjetnika ili nekog sličnog lika koji sisa budžetsku sisu, a nakon što se ovaj odluči "poslati snažnu poruku", "dati sve od sebe da nas brani od drugih", "zalagati se za naše dobro" ili "biti tu prije svega radi nas", uvijek ima istu reakciju – "Vidi ga! Samo nek' je 6000 i nek' je redovna!"

Gnjus mutne vode

Malo mi je ispočetka išao na živce, naivno sam se trudio dokazati mu kako, ipak, nisu svi političari isti i kako među njima ima velike razlike. Neki spavaju, a neki se ipak upiru opravdati svoju poziciju. Na to bi se on uglavnom samo cinično nasmijao i rekao kako nema suštinske razlike između neprimjetnih parlamentarnih spavača i  naoko vrijednih bukača, jer jedni žive u mulju, da ih ne vidiš kako sisaju tvoje pare, a drugi mute vodu s konačno istom namjerom.

 Kako se predugo već poznajemo, nije zaboravio pritom prisjetiti se nekih meni obećavajućih likova, koji su se prvom zgodom prodali za nastavak "bitisanja" u politici ili kakvu uslugu u vidu zaposlenja žene ili brata.

"Samo čekaj, pokazat će se pravednik, zasmrdjet' će govno iz njega kad-tad", znao bi često reći – i često biti u pravu, na žalost moje vjere da u politiku ne ulaze baš svi iz čisto materijalnih pobuda. Sve što sam do sada s njim uspio izvući je jadni remi, koji kaže da čak i ako ne uđu iz želje za novcem i slavom, nego iz nekih ideala, vrlo brzo im se osladi onih 6000 plus ostale beneficije.

Nemoj me ti branit', svega ti!

E, sad. Otkud Gusztava u ovoj priči? Jednostavno, zahvaljujući mom upornom prijatelju, inače solidnom punjaču budžeta ove zemlje, nabio sam i ja te njegove naočale. I, evo već neko vrijeme, kad vidim političara, uglađenog, prilagođenog, dotjeranog i definiranog prema svojoj agendi, ja ga samo provučem kroz filter "samo nek' je 6000 i neka je redovna" i odjednom, poput Gusztava, vidim gole ljude. I sve one golaće koji ih okružuju i koji im se dive.

Probajte i vi. Nije potrebno otići u optičku radnju, mozete ovo uraditi i kod kuće. Pređite im malo Facebook profile, pogledajte im intervjue, izjave i vidjet ćete, ako ispravno podesite naočale, beskrupulozne zauzimače vaše pažnje, prijetvorne dušebrižnike i potpaljivače situacije, narcise i kompleksaše, idiote i tupane. Koji će, na kraju dana, u miru svog doma brojati vaše novce ili, ako je u pitanju baš beskrupulozna verzija, vašim novcem kititi pevaljku, harmonikaša ili dilera.

Vége.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close