Lijepi li su mostarski kotači

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zadnji primjer mostarskog hejta, bez obzira na vjeru, naciju i spolnu orijentaciju, friško je montiran "panoramski kotač" na Šetnici. Ili Šetalištu, ako vam je draže.

Nisu ga majstori još ni sastavili, a krenula je već prilična bujica negativnih komentara. Od onih koji ne mogu podnijeti "nakav točak" nasred grada, do onih koji smatraju kako je "panorama" smiješno malena i kako se s nje ionako ništa neće vidjeti, pa nije jasno čemu sve to.

Rođeni udvojice

U osnovi, da ne duljim, ima nas Mostaraca, više nego bi se na prvu reklo, koji na svaku izmjenu u postojećoj svakodnevnici, na svaki mali odmak od uobičajenog traga stvarnosti na leći oka svoga, u startu reagiramo posve negativno. A onda smo rutineri u izmišljanju razloga za taj negativni stav.

Samo nama ovdje neutemeljena nostalgija kola venama poput slatkog otrova koji ne da razmišljati u realnom vremenu. Da malo karikiram, ponekad dotle dođe da neki zapišan zid, koji nit' kome sto realno nešto znači, nit' ima kakvu funkciju, može probuditi takvu nostalgiju da ga ne damo ni za živu glavu.

Samo ovdje građevina papirnih zidova i neuvjetne kategorije za iole ozbiljniji turizam može postati najljepši hotel na svijetu. Samo ovdje smo, ako treba, skoro svi izgubili nevinost uz upišan zidić i nema tko nije skoro svaku noć bančio u najljepšoj hotelskoj bašti u svemiru.

Samo hijena stalna jest!

Naravno, nije svaka promjena nužno na bolje, u Mostaru smo daleko od toga, ali količina hejta na svaku promjenu prelazi sve granice. Ponekad mi se čini kako bi mnogi ovdje potpisali da se, eto, nit' gdje mrda, nit' gdje napreduje, nit' što gradi. I dao bih im za pravo da nisu opet prvi koji bi rekli – a što se ništa ne radi u ovom gradu?

No, vratimo se mi na "točak". Čak i u meni vidljivom dijelu društvenih mreža, tu među pomno biranim frendovima, digla se tolika frka oko "mostarskog oka" da sam učas pomislio da ga sastavljaju na lokaciji "iza Hita", nekome poznatoj i kao "iza HaeNKa", a nekome kao "na Lakišića haremu", pa molim izvol'te zaokružiti točan naziv lokacije.

Elem, rekoh, toliko se komentara ukazalo u kratkom vremenu da sam pomislio, evo, fakat, opet neki cirkus oko te lokacije. Kao da nije dosta već postojećih sukobljavanja mišljenja i namjera. Netko se, pomislih, da zapapri situaciju, još sjetio i "točak" nasaditi, uinat plakatu s najavom gradnje interkulturalnog centra.

Radomir Mihailović - Kotač

Ionako je tu, u ona vremena, koja još uvijek dobro pamtim, bio "cirkus". Kao i mnogo toga, mnogi Mostarci su i luna park pogrešno nazivali cirkusom, jer cirkus je onaj s lavovima, slonovima, žonglerima - a onaj s balerinom, autima na sudaranje, ringišpilom i onim koka automatom što bi ti u jajetu izbacio drakuline zube, imao je i panoramski točak, koji bi znao biti montiran u Mostaru na raznim mjestima i u raznim veličinama kroz minula desetljeća. I, kladio bih se, nitko nije ni zucnuo kad bi stigli kamioni s opremom i krenula montaža. No, bila su to, pogađam, mračna vremena, nije se bilo uputno buniti i hejtati.

Ja se, eto, sjećam jedne vožnje, s roditeljima, rana osamdeset i neka, noć je bila, vinuli smo se baš tu "iza Hita" u visine, svjetlila je ona petokraka, koju i danas možete vidjeti na slikama iz tog vremena, na onoj zgradi preko puta Gimnazije, svjetlio je grad, a možda zato jer sam bio mali, pa mi se sve činilo golemije nego sad, i taj "panoramski točak" bješe nekako velik. Ogroman.

Čudna jada, panorama grada

Ovome novom, njemu spočitavaju što uopće postoji, kažu da to ne treba Mostaru, a nešto se ne sjećam da je itko ikada na onim nostalgičnim mostarskim facebook stranicama napisao kako mu je luna park, pardon – cirkus, iza Hita bio fuj i ciganluk, nego sve, pa i taj "točak" bili su romantika i drama dobar lajf, nezaboravno, nikad k'o tad, zlatno doba. A onda isti ti, kad vide ovaj novi "panoramski kotač" – Fuj, vidi ovo! Šta će nam ovo?

A ovi što kažu da je premalen, ovdje me, evo, reži, da su ga majstori nasadili većeg, oni bi rekli da takvu monstruoznu skalameriju mogu samo tu montirati oni koji nemaju nimalo ukusa, nimalo mjere i nimalo ljubavi prema ovom gradu.

Da, možda je zbilja mogao biti malo veći, ali kome se gleda grad ima još pet šest sjajnih pozicija za promatranje. Ovo je više, onako, dodana vrijednost turističkoj razgkednici grada, barem dok se ne nađemo na definitivnom rješenju za spomenutu lokaciju – i bolje da se vrti ovo, nego da vrti nemilosrdno ono što inače vrti gdje ni burgija neće.

Ta će to nama?

A da svaki veliki, bitni i turistički grad ima svoj "panoramski kotač", to valjda znamo. Bili smo po svijetu. Ima ih i monstruozno velikih, ima ih i sličnijih našem. No, bitno je da ih ima. I da se vrte.
Uostalom, što zbilja fali da ovaj naš postoji? I da se vrti. I da se u gradu tako barem nešto događa, čak i kad se ništa ne događa? I da se barem još nešto događa, uz ono što nam se inače već predugo događa?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.