Čuvari prošlosti: U rov, u rov, u rov za narod svoj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Druže, bilo je lakše sve/mi u rovu, oni u rovu, tu na puškomet… Druže, lakši su bunkeri/nego limuzine i šalteri.

(Zabranjeno pušenje "Počasna salva")

U pjesmi, i to odličnoj pjesmi, je lako biti u rovu, a bunkeri u usporedbi sa limuzinama i šalterima izgledaju kao spa centri. U životu, pozivamo svjedoke da potvrde, nije ni blizu.

"Ja sam proveo četiri godine na ratištima, u rovovima širom BiH i ne nikad ne bih tuđu djecu slao u takvu vrstu obračuna. Učinit ću sve da do toga ne dođe i progutat ću žaba koliko je potrebno – ako treba, i uvrede na svoj lični račun, da ova zemlja profunkcioniše. Ko nije proveo jednu noć u šumi na minus 25 I pritom branio se od nekih agresora i napada, ne zna šta je rat", rekao je, pored ostalog, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine – i predsjednik stranke Narod i pravda – Dino Konaković u intervjuu za Federalnu televiziju.

Konaković, naravno, nije jedini sa iskustvom rova na minus 25, ali je, barem kada je o javnim, posebno političkim ličnostima riječ, među jako rijetkim veteranima koji svojim stažom po šumama i gorama ne mašu kao bajonetom.

Ima, itekako ima, među nekadašnjim pripadnicima tri vojske – Armije BiH, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane – onih što bi ih bilo lakše natjerati da promijene spol nego da opet odu u rov, ali buku proizvode drugi: predstavnici raznih udruženja i organizacija koji su svoju ratničku prošlost profesionalizirali, pa sada budno paze na to neko ne naljuti ili one što su im dali posao ili one od kojih zavise donacije u, naravno, novcu.

"Koordinacija boračkih saveza i organizacija Tuzlanskog kantona u svom sastavu ima 20 boračkih udruženja i to: RVI, OPŠiPB, DB, Zlatni ljiljani, sa područja RS, a isti su pripadali 28. diviziji KOV. Ovim putem želimo da iskažemo svoje razočarenje obzirom na brutalne uvrede koje su izrečene na sastanku vladajuće koalicije sa nivoa BiH u Konjicu od strane Milorada Dodika, a na koje nisu reagovali predsjednici stranaka SDP, NS i NiP-a. S gnušanjem odbijamo pomisao da navedeni budu prisutni na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici i ukopu žrtava istog u Memorijalnom centru Srebrenica Potočari. U cilju zaštite tekovina odbrambeno oslobodilačkog rata dostojanstva porodica žrtava genocida u Srebrenici, kao i mira I spokoja šehida ukopanih na mezarju u Potočarima poručujemo onima koji su ćutke i pognute glave slušali bezočne uvrede NISTE POŽELJNI", piše u saopštenju te Koordinacije boračkih saveza i organizacija Tuzlanskog kantona koja, kako sami kažu, "u svom sastavu ima 20 boračkih udruženja". E, malo li je u…

"Politička situacija u RS, BiH i regionu gdje živi srpski narod složena je i pogledi međunarodne zajednice i druga dva Naroda isti je od 1992. godine, što je i dovelo do sukoba i gubitka brojnih života. RS garant je opstanka srpskog naroda na ovim prostorima i ne smije se dozvoliti realizacija planova o njenom nestanku. Ako ne sačuvamo RS, sve drugo izgubit će smisao. Naš programski cilj oduvijek je odbrana i čuvanje RS", kazao je za Radio televiziju Republike Srpske, Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije RS i usput objasnio kako je Visoki predstavnik Christian Schmidt za njega "nelegalan i nelegitiman, te da su njegovi prethodnici uvijek radili protiv RS". Svoje mišljenje o legitimitetu Joe Bidena nije iznio, kao što nije objasnio kako se 1992. moglo braniti nešto što nije postojalo, niti je precizirao ko to i kako danas napada Srpsku.

Predstavnici veteranskih udruga HVO-a su izgleda na moru, pa se u zadnje vrijeme živi ne čuju, ali ako zatreba Draganu Čoviću - javit će se iz plićaka.

Zanimljivo, nikada niko iz one Koordinacije boračkih saveza I organizacija Tuzlanskog kantona koja, je li, brine o "zaštiti tekovina odbrambeno oslobodilačkog rata“ i „dostojanstva porodica žrtava genocida u Srebrenici" nije upitao: da li je Drugi korpus Armije BiH – čija je komanda bila u Tuzli – učinio dovoljno da, barem, olakša izvlačenje saboraca iz pakla Podrinja; ko je i s kojim ciljem, malo prije okupacije, iz Srebrenice izmjestio prekaljene komandante i poslao ih na nekakvu obuku; da li je postojao kraći I lakši put za izvlačenje pripadnika Armije BiH…?

Jednako tako, Radana Ostojića i druge radane ostojiće nimalo ne zanima kako to da su oni čučali u rovu na minus 25, a Milorad Dodik nije, niti ih pogađa to što su oni u šumi skupljali gelere i kostobolju, dok je Mile sticao pare i nadimak Ronhil.

Profesionalni veterani HVO-a će prije pitati mogu li se upisati u mekteb nego zašto im na vrijeme nije rečeno da ratuju za "privremeni administrativni aranžman", kako je Božo Ljubić 2018. godine opisao upokojenu Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu.

Ovakvih primjera ima oko bezbroj i svi govore isto: profesionalni čuvari (kontra)revolucije i baštinici društvenog "ranoholizma" – kako je Viktor Ivančić opisao stanje u kojem su, što vrijeme više odmiče, rane sve svježije – znaju koliko je gadno provesti "jednu noć u šumi na minus 25", ali nemaju problema s tim što bi svaki od njihovih nalogodavaca "tuđu djecu slao u takvu vrstu obračuna". Inače, ti nalogodavci su kod Bošnjaka u Stranci demokratske akcije, kod Srba svi koji imaju moć i izigravaju većeg Radovana od Karadžića, a kod Hrvata, zna se, u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Nisu, međutim, problem oni, već svi drugi i brojniji što su razdužili uniforme i oružje, zadužili sedative i tablete protiv bolova, pa šute iako im se od mirisa svježe iskopane zemlje povraća, a ratne filmove gledaju do kraja uvodne špice.

Njihova je šutnja, koliko i buka udruženih, organiziranih I koordiniranih, jednako pogonsko gorivo onima koji nisu proveli "četiri godine na ratištima, u rovovima širom BiH" i nemaju pojma kako je biti makar "jednu noć u šumi na minus 25" pa im, posljedično, i ne pada na pamet da progutaju "žaba koliko je potrebno" i trpe "uvrede na svoj lični račun", samo "da ovazemlja profunkcioniše".

A ona, ta zemlja, dakle Bosna i Hercegovina, niti će nestati, niti ostati bez entiteta i konstitutivnih naroda. To je, jednostavno, tako: zabetonirali Amerikanci u Daytonu! Mogla bi, međutim, ostati bez djece za pušaka. Njemačka ih treba za pametnije poslove koji im, kako kaže spomenuta pjesma, neće ukrasti mladost.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.