Eh, da je Fići Mercedesov znak!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neke stvari u životu traju kratko, ali iz njih izvučeš stvari koje traju dugo, volimo reći zauvijek. Recimo, pamtim jedan ljubavni debakl, a bilo ih je razmjerno mnogo, a ovaj još tamo negdje onkraj srednje škole.

Veza od dva dana, moja stara navika da ne mogu stisnut' kad ne bih smio pisnut' presudila joj je prije nego se i otvorila – i jedina cura s kemije u mom životu.

Kemija i lakmus papir

Ako mi želite pronaći ahilovsku petu u znanju, onda je to kemija. Nije da je nisam volio, ali je nisam ni obožavao. Činila me nervoznim.  Za razliku od te cure, koja je bila baš, onako, neobična, i sa dosta slobodnih atoma u svom nastupu.

No, da ne davim, puklo brzo. Ostalo mi u glavi, kao sjećanje na miris žene u prekrasno i suncem okupano miholjsko popodne, kako je taj dan radila s kolegicama pufer smjesu. I onda koristila lakmus papir. Ja, naravno, pitao, više reda radi, što je to dvoje, a ona mi jedva dočekala objasniti. Radila je to vješto, izgledala slatko dok je govorila pokazujući rukama. Čudno, ali pamtio sam sve. I zapamtio.

Otad mi prva asocijacija na kemiju ostadoše pufer smjesa i lakmus papir. I gdje god hoću ispast' pametan, ja vazda potegnem ta dva pojma da bih poentirao i ostavio sugovornike u dojmu da se kužim u ono u što se oni ne kuže.

A u kemiju se, da vam i to prišapnem, kuži jako malo ljudi. Tako ćete i vi, kao lekciju, morati malo guglati. Pa potražite pufer smjesu i lakmus papir i njihovo značenje. Pokušajte uzdignuti se iznad suhoparnog tehničkog rječnika i zamisliti pravo značenje pufer smjese i lakmus papira. Valjat će vam u životu. Ne samo kako ćete prepoznavati stvari i davati im pravo ime, nego ćete suštinski shvatiti zašto nekome treba davati manje važnosti nego li zaslužuje.

Druže Tito, kupit ću ti romobil

Nego, koliko dugo već govorim kako će nas datumi i simboli vazda vraćati unatrag? Posuti ugusto, baš k'o mine u povlačenju, važni datumi i nedodirljivi simboli u ovoj zemlji samo čekaju, vrebaju poput pauka u kutku svoje mreže, da se neki razigrani leptir uhvati i učas razgradi do ličinke, što bi mu, tek shvatiš kad otpadne šarena laža od onih krila, bilo suštinsko stanje.

Ili kad skužiš koliko se muha zunzara ulovi u istu tu mrežu, na najgluplji i najjeftiniji način. Evo, baš kao ovih dana u Mostaru. Pa zzzzzzzzzz zzzzzzzz vazda iste frazetine u pokušaju da pobjegnu iz vlastitog očaja, pokušavajući nas pozvati u isti takav. Jer takvima je dobro i kad je drugima jednako loše kao njima. Ostrašćen bijes,a  zapravo zujanje roju sličnih i suštinski samo produžavanje agonije. A pauk oblizuje usta.

Uglavnom, živim u gradu prepunom simbola. I simbolike. Ima ih svakakvih, ali na kraju sve se svede na to da ima naših i njihovih. Iako, kad ih osvjetliš reflektorom, izgledaju nekom nužno, a nekom ružno, uglavnom vam je u stvarnom životu danas veća šansa kako će vas u glavu pogoditi zanesen bivši pješak na novom električnom romobilu, nego neki od simbola. I jednih i drugih ima na bacanje, samo od simbola možeš okrenuti glavu, a romobil će te svejedno lupiti okrenuo, ne okrenuo. No, romobili nisu gorući problem. Simboli, eto, jesu.

Na kraju svega, malo sam se smijao, malo sam bio tužan, malo mi je bilo i za plakati. A onda došao red i da napišem nešto. Četvrtak. Taman.

Suštinski Mercedes ne prestaje biti Mercedes ako mu skineš oznake. Niti će Fićo postati Mercedes ako mu na nos turiš Mercedesovu zvijezdu i oznaku 220D na dupe. A kod nas navalilo na simbole, nitko da zadre u suštinu. Valjda je ovako isplativije. Vazda se ista sorta nakon toga oklizne (talizne, rekli bi u Mostaru), a ista sorta brke suče.

Pokušaj pretvaranja Fiće u Mercedes

Samo i jedino i isključivo onog trenutka kad se ovo društvo suštinski počne mijenjati svi simboli viška sami će otpasti poput krasti s podmlađene kože.  Sve dok se hoće kruha preko pogače i koristi brzopotezna strast i patetika utjelovljena u simbolima (a simboli su, rekoh vam, prave mine) nećemo mi niđe! A ovi što nas kao hoće voditi neđe, samo će se svakim novim prikazom predstave o simbolima još više rasplinuti poput smradnog prdeža.

Sve dok se suštinski ne počnemo mijenjati, imat ćemo vazda ovakav pokušaj pretvaranja Fiće u Mercedesa, kao i čitavu lepezu likova koji će u tom pokušaju kolektivne opsjene pokazati pravo lice. Rekao bi čovjek  na prvu - ajoj lijepog li leptira, kad ono tamo obična šovenska ličinka!

I svaki put se razočarati kako sve manji i manji prolaz ostaje kroz koji može puhnuti svjež vjetar. I kako je sve manje i manje nade za pravu promjenu nabolje, a sve više prostora za pozere koji će se skriti iza naoko viših ciljeva i ljepših namjera.

Ponestaje ljudi

Nije više ni sramota reći kako sve ide unazad – i kako će, bome, vrlo skoro, ako već nije, svak' na svoju stranu. I kako će mnogi dobri udariti nosom u nepremostive prepreke i onako zajapureni reći koji k... mi je ovo uopće trebalo? Što u zemlji posutoj simbolima i datumima uopće nije za čuđenja. Čuđenje bi bilo da netko još ovdje u nešto vjeruje, a  da nije naša stvar.

Ponestaje ljudi koji bi podnijeli šamare za više ciljeve. Raste broj onih koji više ciljeve koriste za niske strasti. Očekujući da će pauk baš njih poštedjeti.

Vidim da ste pomalo već nervozni i pitate se hoću li spomenuti tu famoznu riječ Boška? Hoću, naravno. Čitavo vrijeme Boška lebdi nad ovom pričom. O njoj ste čuli zadnjih dana puno. I previše.

A ja ću vam, ako ste u vremenu izguglali, ili se, nekim čudom, kužite u kemiju, reći kako je Boška i pufer smjesa i lakmus papir. Kako dani prolaze, sve mi je jasnije. Pufer smjesa koja podiže kiselost okoline, ali sama ne popušta. I lakmus papir, koji očitava stanje „nacije“.

Čudno je to, dovoljno kemije naučio sam onaj dan, točno kao da je netko znao da će mi baš toliko kemije jednog dana valjati.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.