Klizna situacija

Esdejauci: Legitimno bošnjački

Ako su brojnost delegata u klubovima i prava tih klubova proporcionalna demografskoj strukturi, onda to više nije Dom naroda, već potpuni višak i ogroman trošak...
Kolumna / Kolumne | 21. 10. 2022. u 09:24 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mogao bi, ma morao ako želi dobro našem mentalnom zdravlju, Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, pod hitno nametnuti dvije važne odluke. Prema prvoj bi Stranka demokratske akcije bila proglašena trajnim i nezaobilaznim faktorom prilikom formiranja vlasti, a prema drugoj bi broj zastupnika u Klubu Bošnjaka Doma naroda Federacije imao, evo neka bude, četrdeset i šest delegata. Srbi, Hrvati i Ostali bi i dalje imali po dvadeset i tri, ako već ne može malo manje.

U zemljama u kojima važi princip građanske, a ne etničke reprezentacije, vlast ne formiraju oni što su na izborima dobili najviše glasova, već oni što su uspjeli sklopiti parlamentarnu većinu. Da je drugačije, DPS Mila Đukanovića bi – sa čak četrdeset skupštinskih ruku, koliko već ima sa partnerima - dao premijera Crne Gore, no nije, pa je prvi ministar te zemlje još uvijek Dritan Abazović čija je stranka URA dobila tri zastupnika, ali ima podršku još njih trideset i osam!

Bakir Izetbegović i vascijela Stranka demokratske akcije se, je li tako – tako je, zalažu za građansku BiH, o čemu je Mali princ nedavno i govorio: „Mislim da se ide ka tome da HDZ ipak ostane u koaliciji sa SDA. Da ne pravi eksperimente sa jedanaestorkom. Pretpostavljam da će se teško odlučiti da uđu u takav eksperiment. Da naprave presedan u kojem se izbacuje jedna velika nacionalna stranka. Da pokrenu jedno klatno koje u ovome času možda može izbaciti SDA, ali se može jednog dana vratiti i udariti neku drugu veliku nacionalnu stranku jer će se napraviti presedan da se može bez velike nacionalne stranke koja predstavlja većinu ogromnog broja ljudi“.

Presedan je, treba li reći, već napravljen – i to poodavno – pa je iz vlasti izbacivana Hrvatska demokratska zajednica, iako je riječ o velikoj stranci, svakako nacionalnoj, „koja predstavlja većinu ogromnog broja ljudi“.

Ovo o čemu je Izetbegović drvio se na jeziku Dragana Čovića i HNS-a zove legitimno predstavljanje i za njega se, ali samo kada mu odgovara, očito zalaže i lider Stranke demokratske akcije.

Otkako je udarila demokratija, većina bosanskohercegovačkih Hrvata glasa za HDZ, samo što HDZ – bez obzira na broj glasova – nije uvijek bila u vlasti, gdje su je mijenjali HSP, Lijanovići, neki treći… Također, „većina ogromnog broja ljudi“, opet Hrvata, je na posljednjim izborima glasala za Borjanu Krišto, a opet je član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda (p)ostao – Željko Komšić. I za njega je, također, glasala „velika većina ljudi“, konkretno Bošnjaka, čime je kolektivni šef države ostao nedostupan ne velikoj, nego najvećoj nacionalnoj stranci jednog konstitutivnog naroda.

Sa ovim drugim Izetbegović, kao što znamo, nema nikakvih problema, ali ih itekako ima sa jednostavnim pravilom o razlici između broja dobijenih glasova i broja zastupnika koji u zakonodavnim organima vlasti uspijevaju sklopiti famoznu - SDA-u i njegovim megafonima tako dragu - matematičku većinu.

Upravo zbog nje, te matematičke većine Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, uslužni radnici Familije raspoređeni u medije i na društvene mreže već danima trune o nejednakoj vrijednosti glasova prilikom izbora delegata u Dom naroda Federacije BiH. Prema takvima, „Bošnjak u FBiH vrijedi četiri puta manje od Hrvata i deset puta manje od Srbina“.

Riječ je, da mi to ponovimo, o izboru predstavnika u etničke i Klub Ostalih u Domu naroda u kojem svaki taj klub ima jednak broj članova i jednake mogućnosti. Ako je tako, a jeste, onda je sasvim nevažno to koliko pripadnika određenog konstitutivnog naroda živi u bilo kojem kantonu – iz čijih skupština se i ide u Dom naroda – već je važno da svi, bilo ih dva ili devedeset i dva posto, mogu imati svog predstavnika ili predstavnike.

Već smo ovdje pisali o tome da ukoliko bilo koji dom bilo kojeg naroda ne štiti ono što većina pripadnika tog naroda smatra kolektivnim interesom, onda ne treba ni da postoji. Posljedično, može i uzročno, nevažno je, ako su brojnost delegata u klubovima i prava istih tih klubova proporcionalna demografskoj strukturi stanovništva, onda to više nije Dom naroda, već nešto poput gornjeg doma sa manje – više istim ovlastima kakav ima i onaj donji. Potpuni višak i ogroman trošak. Ništa manje i ništa više.

U politici je sve osim poziva na nasilje i korištenja sile u ostvarivanju ciljeva legitimno, pa je takvo i prizivanje građanske umjesto etničke reprezentacije, uz ukidanje institucija koje proizilaze iz samog postojanja konstitutivnosti. Sve to već godinama zagovaraju SDA i uslužni radnici Familije raspoređeni u medije i na društvene mreže, koristeći svaku zgodu da pokažu stvarne namjere.

Tako je, eto, SDA za građansku Bosnu i Hercegovinu u kojoj će ona uvijek biti na vlasti, bez obzira na koalicione potencijale drugih parlamentarnih stranaka, dok će kolektivna prava zavisiti od brojnosti određene etničke zajednice. U prevodu: Bošnjaci će ih imati najviše, Srbi manje, a Hrvatima šta ostane.
Kakvu Bosnu i Hercegovinu vide srpski i hrvatski nacionalisti poznato je svima koji se nisu rodili u posljednja tri dana. Oni, srpski i hrvatski nacionalisti, Bosnu i Hercegovinu najradije ne bi vidjeli ni na mapi, ali ako je već moraju gledati, onda je to puka zajednica tri odvojene etnije od kojih se dvije svim sredstvima, računajući i destruktivna, štite od treće i najveće.

Nesreća u nesreći je u tome što im pogonsko gorivo doniraju upravo Izetbegović i njegovi megafoni koji, kako je govorio bivši predsjednik SDA, rahmetli Sulejman Tihić, bosanskohercegovački patriotizam koriste isključivo kao krinku za goli, bošnjački nacionalizam na koji su, kao budale na šamar, nalegli i oni koji zaista nisu nacionalisti, ali su – o čemu je na portalu Autograf pisao nekadašnji član Predsjedništva BiH i ex gradonačelnik Sarajeva, Ivo Komšić -  „ugledali neku priliku za sebe“.

Prilika, kakav god već bila, možda i nije loša, ali će šteta za BiH zbog njenog korištenja biti – enormna. Sve će, naime, ostati kao i do sada: gore od groznog. 
 
 
 
         

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close