Jasno k'o Dan Grada!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Taman smo se koji dan opustili, a ono opet gradske teme od životnog značaja u prve redove, kako već dolikuje izbornoj godini u Mostaru. Jedna od njih, prilično iznenada, pogodila je u suštinu jedinstveno podijeljenog grada – red bi, kažu, bio ponovo odabrati službeni Dan Grada, kako gradovima već dolikuje.

Odabrati Dan Grada bilo gdje u svijetu relativno je lagan posao. Lokalna politika, u sprezi sa znanstvenom zajednicom, poglavito povjesničarima, odabere stručnu grupu koja izađe sa, eventualno, par prijedloga. Tu prijepori obično budu oko toga je li grad prvi put spomenut ovdje ili ondje i je li to bilo te ili te godine, rijeđe se pokače oko neke povijesno – ideološke situacije koja je definirala grad, ali uvijek neki konsenzus na kraju pobijedi.

Dan kad smo vam ga šuknuli!

Što se Mostara tiče, tu je stanje vrlo muljevito, a mulj višeslojan. Politike su najmanje dvije, a, iako od te definicije bježimo iz neke političke korektnosti, možemo mi šutjeti o tome koliko hoćemo, ali politički i svakoliko drugo - dvije su i strane, odnosno-  dva su grada u jednom.

Jedan je Mostar, ali, slikovito i esencijalno u ovom trenutku, kao što u Eurokremu ili Linoladi imamo tamnu, nazovimo je crnom -  i (prljavo) bijelu, odnosno krem boju, tako i u Mostaru ne možemo reći da je grad obična tegla Nutelle u kojoj je sadržaj istobojan, a jedino što ti ostane vidjeti je je li ima više lješnjaka, šećera ili palminog ulja.

Mostar je kao tegla u kojoj su, na stranu lješnjaci, šećer i palmino ulje, kad je otvoriš, dva odvojena glavna sastojka,  i potrebna je vrlo jaka ruka, pogotovo ako je tegla malo duže odstajala na hladnom, da tu proba nešto izmiješati, opet sa neizvjesnim rezultatom.

Mišn Impasibl

Iz svega toga izvući zajednički nijansiran Dan Grada u ovom trenutku je nemoguća misija, osim  ako, i samo ako, netko sa strane po principu mrkve i batine, natjera Gradsko vijeće da odabere neko ničije i nikome uvredljivo rješenje, onakvo kakvo u ovoj zemlji, recimo, vijori na njezinoj zastavi.

Ne zaboravljajući sasvim izvjesnu patu karata koja u Gradskom vijeću trenutno vlada (18:17, ugrubo rečeno), gdje je opet izvjesno da na narednim izborima te dvije cifre, eventualno, tek mogu zamijeniti mjesta, a sve drugo je ravno čudu, kako je uopće moguće odabrati zajednički Dan Grada?

Vidite li da pred OŠ Petra Bakule učenici svečano slave 14. februar, a nije Valentinovo? Da učiteljica toj djeci sva ushićena govori o pobjedi nad fašizmom na taj dan 1945.?

Možete li zamisliti da u OŠ Mujage Komadine učenici veselo pjevaju u čast 3. travnja 1452., iste one godine koja je krasila devedesetih promovirani grb (zapadnog) Mostara? I da direktor okupljenoj raji govori kako se Mostar prvi put tad spomenuo u Dubrovčana? A da Donja Mahala kliče Herceg Stjepanu Kosači?

Ili da u Centru 2 na OŠ Ilije Jakovljevića, velikim slovima, na velikom transparentu, stoji – Sretan Dan Grada, 9. listopada! A da gradonačelnik, u prigodnom obraćanju taj isti dan pred blještavom i okićenom Kosačom, priča o tome kako je Mostar na taj dan službeno u Osmanskom carstvu dobio status kasabe, što bi se danas reklo – grada. Makar tak'og.

Nađi tu me, mili datume!

Može li se zamisliti? Teško, zar ne? Ili da čitavim gradom ori u slavu Lipanjskih zora 1992., ono kad se pobjednicima činilo da se Mostar iz ruina ponovo rađa, ljepši i stariji? Ono kad se usput i vjetrom zajedničke oslobodilačke akcije (samo)ukinuo 14. februar, jer je dio smisla tog datuma otišao istočno, a drugi dijelovi raspukli k'o mostarski šipak, pa kud crvene bobe, kud gorka kora.

Kako se taj trijumf uskoro, pa sve do danas, podijelio na dva dijela, pa usput jedna strana slavi Lipanjske zore, a druga obilježava Putevima pobjede, iluzorno je očekivati da bi i Mostaru mogli prišiti ijedan datum iz friškije povijesti, a da svima odgovara.

Čak i u pogledu Starog mosta imamo problem – da bi bilo koji njegov datum, onaj originalne izgradnje ili onaj obnove nakon rušenja, uopće ušao u ozbiljno razmatranje, moralo bi se odgovoriti na niz pitanja, a ona su, baš kao i odgovori, selektivna i vrlo škakljiva, pa je izvjesnije igranje gluhih telefona i u buudućnosti.

Dan te grebao!

Jednako kao što smo dalekopovijesne provukli kroz filter dnevnopolitičkih događaja, da su dobili etiketu ekskluzivnih samo jednima i neprihvatljivih drugima, ma koliko utemeljeni u činjenicama bili.

Stoga svi oni prijedlozi o prihvatljivom danu kad je izmjerena najveća temperatura (a koji opasno prijeti biti pomjeren i vrlo rastezljiv u budućnosti), ili nekakvom Danu Grada kao sinonimu za međunarodni dan voda, u čitavom ovom besmislu, još i imaju smisla. Samo u Mostaru. I samo u ovakvoj Bosni i Hercegovini.

Kako je izvjesno da zajednički dan izglasati nećemo, barem ne dok u Gradskom vijeću netko nekoga ne nadmaši sa, je li ono bješe, 24:11, i pritom još zadovolji nacionalni koeficijent, a to su vijesti iz neke SF budućnosti, te kako je izvjesno da će još puno prijedloga dugo čekati da postanu zajedničko dobro, ostaje nam stari, dobri inat.

Niste ni prije, preko inat ćuprije!

U izbornoj godini, ne bi me čudilo, pa i nakon nje, mogli bi se opet početi furati inat datumi. Neki utemeljeni u novijoj analizi prošlih vremena, a neki utemeljeni na nečemu čega više nema i ne drži vodu, ali drugome kopa oči.

I puno će vode još proteći Neretvom i Radoboljom dok se ovdje nešto promijeni, makar i na datum nekadašnjeg Dana Grada, koji danas, kao relikt nečije bolje prošlosti, ali i nečijeg lošeg sjećanja, stoji kao zid podignut posred stola na očigled nasumično odabranog para koji se izveo na Dan zaljubljenih.

Ovisno i o tome iz čega se crpi nostalgija. Između dogovora i inata ovaj grad će službeno uvijek odabrati inat, pa bi bilo lijepo zaviriti u povijesne anale i pronaći prvi zapis kad je ovdje netko nekome prvi put tjerao inat. Pa da ga slavimo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.