Transparentni u mržnji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što je Središnje izborno povjerenstvo, ako vam je draže CIK, jučer službeno objavilo kako ćemo na lokalne izbore u šestom danu desetog mjeseca ove godine, pomalo sam se prepao činjenice da do tada tada treba progurati čak pet mjeseci. Iz mostarske perspektive to je jako dug period, pogotovo jer su, men's'čini, bašu ovom trenutku već stvoreni vrlo transparentni uvjeti za masovan, gotovo plebiscitaran izlazak "i naših i vaših" na izbore.

Rekoh, pomalo me je strah, razumjet ćete me, kada pomislim da je pet mjeseci prilično dug period, tokom kojeg stiže i neupitnih nekoliko ljetnih mjeseci kada čovjek traži ponešto odmora za dušu i tijelo, pa se baš bojim da će se glasačko tijelo na svaku foru morati držati podgrijano, da se ne bi preko ljeta ohladilo. Jer, da ne zaboravimo, a na osnovu iskustva sa prethodnim lokalnim izborima u ovom našem gradu, to će biti sve samo ne lokalni izbori s lokalnim temama.

Uvijek, uvijek ista priča

Bit će to opet, meni je prilična gnjavaža opet to prolaziti, ali vidim da mnogima od nas ovdje nije nimalo mrsko, lokalni front vazda iste borbe u kojoj će mostarska arena biti dio međunacionalne spektakularne borbe koja, ako mene pitate, vazda vodi u ćorsokak, ali, opet, vidim da i to mnogima nije ni mrsko, a ni previše bitno. Uostalom, koga boli k.... za funkcionalniji i ljepši grad kad se biju bitke veće od života?

Pet mjeseci je dug period. Pogotovo ako znamo da je ponekad samo časak dovoljan da ti preokrene sudbinu. Pet mjeseci do izbora u Mostaru znači kako, već sam gore napisao, nitko ne želi dozvoliti da već postignuti nivo pažnje opadne. I to se vidi i danas. I, nažalost, vidjet će se sve do početka izbora, a možda i puno nakon toga, ono kada mostarska "pata karata" opet pokaže su svoju raskoš i kad krene druga runda izbora u kojoj se traži ruka viška.

Crvena krpa na dnu mora

I upravo je nevjerojatno kako opet ljudi, a da ih nitko posebno na to ne tjera, pokazuju one iste raspamećene strasti i spremnost da ne vide ništa osim crvene krpe pred krvavim zjenicama, k'o bikovi u areni. Što me dovodi do one da se zbilja nasmijem kad mi netko kaže da su nam ovdje došli i zavadili nas. Evo 35 godina čekam da se tako šupački zavađeni nekako odvadimo, pa ne bih rekao da ima nekog velikog napretka. Čak što više, neki od velikih miritelja danas su pametnjakovići koji lože iz zadnjih redova.

Iluzorno je očekivati da će se ovdje bilo tko dozvati pameti. Veliki reset nikada se nije dogodio, a svaki razvoj bilo koje ovdje nastale situacije, koji se opet za tili čas svede u poznate „mi i oni“ šablone, čini svaku nadu unaprijed osuđenom na propast. Zato ove godine, nemojte se začuditi, bit' će jako mala šansa da na izbornoj listi nađeš kakvu alternativnu, zajedničku listu, koja će ciljati lokalne probleme, s naglaskom na digitalizaciju, komunalije, gospodarenje resursima i otpadom. Sve što stane na liste tražit će svoje mjesto pod nacionalnim suncobranom, ma kakvo ime da mu smisle.

Fifti – fifti, pa koji koga zajebe

Na kraju krajeva, ako je to konačna istina, gola do koske, što bi Srbi rekli, onda što ja mogu tome prigovoriti? Uvijek je bolje spaliti iluzije da su kolektiviteti ovdje nadjačali , nego živjeti u zabludi, ako baš inzistirate da drugačije ne može. A inzistirate, zar ne? Samo malo analizirajte što ste pomislili, što ste rekli, što ste napisali zadnjih par dana, ako ne i zadnjih tjedana ili mjeseci i ponekad bi se mogli začuditi koliko sranja je izašlo i kroz vaša usta. I koliko ste prečica u razmišljanju već iskoristili, zauvijek gaseći kritičku moć vlastitog uma – i koliko su lošiji od vas uspjeli u upornom uvjeravanju da samo oni imaju pojma i da morate misliti kao i oni.

Da vas sada dođe pregledati kakva neovisna komisija sa Zapada, kladim se da bi u vama, makar se smatrate rijetkom preostalom osobom koja nema u sebi mržnje, nacionalizma, nesnošljivosti i nerazumijevanja, pronašli taman dovoljno toga da objave šokantnu istinu. Za vas, naravno. Zapravo, da budem skroz fer, nešto sumnjam da bih i ja uopće prošao taj test. Jer, jedno je subjektivno mišljenje, o sebi pogotovo, a drugo je apolutna istina. A apsolutna istina u ovom gradu stradala je davno, ni najstariji ne pamte točno kad.

Pođi od sebe, pa zalutaj

Kao što je stradala i mogućnost da ovo bude grad kao i svaki drugi. Realno, s tim nema problem otpočetka, jer me ne zanimaju gradovi kao i svaki drugi. Volim živjeti u specifičnom gradu, čak sam siguran da je Mostar to vazda bio. Ali bih isto volio da me neke lokalne specifičnosti malo ostave na miru. Barem pet mjeseci.

Ne samo mene, nego i sve nas koji bi voljeli uživati u trešnjama, kajsijama, karpuzama i breskvama bez da ih šopamo na zgrčen stomak. Ali, nada, kao što znamo, umire zadnja, a kod nas je odavno, da se ne lažemo, transparentno, ona i rahmetli i pokojna. Osim ako nade nekako ne sliče jedna drugoj i postoje barem dvije različite u jednom gradu.

Kao i svaki put, ostaje mi vjerovati u lijenost, kao zadnju odstupnicu inteligencije ovdašnjih ljudi. Ono, da ti se, ipak, nešto ne da. Ali i ta lijenost donosi samo neizlazak na izbore. Što je, opet, mrka kapa.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.