Kratka povijest umjetnosti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ja sam Onaj koji jesam.
(Izlazak 3,14)

Vi niste ono što jeste, već ono što vam piše u diplomi. To je prvi zaključak koji se nameće nakon čitanja dijela nacrta o kulturi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Da biste bili pisac, osim što trebate desetak godina živjeti u županiji, morate imati i "odgovarajuću stručnu spremu". Slično vrijedi i za sve druge segmente kulture, kazalište, film, likovnost...

S druge strane, možete biti ministar kulture bez odgovarajuće stručne spreme, pa čak i ako ne razumijete koncept kulture. Dovoljna vam je stranačka iskaznica ili barem da budete pomazanik stranačkog šefa. Slično je i s osobama koje su izradile spomenuti Nacrt zakona.

Kako bi izgledala povijest umjetnosti da su je kojim slučajem pisali "stručnjaci" iz Hercegovačko-neretvanske županije? Donosimo kratki prikaz:

Ernest Hemingway, poznati američki ribolovac, alkoholičar, avanturist, ratni veteran i lovac na krupnu divljač, rođen je 1899., a umro 1961. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Oak Parku, u saveznoj državi Idaho. Srednju školu je završio 1917. godine i umjesto da se upiše na fakultet, kao što su njegovi roditelji očekivali, zaposlio se kao reporter u listu Kansas City Star, iako nije imao odgovarajuću stručnu spremu. Hemingway je ostao poznat kao veliki ljubitelj španjolske koride i apsinta kojim su se trovali umjetnici u Parizu između dva svjetska rata. (Apsint je liker s volumenskim udjelom alkohola i do 74 posto. Poznat je i pod nazivom "zelena vila" zbog čestih slučajeva halucinacija uslijed njegove konzumacije.) Drugovao je šezdesetih s kubanskim ribarima i revolucionarima, zbog čega je bio pod stalnom prismotrom FBI-ja.

Benvenuto Cellini, rođen u Firenci 1500. godine, ostao je upamćen kao jedan od najčuveniji serijskih ubojica, s kojim počinje svaki iole valjan popis najvećih serijskih ubojica u povijesti. Bio je poznat kao iznimno nasilna osoba. Kao 29-godišnjak počinio je u Rimu dva brutalna ubojstva, nakon čega je pobjegao iz grada. Godine 1558. godine zaredio se za svećenika, ali se ubrzo odrekao zavjeta i oženio majku svoja dva sina. Svoj burni život ispunjen ubojstvima, krađama, zavišću, bježanjem iz grada u grad i dugogodišnjim tamnovanjem, Cellini je opisao u autobiografiji "Moj život". Djelo je napisao u svojoj 58. godini u kućnom pritvoru u kojem je završio zbog sodomije. Njegov način života, koji opisuje u svojoj autobiografiji, uključuje homoseksualnost, biseksualnost i epizode transvestitivnosti.

(Uzgred, pošto se radi o relativno nepoznatom umjetniku, Benvenuto Cellini bio je čuveni talijanski zlatar i jedan od najslavnijih umjetnika manirizma. Radio je u Firenci, Rimu i Parizu kao dvorski zlatar Cosima Medicija, papa i francuskog kralja Franje I. Bio je majstor sitnih zlatarskih predmeta od kojih se malo sačuvalo i koji danas postižu iznimno visoke cijenu.)

Albert Camus, francuski filozof, nogometni vratar, privatni učitelj, meteorolog i prodavač automobilskih dijelova, rođen je 1913. godine. Godine 1934. vjenčao se sa Simone Hie, ovisnicom o morfiju, no brak je ubrzo raskinut radi nevjernosti obje strane. Uoči Drugog svjetskog rata, Camus se prijavljuje u francusku vojsku, no biva odbijen zbog lošeg zdravlja uzrokovanog tuberkulozom. Iako je bio pacifist po uvjerenju, 1942. godine se uključio u francuski pokret otpora. Poginuo je u siječnju 1960. u automobilskoj nesreći. U džepu njegova kaputa pronađena je neiskorištena karta za vlak. Zbog toga neki pretpostavljaju kako je planirao ići vlakom, no odlučio se za automobil.

Anton Pavlovič Čehov, poznati ruski liječnik i novinar bez odgovarajuće stručne spreme, rođen je 1860. godine. Ostao je upamćen po tome što je kao jedan od vodećih ljudi u pokrajinskoj sanitarnoj komisiji besplatno, tokom epidemije kolere potkraj devetnaestog stoljeća, liječio najsiromašnije seljake.

Miguel de Cervantes Saavedra, španjolski pustolov, vojnik i ratni vojni invalid, rođen je 1547. godine. Godine 1570. stupa u vojsku, a već sljedeće godine sudjeluje u poznatoj pomorskoj Bitci kod Lepanta u kojoj je brodovlje Španjolske, Venecije i Svete Stolice porazilo otomansku flotu, što označava početak kraja otomanske moći na Sredozemlju. Cervantes se istakao u borbi, u kojoj je izgubio ruku. Pet godina kasnije, kada se vraćao u Španjolsku, brod u kojem se nalazio napali su gusari. Cervantes je proveo pet godina u zatočeništvu, sve dok monasi iz reda Svetog Trojstva nisu platili za njega otkupninu.

Ivo Andrić, povjesničar i diplomata, rođen je 1892. godine u Travniku. Ostao je upamćen kao čovjek koji je poznavao dvojicu ljudi koji su obilježili dvadeseto stoljeće, koji su započeli Prvi i Drugi svjetski rat: Gavrila Principa i Adolfa Hitlera. Poznat je, također, po aferi sa suprugom svog kuma Gustava Krkleca, zbog čega je izbačen iz masonske lože.

Charles Bukowski, američki alkoholičar i ženskaroš, rođen 1920. godine, slovi kao najpoznatiji američki poštar u povijesti. Rođen je kao Heinrich Karl Bukowski u Njemačkoj, odakle se njegova obitelj preselila u sjedinjene Američke Države. Tokom rane mladosti bio je sramežljiv i povučen, što je bio rezultat zlostavljanja od strane njegovih vršnjaka i njegova oca koji ga je ćesto tukao. U ranim tinejdžerskim godinama prvi puta dolazi u doticaj s alkoholom koji će ga i kasnije tijekom života definirati kao osobu.

Antonio Vivaldi, talijanski svećenik, rođen je u Veneciji 1678. godine. Poznat je i po nadimku Riđokosi svećenik. U dvadeset i petoj godini zaređen je za katoličkog svećenika, no službu je ubrzo napustio iz zdravstvenih razloga. Kao astmatičar, mršav i krhak, nije bio sposoban za aktivno sudjelovanje u svećeničkim dužnostima, jer je zbog napadaja gušenja često morao prekidati Božju službu.

Ivana Brlić-Mažuranić, žena, majka i supruga, rođena je 1874. godine. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, zajedno s kćerima Zorom i Nadom, radila je kao bolničarka Crvenoga križa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odličje. Tokom života patila je od depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je 1938. godine samoubojstvo u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.

Winston Churchill, britanski državnik, vojni časnik i ratni dopisnik, rođen je 1874. godine. Važi kao jedna od osoba koje su svojim djelovanjem obilježile dvadeseto stoljeće. Kao ratni dopisnik za "Morning Post" sudjelovao je u burskom ratu. U listopadu 1898. otputovao je u zonu sukoba u blizini Ladysmitha, koju su tada opsjedale burske trupe. Nakon što je njegov vlak iskočio iz tračnica uslijed granatiranja burskog topništva, bio je zarobljen te je kao ratni zarobljenik interniran u logor za burske zarobljenike u Pretoriji. U prosincu Churchill uspijeva pobjeći iz zatvora. Otmičarima je izbjegao tako što se sakrio u vagon teretnog vlaka, da bi na kraju stigao na sigurno, u Portugalsku Istočnu Afriku (povijesno ime za Mozambik). Njegov bijeg izazvao je veliki publicitet pa je svojim podvizima i dopisima s bojišta stekao veliku popularnost na osnovu koje je 1900. izabran za zastupnika Donjeg doma. Ostao je upamćen kao lucidan i oštar govornik. "Urođena mana kapitalizma je nejednaka raspodjela bogatstva; urođena vrlina socijalizma je jednaka raspodjela oskudice", izjavio je jednom.

(Churchill je 1953. godine za svoje ratne memoare dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ni do danas nije jasno kako je Nobelovu komitetu promakla činjenica da Churchill nije imao odgovarajuću stručnu spremu. U kuloarima se šuškalo da je Churchill svom izdavaču poslao rukopise memoara bez da ih je prethodno spiralno uvezao, što je u to doba bio prvorazredni skandal, preko kojega je njegov izdavač, na zaprepaštenje britanske kulturne javnosti, šutke prešao.)

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.