Burek sa zeljem

Sve će biti u redu

Griješimo li mi svi oko datuma Božića? Ovog našeg internog trenutka koji nas povezuje s drugima, koji je naša točka (milet) iz koje sve počinje i čemu sve teži.
Kolumna / Kolumne | 25. 12. 2024. u 09:00 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Katolička i pravoslavna crkva ne slave jednu od dvije središnje kote kršćanstva, Božić, na isti datum. Mada su obje strane uvjerene da je baš njihov kalendar ispravan (a svi imalo upućeniji znaju da je samo jedan kalendar dobar, onaj sarajevske gradonačelnice Benjamine). No šta ako vam kažem da su obje glavne kršćanske denominacije u potpunoj zabludi?! I sve je to OK i baš tako i treba biti.

Iz onoga što znamo, ne mi novinari što piskaramo na tipkalo što netko ne bi ni ... ni mi umjetnici koji ne možemo dobiti status umjetnika jer to što naša ulja na platnu krase domaće institucije ili što se naše pjesme pjevaju u crkvama ili što se naša knjiga sasvim uredno prodaje u knjižarama (jeste, provjerio sam, Pulsar je itekako u prodaji, a AlGieba, bolje da vas ne vide u javnosti s tim u ruci, mogu na vas baciti i fetvu i anatemu i nongratu istodobno, no ako je baš želite čitati, sredit ćemo reizdanje, nastavnici svakako štrajkaju, ima tko ponovno prelamati).

Iz onoga što znanstvenici, bibliolozi, ekleziolozi, arheolozi i ostali -olozi znaju, Isus se rodio prije Krista. Doslovce.

Naime, sve što znamo jest da se u Novom Zavjetu spominje pomor prvorođenih dječaka u vrijeme kralja Heroda. Što povjesničari sigurno znaju, jest da je taj Herod umro četiri godine prije Krista. Znači, mali Isus se mogao roditi barem 5 godina prije Krista, samo po tome. Iz nekih drugih, manje uvjerljivih dokumenata, jer nije sasvim jasno što je Zvijezda repatica zbog koje su mudraci s Istoka krenuli u svoj opjevani pohod, nekoliko je nebeskih 'evenata' koji se mogu poklopiti sa sjajnim objektom na nebu, od kometa do preklapanja tada poznatih nebeskih tijela, i u pravilu su ti upadljivi događaji bili između 8. i 5. godine pne, odnosno, prije Krista.

Osim godine rođenja, koja je problematična jer su Rimljani nerijetko intervenirali u kalendar, a opet, što reče moja prijateljica Dragana, nije da su baš kršćani mogli reći rimskom imperatoru, ej slušaj, Isus se rodio i od tog dana će se računati vrijeme... je li, sporan je i datum Božića. Opet, iz jako dobro dokumentiranih rimskih tragova, oni su vodili krajnje uredne statistike, baš kao Habzburzi, sve su zapisivali, znamo da se u vrijeme Božića slave Saturnalije, odnosno dani Boga Sunca, Saturna. To je onaj što subota i nedjelja nose njegovo ime – Saturn i Sun Day.

Kršćanska Crkva prigrlila je taj datum kao trenutak rođenja svoje zvijezde repatice, sunca i zvijezde ljudskog roda, Isusa Krista Nazarećanina, iz sasvim pragmatičnih razloga – lakše će biti promijeniti selo nego običaje. Ono što oni -olozi znaju, jest jedino da se Isus rodio šest mjeseci nakon Ivana Krstitelja, znate onu frazu 'zaigra joj čedo u utrobi', e to... Za Ivana se sasvim jasno zna datum rođenja jer je on dokumentiran i u židovskim i u rimskim analima, zbog određenih političkih kretanja u to doba, i navedeni datum je sredina ožujka.

Sporna je tu godina, točnije čak tri godine su u pitanju, i opet dolazimo do one magične brojke od 8. do 5. g. prije Krista. No, oko datuma nema mnogo sumnji. Radi se o sredini, najkasnije kraju rujna. U prilog toj tezi su i pastiri, budući da se čak i dan danas ovce uzgajaju na istim tim područjima i ispaša može trajati najkasnije do prvog tjedna listopada, kada klima postane previše opasna za sigurnost stoke i pastiri se sa svojim stadima spuštaju na niže nadmorske visine, u staje i gdje bi se onda Isus zapravo i rodio, ako je vjerovati biblijskim svjedočanstvima. A valjda jeste. Tko sam ja da sudim, uostalom?!

Iz onoga što znanost zna, sve oko vremena Božića je sporno, ali kršćani ne slave nekakav rođendan kao takav, nego slave ideju novog Saveza Boga i čovjeka. Je li, to je temelj Novog Zavjeta i to je dodirna točka (tur. milet, Božje rođenje) kršćanstva i islama i osnov Zapadne Civilizacije kakvu poznajemo, sa svim međusobim vezama i sukobima i svemu što znamo.

Vidi kako kasno podnaslov, ovo neki Božićni?!

E sad, kad vidite iz navedenog da nema ništa loše u tome što se Božić slavi na tamo neki datum, i kad papa dolazi u Sarajevo u tamo nekom Fordu, a moj kolega s posla još uvijek vozi istog takvog, samo sivog... Što je to što vas tišti u životu?

Što je vaša doktrina oko koje ne možete napraviti kompromis?

Koliko ste se puta brinuli kako će, šta će, joj šta ću ja poslije toga, kad se to nešto dogodi... i onda se dogodi baš to (Murphyjev zakon, ali ne o BHGasu) što najmanje želite i očekujete. I eto vas. Još ste tu. Malo ranjeni, malo slomljena srca, ali srce je fenomenalno, ako nađeš što ćeš voljeti, ono će se samo popraviti i zakrpiti i budeš još bolji čovjek poslije svega.

Koliko ste puta plakali nad svojom teškom sudbinom i nad onim što vas je snašlo, da biste potom upoznali nekoga nasmijanog i radosnog, a kome bi to što vi imate značilo čitav Svemir?! I njih ne opterećuje što, ne znam, nemaju, ne hodaju, ne vide, ne čuju, ne mogu... samima sebi su oni dobri takvi kakvi jesu. I ono što imaju im je dovoljno za sreću.

Griješimo li mi svi oko datuma Božića? Ovog našeg internog trenutka koji nas povezuje s drugima, koji je naša točka (milet) iz koje sve počinje i čemu sve teži. Datum Božića je relativan pojam, život čini ono što tebe čini sretnim, a katolike je nekad prije petnaest i više stoljeća povezala tradicija da se daruju i raduju na Saturnalije, pa su rekli – haj'mo mi sad Božić slavit, tko šiša kalendar!

I zar nije točka u vremenu i prostoru, kada se Bog Nebeski posadi u tijelo nemoćnog goluždravca zamotanog u pelene i halje, na nekakvoj tužnoj hrpi slame... zar to nije vrijedno da se brige zatome. Bit će bolje, već sada je bolje, samo nisi svjestan.

Kada u Beogradu sve stane za 15 glupo izgubljenih života, kada u Zagrebu sve stane zbog jednog brutalno glupog kraja djetinjstva... Kada u nas sve stane jer Vlada misli da joj je posao da Vlada (barem tako kaže MB i ne, ne govori to pivo u dvolitri). Vladati nečim, kako je lako previdjeti značenje te riječi.

Ako te pitaju, jesi li ovladao vožnjom bicikla, ne pitaju te jesi li naredio biciklu da ti se podloži, ne pitaju te jesi li ispalio 50 priopćenja o biciklu u proteklih četiri tjedna, ne pitaju te jesi li na sudu zabranio prosvjed biciklu, ali će onda viši sud ionako poništiti tvoju odluku za nekoliko dana... Pitaju te jesi li uložio dovoljno truda, znoja, suza, krvi možda (ako se padalo) da možeš reći da ste ti i bicikl jedan dobro uhodan stroj, da možeš skočiti i reći hop. Ono, da vladaš biciklom.

Znači, glagol vladati ne znači naređivati, nego služiti, raditi neumorno, plakati, moliti, kumiti, samo da te bicikl pusti da ga uzjašeš... Jer biciklu je sigurno bolje zavaljenom na zidić, nego da tebe toliko tegli uokolo.

Znači, datum i ideja Božića nisu isto. Ime i bit sreće nisu isto.

Bit će to u redu. Zakopajte ratne sjekire, prestanite se sekirati, nema apsolutno nikakvog razloga da sutra neće biti bolje. Sretan vam Božić, koji slavite, a koji ne slavite, pridružite se u radosti ovima koji slave, i oni će vam jednako uzvratiti kad vi budete slavili. To je jedini način da nama zajedno bude bolje sutra.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close