Dernek u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

 Jastreb ga štuje,
vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka
po svu noć sanja.
Pred njim,
dan hoda,
širi se strava,
njegovim tragom
putuje slava.

Branko Ćopić, Ježeva kućica

Započet ću s vicom, koji je ujedno i basna: Stigla humanitarna pomoć u šumu i životinje su uredno stale u red. Čim je počela raspodjela, odnekle se pojavio vuk i stao na čelo reda. Sve životinje šute, osim zeca:

"Ovo nije u redu", rekao je.

Vuk se okrene prema životinjama:

"Ko je to reko!" upita prijeteći.

Međutim, sve životinje, uključujući i zeca, šute.

Nakon par minuta, dođe medvjed, te se i on progura preko reda.

"Ovo nije u redu", ponovo poviče zec.

"Ko je to reko!" drekne medvjed, prijeteći gledajući prema životinjama.

I ovaj put, sve životinje šute.

Na isti način, poput medvjeda i vuka, preko reda su humanitarnu pomoć uzeli lav, tigar, leopard, hijena...

Kada je zeko došao na red, od humanitarne pomoći preostale su samo dvije limenke piva, i zeko ih, nemajući kud, uzme, odnese kući i sav nesretan odmah popije.

U jednom trenutku, zec udari šakom o stol i reče:

"Šta, ko je reko! Ja sam reko!"

Jandrokovićevo čudo

Prošli tjedan je u trodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini stigao Goran Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora. Poput zeca iz vica, Jandroković je s gotovo dvodeseteljetnim zakašnjenjem "urbi et orbi" izjavio kako Bosna i Hercegovina ne može opstati bez uvažavanja načela konstitutivnosti.

Ovdje treba podsjetiti da je Jandroković u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor, od 2008. do 2011. godine, obnašao dužnost ministra vanjskih poslova. Kada je njegova riječ imala određenu težinu, Jandroković je šutio, što ne treba pretjerano čuditi, jer je hrvatska politika u to vrijeme, koju su predstavljali Ivo Sanader i notorni Stjepan Mesić, servilno, pod utjecajem međunarodne zajednice, opsluživala unitarističku politiku Sarajeva.

Čak je, da bi čudo bilo veće, Jandroković, u intervjuu koji je dao za RTV Herceg Bosne, uputio kritike američkoj administraciji u Bosni i Hercegovini oko njihova insistiranja da se zamišljenom plinskom interkonekcijom, koja bi trebala povezati LNG terminal na Krku s Bosnom i Hercegovinom, čija trasa prolazi područjem u kojem većinski žive Hrvati, upravlja kompanija BH Gas sa sjedištem u Sarajevu.

Umjetnik političkog preživljavanja

"Ne možemo pregaziti ono što je interes Hrvata koji žive u tom dijelu Bosne i Hercegovine", izjavio je Jandroković. "Mislim da se stvari ne mogu rješavati 'preko koljena'. Treba uvažavati interese sve tri strane, posebice interese hrvatskog naroda jer preko njihovog teritorija i u Republici Hrvatskoj i u BiH prolazi ta Južna interkonekcija."

Goran Jandroković, HDZ-ov umjetnik političkog preživljavanja, koji je iz žestokih unutarstanačkih sučeljavanja svaki put izlazio kao pobjednik, kao jedini "preživjeli" u stranačkim ratovima do "istrjebljenja". Danas više u politici nema nijednog Jandrokovićeva šefa, od Ive Sanadera, Jadranke Kosor, pa do Tomislava Karamarka, dok je on jedan od glavnih političkih aduta Andreja Plenkovića.

Jandrokovićevu taktiku, kojoj ima zahvaliti političku dugovječnost, mogli bi svesti na onu čuvenu devizu vezira Jusufa iz Andrićeve priče "Most na Žepi": U šutnji je sigurnost. Što se dogodilo da je Jandroković odjednom prekinuo "zavjet šutnje"? Pušu li u Europskoj uniji novi vjetrovi vezani uz notorni bošnjački "građanluk"? Sigurno je, s obzirom na dosadašnje iskustvo, tek jedno: Jandrokovićeve izjave nisu dane zbog boljitka bosanskohercegovačkih Hrvata, već iz nekih drugih razloga.

Nevažnost

Bez obzira na sve, na Jandrokovićevu nevažnost, na nevažnost Bosne i Hercegovine u širim okvirima i, konačno, na patološku nevažnost bosanskohercegovačkih Hrvata kao političkog subjekta, Jandrokovićeva posjeta je po tko zna koji put razotkrila jad i bijedu svih sudionika bosanskohercegovačke farse.

Najprije su - prije nego što im se do kraja ohladila sarma sa svečanog ručka na "Dan republike", kojim se obilježava dan kada je za vrijeme Drugog svjetskog rata uspostavljena konstitutivnost, kao jedini mogući model za izgradnju funkcionalne Bosne i Hercegovine - iz svojih "malih karabina" zapucali "građani" iz SDA i Demokratske fronte, optužujući po tko zna koji put Hrvatsku da se miješa u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine.

Najveća kolateralna žrtva proteklih događanja, uključujući i Jandrokovićevu posjetu, aktualni je američki veleposlanik Michael Murphy, po kojemu ovih dana složno tuče srpska kuka i bošnjačka motika. Murphey je, što bi vjerojatno trebala biti njegova bosanskohercegovačka labuđa pjesma, na Dan republike otišao u Jajce, odakle je, kao da se netom priključio Demokratskoj fronti, za vlastite promašaje optužio domaće političare, iste one koji su mu do prije koji dan, do pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, jeli iz ruke:

Murphy i Pećanin

"Vizija nezavisne, suverene i multietničke Bosne i Hercegovine danas je pod napadom. Pod napadom je od strane političkih lidera koji nastoje uništiti Dejtonski mirovni sporazum i potkopati državu i njene institucije. Ovi lideri stavljaju vlastitu moć i lično bogaćenje iznad dobrobiti građana Bosne i Hercegovine. Oni šire podjele i koriste strah i laži kako bi unaprijedili svoju agendu, vodeći Bosnu i Hercegovinu opasnim putem koji ugrožava sigurnost, stabilnost i šanse za mirnu, demokratsku i prosperitetnu budućnost unutar euroatlantskih institucija," izjavio je Murphy u Jajcu.

Odvjetnički tim Fadila Novalića, bivšeg premijera Federacije BiH, na čijem je čelu odvjetnik Senad Pećanin, optužio je nesretnog američkog veleposlanika da je "napakirao" Novaliću. "Ustavni sud je potvrdio da Fadil Novalić nije lopov. Nije prisvojio niti jednu marku u procesu nabave respiratora. (...) Murphy je želio srušiti SDA, a Novalić je bio najuspješniji premijer i ključna figura SDA. (...) Ovaj slučaj je politički motiviran i zahtijeva pravdu na međunarodnoj razini", izjavio je Pećanin.

Bi li se išta od ovoga dogodilo da je na američkim predsjedničkim izborima pobijedila Kamala Harris? Bi li, u tom slučaju, Jandroković i Pećanin lupili šakom o stol i povikali: "Šta, ko je reko! Ja sam reko!"

Schmidt i dernek

U cijeloj ovoj situaciji, daleko se najbolje ponio visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je odbio cipelariti mrtvog konja, koji je, čak, i javno naricao nad porazom Kamale Harris. Što, opet, ne znači da se radi o političaru od formata, ako se prijetimo da je riječ o čovjeku koji je za dobru plaću pristao glumiti vodećeg klauna u bosanskohercegovačkom političkom cirkusu, kojega "građani" proteklih godina zasipaju trulim paradajzima, vidjevši u njemu jedinog krivca za poraz jedne sulude utopije.

Schmidt se u vrijeme hrvatske "diplomatske oluje", dok se Jandrokovićevim tragom "širila strava", nalazio u Njemačkoj, gdje je govorio na tribini u Königswinteru. Spomenuo je kako je on u Bosnu i Hercegovinu došao kao "čovjek od povjerenja" Angele Merkel. Prema vlastitim riječima, Angela Merkel je upravo njega odabrala za funkciju visokog predsjednika, zbog "specifičnosti zadatka i povjerenja koje imala u njega".

No, dodao je, s tugom psića kojega vlasnik nije pomilovao nakon povratka s posla, kako ga Angela nije uvrstila u svoje memoare, koji su ovih dana objavljeni u Njemačkoj. "Kad je dernek, nek i hala gori", kako to kaže Avdo Sidran u svojoj pjesmi "Dernek u Sarajevu".

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.