Bosna i Hercegovina - ratište za olovne vojnike

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jer ja sam lutajuća Židovka, ničija zemlja, ratište za vaše olovne vojnike.

John le Carre, Rat u ogledalu

Svakog onoga tko duže vrijeme prati zbivanja u Bosni i Hercegovini, nesumnjivo je iznenadio prošlotjedni istup britanskog veleposlanika Juliana Reillyja. Iznenađujuće je i mjesto gdje je to izrekao. Reilly je, naime, održao predavanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na temu "Od Daytona do euroatlantizma: Trajna uloga Ujedinjenog Kraljevstva u potpori i razvoju za sigurnu, suverenu i prosperitetnu BiH".

Građanska politika

Studentima, dakle, na koje su bošnjački "patrioti" 2018. godine, nakon studentskog prosvjeda protiv izbora Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, predlagali slanje tenkova, pri čemu je međunarodna politika, uključujući i britansko veleposlanstvo, ostala nijema. Zapravo je britanska politika u Bosni i Hercegovini, uz Sjedinjene Američke Države, godinama bila glavni oslonac unitarnoj, "građanskoj" politici oličenoj u liku i (ne)djelu Željka Komšića, čiji je simbol bio notorni Paddy Ashdown, kojemu je bošnjačka politika podigla spomenik u Sarajevu.

Reilly je nakon predavanja, otvoreno i poprilično "nediplomatski", odgovarao na pitanja studenata. Jedan od studenata ga je zamolio da objasni svoju izjavu tijekom sastanka s predsjedateljem Općinskog vijeća Bugojno, Miroslavom Zelićem, gdje je Reilly navodno izjavio da će se Bosna i Hercegovina morati odreći konstitutivnosti naroda na putu prema Europskoj uniji.  

Reilly je negirao da je izjavio nešto slično, pojasnivši kako su njegove riječi pogrešno interpretirane. "Prva stvar koju trebam pojasniti jest da to nisam rekao. Netko je rekao da sam to izjavio u privatnom razgovoru o nečemu sasvim drugom. To nije na meni da kažem, niti je to ono što sam iznio. Ljudi često iz mojih riječi izvlače zaključke temeljene na vlastitim strahovima."

Kovačević i belgijski primjer

Veleposlanik je istaknuo kako se u Bugojnu osvrnuo na Daytonski sporazum, naglasivši njegovu važnost za stabilnost BiH: "Dayton je osmišljen kako bi zaustavio rat i osigurao čvrste temelje za narode ove zemlje. Bio sam vrlo jasan da entiteti moraju omogućiti suradnju triju konstitutivnih naroda i drugih građana kako bi se pronašao način za napredak. Ustav BiH također jasno nalaže poštovanje međunarodnog humanitarnog i ljudskog prava."

Ipak, najdalekosežnija izjava koju je Reilly tom prilikom dao neizravno govori o tužbi Slavena Kovačevića pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, ali i o drugim tužbama bošnjačkih političkih klaunova pred ovim pravosudnim tijelom. Reilly je kao primjer naveo Belgiju koja ima, poput Bosne i Hercegovine, složen politički sustav: "Belgija ima složen sustav s Valoncima i Flamancima, koji često ne razumiju jezike jedni druge, ali su spremni surađivati. To je kompatibilno s Europskom unijom."

Ključne rečenice koje je Reilly naveo u svom izlaganju, a koje predstavljaju potpuni odmak od dosadašnje britanske politike u Bosni i Hercegovini, su sljedeće: "Ako je ekonomska integracija s Europom i rano pristupanje EU-u ključna stvar, onda će možda biti potrebne prilagodbe. No, ako stabilnost zemlje zahtijeva da se zadrže trenutni sustavi, to je također legitimna odluka. Ali to je izbor koji građani ove zemlje trebaju donijeti."

Politička strategija

Istaknuo je, također, kako njegove izjave znaju ponekad izazvati nepotrebne nesporazume jer se prenose izvan konteksta. Njegov stav je jasan: "Bosna i Hercegovina mora pronaći vlastiti model koji će osigurati stabilnost i ravnopravnost svih naroda, uključujući Hrvate."

Što ove rečenice zapravo znače? Otprilike to da budućnost Bosne i Hercegovine neće trasirati redikuli poput Slavena Kovačevića i sličnih, čija je jedina politička strategija spriječiti put Bosne i Hercegovine prema europskim integracijama kao nužni preduvjet vlastitog političkog opstanka. Drugim riječima, bošnjački unitaristi mogu sve svoje presude pred Europskim sudom okačiti mačku o rep, ukoliko se s njima ne slažu druge dvije strane, Srbi i Hrvati.

Britanska politika kao da ovim činom izlazi ispod američkog komesarskog šinjela, što je proces, čini mi se, koji traje već neko vrijeme. U ranijim prilikama, međunarodna politika je nastupala jedinstveno, dok je u posljednje vrijeme spala na jedno slovo, na notornog američkog veleposlanika Michaela Murphyju kojega druge dvije strane, Srbi i Hrvati, više i ne doživljavaju.

Oproštajna izjava

Prava slika Murphyjeva autoriteta odgleda se u nedavnoj, "oproštajnoj" izjavi Milorada Dodika koji je eksplicitno, u svom maniru, poručio američkom veleposlaniku da ne sere, odnosno da sere kada ga stisne: "Mogu mu samo poručiti – čučni, vidiš da si u velikoj nuždi. Goodbye."

Situacija u Bosni i Hercegovini samo je, čini se, odraz šire slike. Brazilska prva dama Janja Lula da Silva na događaju uoči summita G20 u Rio de Janeiru, "biranim" je riječima poručila notornom Elonu Musku - koji je u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, što se nastavilo i nakon izbora, igrao ulogu Trumpove dvorske lude - otprilike isto ono što je Dodik poručio Murphyju: "Ne bojim te se. Jebi se, Elon Musk!"

Elon Musk se, također, pomalo u Dodikovu stilu nedavno obrušio na britansku vladu laburističkog premijera Keira Starmera, koji je prošlo ljeto postao prvi laburistički premijer od 2010. godine, nanijevši najteži poraz vladajućoj Konzervativnoj stranci od njezina osnutka, od 1832. godine. Musk je napao zakon koji je donijela Starmerova vlada, kojim se povećava porez na nasljedstvo na farmama vrijednima više od milijun funti, poručivši preko svoje društvene mreže X: "Britanija prelazi u puni staljinizam."

Strateško savezništvo Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, već je dulji niz godina, još od Margaret Thatcher koja je, kako je to netko svojevremeno primijetio, pretvorila Veliku Britaniju u "najveći američki nosač zrakoplova", najvažnija geopolitička odrednica svijeta u kojem živimo, u kojem Britanija, jedna od najvećih imperijalnih sila u povijesti, igra podređenu ulogu.

Ratište

Pod svojim vodstvom, Starmer je promijenio poziciju Laburističke stranke od ljevice prema političkom centru. Naglasio je važnost uklanjanja antisemitizma unutar stranke, što je bilo kontroverzno pitanje tijekom Corbynova vodstva: "Antisemitizam je mrlja na našoj stranci. Vidio sam tugu koju je donio tolikom broju Židova zajednice. U ime Laburističke stranke, iščupat ću ovaj otrov iz korijena i procijeniti uspjeh po povratku židovskih članova i onih koji su smatrali da nas više ne mogu podržavati."

Keir Starmer je svojevremeno, kao jedan od najuglednijih britanskih odvjetnika, koji je imao iza sebe karijeru glavnog tužitelja za Englesku i Wales te reputaciju vodećeg pravnog stručnjaka na području međunarodnog i kaznenog prava, bio član hrvatskog odvjetničkog tima koji je pred Haškim tribunalom pokrenuo tužbu protiv Srbije zbog genocida.

"Od 13. listopada 1991. vodstvo JNA i vodstvo Srbije bilo je svjesno da čine djela koja su sami okarakterizirali kao genocid. Bez suradnje s JNA, paravojne skupine, uključujući i Arkana, ne bi mogle izvoditi kontinuirane napade na hrvatske civile", izjavio je Starmer u usmenoj raspravi u Haagu 7. ožujka 2014., kada je objašnjavao sucima da je vodstvo Srbije namjeravalo osvojiti i etnički očistiti dio teritorija Hrvatske, te ga pripojiti Velikoj Srbiji. Starmer je, također, predočio sucima događaje u Vukovaru tijekom opsade i osvajanja grada, a posljednjeg dana usmene rasprave, 1. travnja 2014., odgovarao je na protutužbe Srbije koje su se ticale vojno-redarstvene akcije "Oluja".

Je li istup britanskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini povezan s principijelnom politikom Keira Starmera, ostaje da se vidi, što, na žalost, ne mijenja ništa na stvari. Bosna i Hercegovina će još dugo, zahvaljujući ponajprije bošnjačkim "patriotima" i njihovoj zakržljaloj, odnosno nepostojećoj državotvornoj svijesti, ostati le Carreovo ratište za bjelosvjetske olovne vojnike.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.