Paučina i promaja

Kirurzi sa stranačkom iskaznicom

Ova nesreća zapravo je indikator vremena u kojem živimo, pogotovo tamo gdje vlada idiotokracija, gdje nestručnjaci, odnosno stranački apartčici, odlučuju o životu i smrti.
Kolumna / Kolumne | 05. 11. 2024. u 09:05 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Greška, dragi moj Brute, nije u našim zvijezdama nego u nama samima.

William Shakespeare, Julije Cezar

 

Protekli tjedan regiju je potresla vijest o urušavanju  nadstrešnice na ulazu u novosadski željeznički kolodvor, koja je bila konzolno vezana za glavnu zgradu i dodatno osigurana čeličnim zategama vezanim uz krov glavne zgrade. Prilikom urušavanja poginulo je četrnaest osoba, među njima i dvije djevojčice stare devet i pet godina.

Idiotokracija

Već na prvi pogled svakom iole upućenom u čelične konstrukcije bilo je jasno da je, kao i u slučaju tragedije u Donjoj Jablanici, uzrok nesreće bio ljudski faktor.  Nešto slično moguće je samo u zemljama u kojima pod krinkom demokracije vlada zapravo idiotokracija, a Srbija i Bosna i Hercegovina su zemlje koje nesumnjivo spadaju u tu kategoriju, gdje su ljudski životi jeftini i gdje nitko ne snosi odgovornost za njih.

U gradu u kojem živim, u Gornjem Vakufu - Uskoplju, u posljednjih dvadesetak godina dogodile su se dvije nevezane bizarne nesreće u kojima su smrtno stradala četiri radnika. Najprije su, 2000-ih, prilikom izgradnje mini hidrocentrala u gornjem toku rijeke Vrbas, smrtno stradala dvojica mladića od dvadesetak godina, koje je poslovođa poslao da zavaruju velike metalne cijevi iznutra, iako su slični postupci nedozvoljeni, zbog velike količine ugljičnog monoksida koji nastaje prilikom procesa zavarivanja. Radnici su se ugušili u roku od pet minuta.

Drugi slučaj dogodio se prije pet-šest godina kada je vršena rekonstrukcija glavne gradske ulice, kada su u kanalu dubokom nekoliko metara smrtno stradala dvojica radnika, kada se na njih urušila iskopana zemlja. Radnici su poslani u kanal, a da prije toga nisu postavljene zaštitne metalne barijere koje su trebale spriječiti urušavanje zemlje, iako su postojale na gradilištu. To je, pretpostavljam, napravljeno iz razloga da se ubrzaju radovi, što bi svaki normalni nadzor na gradilištu u startu spriječio. (Koliko se sjećam nadzor gradilišta vršila je neka austrijska firma.)

Vučić i Orban

Ne znam je li i u jednom od ova dva slučaja netko snosio odgovornost za pogibiju radnika, kao što je nitko, pretpostavljam, neće snositi za izgubljene živote u Donjoj Jablanici. A neće, pretpostavljam, i u novosadskom slučaju.

Nakon nesreće u Novom Sadu pojavile su se u medijima kontradiktorne informacije. Nadstrešnica koja se urušila bila je izgrađena od stakla i metalnih šipki, s betonskim dijelom. Željeznički kolodvor, izgrađen 1964. godine po projektu arhitekta Imre Farkaša, nedavno je u kratkom roku čak dvaput renoviran i dvaput svečano otvaran.

Posljednji put kolodvor je otvoren 5. srpnja ove godine. Izvođač radova na rekonstrukciji kolodvora bio je kineski konzorcij China Railway International i China Communications Construction Company (CRIC&CCCC). Infrastruktura Željeznice Srbije (IŽS) priopćila je dva sata nakon nesreće da urušena nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije, nego su radovi obuhvaćali "unutrašnjost kolodvora, krov i fasadu iznad i ispod nadstrešnice", izvijestio je N1 Srbije.

Rekonstrukcija kolodvora odvijala se u dvije faze, no niti u jednoj fazi navodno nije obnavljana sama nadstrešnica. Obnova kolodvora u Novom Sadu počela u listopadu 2021. godine, a kolodvor je prvi put svečano otvoren u jeku predizborne kampanje u ožujku 2022. godine. Na otvaranju su bili i srpski predsjednik Aleksandar Vučić i njegov mađarski kolega Viktor Orban. Nedugo nakon toga, kolodvor je ponovno zatvoren radi radova, da bi u srpnju bio svečano otvoren po drugi put.

Veo tajne

Cijeli je projekt obavijen velom tajne, jer mediji nisu uspjeli doznati detalje ugovora sklopljenog s kineskim tvrtkama, čak niti cijenu radova. Infrastrukture Željeznice Srbije i tamošnje Ministarstva graditeljstva nisu željeli objaviti podatke o ugovorima i cijeni radova, uz nesuvislo obrazloženje kako kineski izvođači nisu suglasni s time da se takve informacije otkriju javnosti. Iz IŽS-a su pak odgovorili da je "riječ o širem ugovoru" koji obuhvaća i radove na dionici pruge Novi Sad–Subotica - granica s Mađarskom, koje su također izvodile kineske tvrtke.

Dvadesetak godina sam se bavio čeličnim konstrukcijama, i to neusporedivo kompleksnijim od novosadske nadstrešnice. U sličnim slučajevima vrlo je lako i jednostavno odrediti osobu odgovornu za tragediju, naravno uz svu dostupnu dokumentaciju. Postoji takozvani "sustav sljedivosti", kojim možete ući u trag svakom elementu ugrađenom u objekt, koji se već više od dvadeset godina primjenjuje u Europskoj uniji, po kojemu za relativno kratko vrijeme možete utvrditi je li pogriješio statičar, projektant, investitor, proizvođač čelične konstrukciji ili proizvođač čelika i ugrađenih elemenata, jer za svaki ugrađeni dio mora u atestnoj dokumentaciji postojati certifikat na kojem su upisane mehaničke karakteristike materijala.

U tih dvadesetak godina, dogodila nam se tek jedna nesreća u kojoj, na sreću, nije bilo poginulih i ozlijeđenih. Firma u kojoj sam radio vršila je rekonstrukciju jedne velike njemačke željezare. Jedan od elemenata koji smo proizveli i montirali bio je veliki industrijski most, ispod kojeg je prolazila željeznička pruga, koji je povezivao dvije tehnološke cjeline željezare. 

Pri prvom prolasku prugom ispod mosta, teretni vlak je gornjim dijelom zakačio most i srušio ga. Naši radnicu su, igrom slučaja, u tom trenutku bili na pauzi. Već nakon pola sata dobili smo informaciju da je krivac za nesreću bio njemački projektant koji je na jednom dijelu mosta unio pogrešne visinske kote, što je kasnije potvrdila i neovisna nadzorna inspekcija koju je formiralo njemačko pravosuđe i policija.

Zgužvani papir umjesto betona

Inženjer geologije Zoran Đajić, koji je do ožujka 2023. godine radio na rekonstrukciji zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu, rekao je za televiziju N1 u Srbiji da su na nadstrešnici izvođeni radovi te da izjave iz Vlade Srbije nisu točne. Đajić navodi da je slao brojne dopise u kojima je upozoravao da se mramorne ploče s plafona zgrade moraju skinuti kako bi se provjerilo stanje ispod njih, ali na te dopise nije dobio odgovor. Tvrdio je da su prilikom jedne od rekonstrukcija u beton u koji je usidrena nadstrešnica radnici ubacivali zgužvani papir, da bi se smanjio utrošak betona. Na jednoj od fotografija koje su se pojavili u  medijima uistinu se vidi šupljina u betonu na mjestu gdje je bila usidrena jedna od nosećih konzola.

Dalo bi se raspravljati i o katastrofalnom projektantskom rješenju, da se nadstrešnica izvede konzolno, bez nosećih stupova. Izradio sam u svojoj inženjerskoj praksi na desetine nadstrešnica i nijedna nije bila riješena na sličan način, bez stupova.

Ova nesreća zapravo je indikator vremena u kojem živimo, pogotovo tamo gdje vlada idiotokracija, gdje nestručnjaci, odnosno stranački apartčici, odlučuju o životu i smrti. Kada zagrebete dublje u srž problema, bilo kojeg, pa i onih s tragičnim ishodom, vrlo brzo ćete doći do "kirurga" sa stranačkom iskaznicom, što je osnovno obilježje svake idiotokracije.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close